Ovom svečanom molitvom Večernje u čast svetog Krševana, zaštitnika grada Zadra započinje obilježavanje njegova blagdana. Jutarnjom budnicom ulicama našega Grada i terenskom nastavom djece iz osnovnih škola osjetili smo posebno blagdansko ozračje. Prije svečane sjednice u kazalištu primio sam nekoliko razreda učenika koji su došli u katedralu. Bilo mi je drago čuti njihove odgovore kojima su pokazali da znaju koji su sveti zaštitnici Zadra i koji su naši proglašeni svetci. Pohvalio sam njihove vjeroučitelje i katehistice, te protumačio kako je i sveti Krševan, jedan od zaštitnika Nadbiskupije i Grada, čiji blagdan počinjemo slaviti ovom svečanom Večernjom, bio izvrstan kateheta svete Stošije. Uz blagdan svetoga Krševana u ovoj katedrali njegove učenice svete Stošije pozdravljam sve vas, braćo i sestre, koji ste došli na molitvu pred njegovim svetim moćima. Upućujem svoje čestitke povodom Dana grada, Vama, štovani gradonačelniče, Vašim suradnicima i svim žiteljima grada Zadra, koji se kao malo koji drugi grad može pohvaliti s više nebeskih zaštitnika i zagovornika.
Pozdravljam nazočne članova časnoga kaptola, katedralnoga župnika, sve nazočne svećenike i redovnike pred moćima ruke svetoga Krševana, pred kojom su gradski čelnici svojevremeno stoljećima polagali zakletvu i preuzimali svoju dužnost. Sveti je Krševan, znamo, bio dobar vojnik i podanik cara Dioklecijana. Ali, i vrli učenik Isusa iz Nazareta. Angažirani kršćanin, dakle, koji je javno, bez straha i stida očitovao svoj životni stav i opredjeljenje. Dakle, pravi Kristov vitez. Pjevajući psalme pred njegovim relikvijama mi se večeras povezujemo preko našega zaštitnika s nebeskom Crkvom koja nam po svjedočanstvu svetih pruža jasne znakove svoje ljubavi, a po mučeničkoj krvi očituje čudesnu Božju snagu i podupire našu ljudsku nemoć. A to potvrđuju i riječi apostola Pavla iz poslanice Rimljanima koju smo maloprije čuli: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“? Pavao veli kako nas od njega ne mog rastaviti ni „nevolja ni tjeskoba, ni progonstvo ni glad, ni pogibao ni mač. A nemoćne u tom vidu su i smrt i život, sadašnjost i budućnost, sile, dubina i visina. Ništa, ama baš ništa nas ne može „rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (8, 18). Nismo, dakle, bez nade. Jer, „sinovi smo Božji“ (8, 14), a to sinovstvo primili smo po krštenju, pa možemo klicati „Abba–Oče“. Neka nam ove Pavlove riječi budu poticajem kako biti poput Krševana njegovi odani učenici i vitezovi, te ostati vjerni njegovom nauku do kraja. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 23. studenoga 2018.