Ususret proslavi 40. godišnjice proslave Branimirove godine u Ninu, a u Gospinom mjesecu listopadu, mladi Zadarske nadbiskupije hodočastili su u subotu 27. listopada u Nin, središnje marijansko svetište naše mjesne Crkve. Tradicija tog hodočašća s time je obnovljena nakon osam godina. Dotad, šesnaest godina mlade je na hodočašće u Nin vodio don Igor Ikić, pastoralni vikar Zadarske nadbiskupije koji je u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća na zadarskoj Puntamici pozdravio sudionike na početku njihovog hoda. Blagoslovio ih je i križ im predao zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Šestosatnim putem dugim dvadesetak kilometara, mladi su u pratnji svećenika molili i uz gitaru pjevali. U župnoj crkvi u Diklu imali su pokorničko bogoslužje,a u Petrčanima je bilo klanjanje, gdje su ih domaćini Petrčanci u srdačnoj dobrodošlici počastili okrepom. Od svećenika su u hodočašću bili don Zvonimir Mikulić, povjerenik za mlade u Zadarskoj nadbiskupiji koji ih je predvodio, fra Bojan Rizvan, župnik na Voštarnici i drugi svećenici te nekoliko redovnica. Mladi su s Puntamike krenuli uz obalu i veliki dio puta išli su kroz prirodu, a ne asfaltnom cestom, a od Petrčana su izašli na cestu prema Ninu.
U nagovoru na početku hodočašća don Igor je izrazio radost što je obnovljena tradicija hodočašća mladih u Nin. „Volio bih da zapamtite istinu od koje se da živjeti: Bog nas je sve stvorio iz ljubavi. Mi mu nismo bili potrebni. Svakog od nas Bog je želio. Lijepo je biti izabran u postojanje. Bog nas stvara za zajedništvo sa sobom, da se s njim družimo. U toj slobodi i mi smo dužni njega birati u zajedništvo, u prijateljstvo s njime“ rekao je don Igor, istaknuvši da je hodočašće lijepi vid duhovnog života. Naš životni hod zemljom je hodočašće, putujemo. U slobodi kroz životni hod puno puta dogodi nam se da prijateljstvo s Bogom ljudi često prekinu.
„Isus nam je ostavio sakramente. Nemojte zaboraviti živjeti sakramentalno. Kad se naruši zajedništvo, u sakramentu ispovijedi imamo ga mogućnost trajno obnavljati. Budite čista mladost. Ispovijedajte se, radite na sebi, izgrađujte se. Čitajte Sveto Pismo, imajte ga na noćnom ormariću. Ne zaboravite hraniti se Božjom riječju i Isusovim tijelom“ potaknuo je don Igor mlade, upitavši: „Koliko ima teretana i restorana po našim gradovima, koliko se ljudi brinu za tijelo, za izgradnju tijela, za život tijela? Ali veliki dio duhovnih mrtvaca hoda uz nas u našim gradovima. Budite vesela mladost. Isus kaže, ‘Ako ne budete jeli moje tijelo, neće imati život u sebi’. On hoće da imamo život u punini. Hoće da živimo prijateljstvo s njim“ poručio je don Igor.
Istaknuo je da mladi idu u Nin koji je najstariji hrvatski kraljevski grad i bio je sjedište najstarije hrvatske biskupije. U Ninu je najmanja katedrala na svijetu, crkva sv. Križa, putem su prošli uz crkvu sv. Nikole gdje su hrvatski kraljevi davali zavjet na sve četiri strane svijeta, obećavajući vjernost hrvatskom narodu. „Dragi mladi, živimo u svijetu koji je nažalost odlutao od Boga. Vi ćete biti nosioci društva u Crkvi i domovini. Iznad svega, formirajte vaše savjesti. Savjest je temelj. Slom civilizacija i svi problemi u svijetu su zato što su ljudi pali na tom moralnom dijelu. Molite se, kad god vam savjest nešto predbacuje, odmah nastojte ići na sakrament ispovijedi. Bl. Alojzije Stepinac je uzeo najkraći put i geslo o čistoj savjesti. Živimo u vremenu kad su ljudi savjest pogazili, kad ne vrijede moralne vrednote. Ne bojte se, idite protiv struje. Pozvani smo na zemlji preobražavati ovaj svijet. Želim vam da čitavi život budete prijatelji s Isusom, da izgrađujete sebe kako biste bili na ponos Crkvi i hrvatskom narodu“ poručio je don Igor mladima.
Nadbiskup Puljić rekao je da hodočašće znači nekoga u hodu častiti. U listopadu Mariji se želimo izručiti i preporučiti jer ona je naša zagovornica, majka. „Nijemci imaju izreku: ‘Kad anđeli putuju, nebo je na djelu’. Vi ste poput anđela u hodočašću, budite anđeli. Anđeli nas čuvaju, i vi čuvate jedni druge, pazite i pomažete. Nema ljepše nego kad netko kaže za nekoga ‘Ovo je moj anđeo’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da su prijateljstvo i vjernička povezanost u zajedništvo anđeosko služenje na djelu. Nadbiskup je podsjetio da su u Ninu hrvatski biskupi prije 40 godina rekli što je važno pravilo za vjernički život: da hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu.
„Idući u taj kraljevski grad gdje se okupilo mnoštvo Hrvata sa svih krajeva, iz domovine i inozemstva, želio bih da osjetite u duši važnost tog zaključka i programa, kako će bez molitve i sakramentalnog života naš život biti prazan“ istaknuo je mons. Puljić, poželjevši susret prožet pobožnošću i nošen mladenačkim žarom, da zahvale Bogu za društvo, braću i sestre, roditelje, za sve što imamo i jesmo. Na kraju susreta nadbiskup je predao križ prvom mladiću koji je nosio križ kojeg su mladi naizmjence nosili putem. Križ je prvi ponio sjemeništarac Marko Pavlović koji je rekao: „To je za mene posebno, čast mi je otvoriti to. To je važno događanje. Nositi križ ne znači teret, nego znači imati nekoga tko je ranjen, a ti si zdrav i on ti pomaže. Ranjeni tijelom, Isus, pomaže nama koji smo zdravi tijelom. Isus je zdrav duhom, a pomaže nama ranjenima duhom“ rekao je Marko.
U vremenu brzine i stresa treba zastati, razmisliti nad životom u svakodnevnoj strci, pročistiti se, smatra mama Nedjeljka Brajković koja je hodočastila s kćeri Martinom. „Mogla bih hodati još 20 km od Zadra do Nina, uz Božju pomoć sve je moguće. Bog mi je svaki dan u pomoći, u srcu, uvjerila sam se. Trebamo se otvoriti Bogu, baš širokoga srca, primiti ga i biti svaki dan s njim, a ne samo kad nam treba“ kaže Nedjeljka. Prije par godina na hodočašće u Nin pokolebala ju je orkanska bura.“Tada sam pokleknula, a sad sam rekla, ako bude kiša, ćuskije padale, što god, ja idem. I evo me, tu sam“ poručila je uz osmijeh osnažena Nedjeljka.
Studenticu Marijanu Čiklić potaknula je na hodočašće „želja biti s Isusom na putu do Nina, s mladima, žrtva koju mogu prikazati na tom putu za svoje prijatelje, voljene, obitelj. Išla sam na planinarske križne puteve, Škabrnja – Vrana i na otoku Ižu. Uvijek sam bila zadovoljna, to je zaista prekrasno iskustvo na koje uvijek treba pozivati, pogotovo mladi. Nakon hodočašća osjećaj je umora. Ali to je onaj zdravi umor, umor za koji znate da se isplatilo. Osjeća se ta žrtva i milost koja dolazi nakon toga“ poručila je Marijana.
U povijesni grad Nin mladi su ušli radosni, kao što su bili cijelim putem, s pjesmom ‘Svi slavimo, svi slavimo Gospodina’. Nakon okrepe u župnoj dvorani koju su priredili ninski župnik Božo Barišić i rektor sjemeništa don Roland Jelić, hodočašće je završilo misnim slavljem koje je za hodočasnike u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu predvodio don Tomislav Dubinko, župnik Smiljevca i duhovnik u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. Zadar.
U propovijedi je ohrabrio mlade da se ne zagledaju u tamu, nego u svjetlo. U nekom poslu svi koji rade iscrpljuju se, i netko se osjeća turobno, a netko se osjeća radostan, jer je imao svrhu, cilj zašto radi, zašto se žrtvuje. Ima cilj, izlazi iz sebe i želi drugima darovati nešto od sebe, rekao je don Tomislav. „Oni koji gledaju samo svoju muku, kao da stoje u tunelu. A kada u tunelu gledaš u mrak, mrak te zahvaća i sve ti je crno. Gledaj prema svjetlu, ono je možda malo, ali što više ideš prema svijetlu, puno jasnije vidiš svoj put“ rekao je don Tomislav, dodavši da je naš život putovanje prema cilju.
„Kad idemo na neko putovanje, važno je znati kamo idemo, zašto idemo, koja je svrha i cilj našeg putovanja. Cilj našeg životnog putovanja je ispunjen život, u konačnici vječan život, ne životarenje. Život ispunjen pravim vrendotama koje ćemo baštiniti u punini u susretu s nebeskim Ocem u vječnosti. Na životnom putu karta nam je Božja riječ, Sveto Pismo. U njemu je zapisano kako ćemo doći do sretnog završetka našeg životnog puta. A put, istina i život je Isus Krist. Predajući njemu svoj život iz dana u dan, sretno ćemo doći na odredište“ rekao je don Tomislav.
„Gorivo za naše putovanje je Božja ljubav, Božja snaga. Bez Boga, naše snage brzo će se iscrpiti, što ćemo onda drugima dati? Ostaje nam praznina, iscrpljenost, nervoza. Potrebno je krenuti, odvažiti se. Nije dovoljno samo isplanirati stići na željeni cilj, nego potrebno je i nešto učiniti, napraviti korak, pokrenuti se“ potaknuo je don Tomislav, rekavši da je to kao da osoba samo ponavlja ‘Ja hoću čašu’, a ne pruži ruku prema čaši da je uzme.
„Same riječi nisu dovoljne. Trebaš nešto i učiniti. Potrebno je biti odvažan, hrabar, ne samo željeti. Nego i činiti, korak po korak. Pogotovo onaj prvi korak. Prvi korak Bog ne može učiniti, jer neće na silu. Svaki drugi korak on će pogurati snagom svoga Svetoga Duha. Ali prvi korak je korak moje želje. On želi odnos ljubavi i želi naš prvi korak“ ohrabrio je don Tomislav, rekavši da su molitva i sakramenti gorivo. Potaknuo je da u šutnji u molitvi iščekujemo Božji odgovor. „Putokazi na putu su nam sveci i Majka koja nas je primila i u Ninu, Gospa od Zečeva, koja je najsigurniji put prema Kristu. Zagledani u pravi cilj, a cilj je Gospodin koji nas vodi na našem putu. Ne zaboravimo susretanje s Gospodinom u molitvi svakog dana, hrabro, uporno i odvažno“ poručio je don Tomislav u propovijedi.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić