a. Nekoliko povijesnih podataka uz svetkovinu Svih Svetih
1. Slavimo svetkovinu Svih svetih koja je posvećena svima koji su došli do svetosti iako ih Crkva nije proglasila. Prve tragove ovoga blagdana nalazimo u Antiohiji (u 4. st.), a slavio se u nedjelju nakon Duhova. Taj se datum do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama. Ovaj zapovjedni blagdan obilježava se već 14 stoljeća na današnji dan, otkada je papa Bonifacije IV. posvetio rimski Panteon Bogorodici i svim mučenicima (610. godine). Papa Grgur III. (731.-741.) na prijedlog irksih monaha premjestio je ovaj blagdan s nedjelje nakon Duhova na 1. studenoga, kada su Kelti slavili Novu godinu „Samhain“. Početkom IX. stoljeća (827. godine) papa Grgur IV. odredio je neka se 1. studenoga slavi u cijeloj Crkvi kao sjećanje ne samo mučenika, već svih onih koji su živjeli u duhu Evanđelja, na čast Bogu i na korist bližnjima. To su bili uglavnom skromni i često zaboravljeni Božji ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, podnosili nepravde, te posvjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja. Oni pripadaju mnoštvu onih koje vidjelac Ivan spominje u svom Otkrivenju. Uz ovaj blagdan Crkva nas poziva da ih se sjetimo, zahvalimo za divno svjedočanstvo vjernosti, nasljedujemo ih i preporučimo im u molitve sebe i svoje.
Već više godina slušamo preko obavijesnih sredstava kako se uz svetkovinu Svih Svetih obilježava u Irskoj, Americi, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu, pa i kod nas Noć vještica ili Halloween. To je običaj staroga plemena Kelta koji su živjeli na području Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske, Švicarske. Oni su vjerovali kako početkom studenoga za punoga mjeseca mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Budući da su se ljudi plašili susreta s mrtvima, prekrivali su se zastrašujućim maskama, gasili vatru na ognjištima, te na pragovima svojih kuća ostavljali hranu za mrtve, ili postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpire s upaljenim svijećama, kako bi poplašili prolazeće duše. Noć vještica kao poganski običaj suprotstavlja se blagdanu Svih Svetih. A nastao je, kako rekoh, na temelju keltskih obreda koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, te ukrašavanjem kuća i okućnica bundevama, paukovim mrežama i kosturima u svrhu zastrašivanja.
b. Značenje i poruka Isusovih blaženstava
2. Čuli smo liturgijska čitanja predviđena za blagdan Svih Svetih. Čuli smo Isusov govor na Gori koji nazivamo „govorom blaženstava“: „Blago siromasima, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorci-ma, progonjenima, jer njihovo je kraljevstvo nebesko“ (usp. Mt 5, 3-10). Neposredno prije govora na Gori odabrao je dvanaestoricu koji će biti njegovi vjesnici i namjesnici. Njima će izdati zapovijed neka idu i propovijedaju, krste i naučavaju upravo temeljem tih novih ustavnih odredbe, zakona i propisa po kojima se imaju ravnati.
Propovjednici se uglavnom osjećaju nemoćno pred ovim Isusovim govorom. Ne mogu, naime, ljudima olakšavati terete, niti umanjivati muke i brige. Ne mogu im vraćati mrtve, niti odstranjivati bolesti. A još manje donositi ovozemaljsko blagostanje. Mogu jedino ponavljati iste Isusove riječi s Gore blaženstava. Jer, one su davale snagu i hrabrost milijunima kršćana kroz povijest. Upravo, kada su se punili zatvori i umnožavala gubilišta brojnih vjernika, „ove su Isusove riječi bile kadre ublažavati rane, otirati suze i vraćati radost i nadu“. Zato i velimo da su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Ona su ono što nam je danas najpotrebnije i najaktualnije.
3. Jer, obrisi blaženstava i njihovih obećanja nisu prepoznatljivi u sredstvima društvenog priopćavanja. Stranice tiskovine, kao i radijska i televizijska izvješća prepuni su slučajeva i skandala, pljačke i kriminala. Ponekada se i ne htijući pitamo: Koliko je Isusovog duha zaživjelo u našoj civilizaciji? Kada će se početi ostvarivati njegova želja da se prekine lanac nasilja, ogovaranja, mržnje i osvete -te najveće tragike ljudske povijesti?! Prošla su, evo, dva milenija od Isusovog govora na Gori. Kad će ljudi početi prihvaćati njegovu želju da se odbaci krvava logika mržnje i nasilja i vratiti se logici razuma, savjesti i humanosti?! Svojim programatskim govorom on poziva ljude neka probleme rješavaju dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem.
Logikom „blaženstava“ Krist želi prekinuti spiralu osvete, pa zlo pobjeđivati dobrotom i ljubavlju. Tom je strategijom nastupio i počeo osvajati mase. Ni na koga nije potego ni mača, ni biča. Nikoga nije kleo i zastrašivao. Narod mu je hrlio i slušao ga, jer još nitko nije tako govorio i tako radio. Nama, njegovim učenicima i sljedbenicima, Providnost povjerava delikatan zadatak „biti zagovornicima civilizacije pravde, dobrote, milosrđa, krotkosti i mira“. Svjesni toga velikoga Očevoga dara priključimo se na Svetkovinu Svih Svetih onom mnoštvu Isusovih slušatelja i usvajajmo njegove propise i ustavne odredbe opisane u ovih osam blaženstava s Gore. A njemu. Koji nas je za sebe stvorio i nemirno je srce naše dok u Njemu ne otpočine, ponavljajmo radonius poklik iz Otkrivenja: „Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen!“ (Otkr 7,9).
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 1. studenoga 2018.