ZADAR: 42. KATEHETSKI DAN ZADARSKE NADBISKUPIJE

Četrdeset i drugi katehetski dan Zadarske nadbiskupije u subotu 1. rujna u pastoralnom centru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru okupio je svećenike, redovništvo, bogoslove, vjeroučitelje i župne katehete Zadarske nadbiskupije. Ususret održavanju nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu i u Godini obitelji u Zadarskoj nadbiskupiji, o temi ‘Brak i obitelj u ozračju etičkog relativizma’ izlagao je dr. don Jerolim Lenkić. Govorio je o obitelji po Božjem planu, teološkoj i eklezijalnoj dimenziji obitelji, obitelji kao školi društvenosti i čovječnosti, o obiteljskom i vjerskom odgoju djece te utjecaju roditeljskog primjera na dijete. Upozorio je i na pomračenja vrijednosti života, ugroženost ženidbe pod utjecajem etičkog relativizma.

„Brak i obitelj su dar i poslanje, posebni način Božje objave i čovjekove vjere. Obiteljsko lice Crkve i crkveno lice obitelji prožimaju se uzajamno. Obitelj je pozvana pomoći i Crkvi da u što većoj mjeri ostvari svoju obiteljsku narav. Obitelj je povlašteni životni i crkveni prostor u kojem se živi proročko, svećeničko i kraljevsko dostojanstvo i poslanje“ rekao je dr. Jerolim Lenkić, istaknuvši da je bračna ljubav kao slika i sakrament Božje stvaralačke ljubavi otvorena i plodna.

„Ne zatvara se u sebe nego se teži preliti u novi odnos i otvoriti plodu svoje ljubavi, širem zajedništvu, stvoriti obitelj, novu prisnu zajednicu života i ljubavi. Temeljna zadaća obitelji je služenje životu, ostvarivanje izvornog Stvoriteljevog blagoslova, da se rađanjem prenosi Božja slika od jednog čovjeka na drugoga“ rekao je dr. Lenkić. Podsjetio je da se prema apostolskoj pobudnici Familiaris consortio u obitelji uče prva znanja društvenih kreposti, a doživljaj zajedništva i sudioništva koje treba obilježavati život obitelji njen je prvi i osnovni prilog društvu.

Upozoravajući na hedonistički pogled u življenju spolnosti i slobode koji u rađanju vide zapreku razvoju vlastite osobnosti, dr. Lenkić je rekao: „Tako život koji bi mogao nastati iz bračnog spolnog odnosa postaje neprijatelj kojeg kontracepcijom treba izbjeći, a pod hedonističkim i materijalističkim gledištem, pobačaj je presudni odgovor na neuspjeh kontracepcije“. Istaknuvši da kontracepcija, obesplođivanje i pobačaj doprinose niskoj stopi rodnosti, dr. Lenkić je rekao kako se i „moćnici svijeta boje da su siromašniji narodi plodniji te da s brojnim natalitetom ne ugroze blagostanje njihovih naroda. U bogatim zemljama je zastrašujući pad rađanja, a siromašne zemlje imaju povećanu stopu prirasta stanovništva. Međuljudski odnosi trpe veliko osiromašenje, osobito obitelj i bezuvjetna odluka u prilog života“ poručio je dr. Lenkić.

Ususret 40. godišnjici proslave Branimirove godine, predavanje „Eklezijalno – pastoralni karakter proslave Branimirove godine: Nin 879. – 2018.“ održao je mr. don Dario Tičić. Podsjetio je kako su 1. rujna 1979. g. u zadarskoj katedrali sv. Stošije počele završne svečanosti Branimirove godine, akademijom na kojoj su sudjelovali svi hrvatski biskupi i gosti iz inozemstva, papinski legat kardinal Franjo Šeper i drugi. U svjetlu gesla Branimirove godine „Hrvatska katolilčka obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu“, mr. Tičić je rekao da je nedjeljom slaviti misu pokazatelj kršćanske vjere.

„Stupanj vjerničke svijesti obitelji pokazatelj je unutarnjeg života u Crkvi. Ako obitelj ne slavi misu, kako može dati svjedočanstvo i biti svjetlo i sol svijetu? Nedjeljna misa je kulturološki oblikovala naš narod. Nedjelja je bila osovina društvenog i vjerničkog života, a misa biser u kruni crkvenosti“ istaknuo je mr. Tičić, upozorivši: „Vjera postaje jedna od aktivnosti, vjeronauk jedna od dužnosti poput treninga i probe u glazbenoj školi. Mnogi se boga sjete prigodno ili kada to rituali života zatraže. Postoji opasnost da se pretvaramo u servisnu službu gdje se dijele sakramenti i vrše usluge kršćanskog sprovoda. Doživljava nas se kao službenike s kojim se može dogovoriti sakramentalno slavlje, ali nakon što su osigurali restoran ili svadbenu dvoranu.

Postaviš li se kruto, imat ćeš problema, prozivat će te i ime će ti biti na portalima i mrežama“ ukazao je na teškoće svećeničke prakse don Dario, istaknuvši da i u takvim okolnostima svećenik svima mora nositi Krista. „Ti s kojima dolazimo na takav način u kontakt najčešće su s periferije o kojoj govori papa Franjo. Zato moramo imati razumijevanja, jer nikad ne znamo kako i kada ćemo nekoga dobiti ili nepovratno izgubiti za Krista. Učinimo najviše što možemo“ potaknuo je mr. Tičić.

Predavač je rekao da trenutak u kojem se nalaze Crkva i narod nude prostor za zabrinutost, ali i za napredak, zauzetije djelovanje. Ne treba se prepuštati malodušju, nego biti redovit u svojim poslanjima i zadacima. „Crkva ne živi od masovnosti i spektakularnosti. Crkva živi po tihom radu i predanju njenih službenika, vjernika laika, onih koji pate, koji se žrtvuju i stradavaju radi Krista. Krist živi u svojim udovima po vjeri, zauzetosti i predanju. Ima obitelji koje svoju vedrinu i snagu pripisuju Božjem djelovanju preko tihih i nepoznatih molitelja koji svaki dan mole za Crkvu i obitelji. Ti su u živom dodiru s Bogom ili u službi svojih bližnjih. Snagu za to nalaze upravo u molitvi“ rekao je don Dario.  

Spomenuvši i demografski slom Hrvatske, don Dario je upozorio: „Na udaru je obitelj kao takva i život uopće. Potom dolaze vjera i molitva u obitelji, u takvim okolnostima, na udaru su i u opasnosti da nestanu obitelj i život“. Zaključio je poticajem na molitvu u obiteljima i slavlju nedjeljne mise, rekavši da nas i u teškim trenucima Božji poticaj ne želi ostaviti u očaju i beznađu.

Nakon predavanja održan je rad u skupinama sudionika i izvješća o tom radu. Radionicu o temi ‘Obiteljska molitva: perspektive i mogućnosti’ vodili su don Tomislav Končurat i s. Marija Beroš, Nedjeljna misa kao čin obitelji (don Stipe Mustapić i Anita Vedrić), Odgoj djece i mladih kroz program Branimirove godine (don Valter Kotlar i Jolida Klarić), Autoritet muža u obitelji osnažen je odgovornošću (don Krešo Ćirak i Martina Maričić), Brak i obitelj u znaku ljubavi (don Ivan Jordan i Daria Santini) te Roditeljski odgoj u obitelji (don Jerolim Lenkić i Anica Galešić).

Katehetski dan počeo je molitvom Srednjeg časa koju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić te je održao nagovor. Svećenici, redovnice i redovnici, katehete trebaju pomoći da geslo Branimirove godine ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi’ postane životnim programom obitelji, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da su oni svetim redom, zavjetima, krsnim pečatom i dekretom pozvani, poslani i ovlašteni taj program provoditi i uvoditi ljude u otajstvo vjere.

„Budući da se molitveni duh sve više udaljuje iz naše sredine, potrebni su apostoli i misionari koji će poći obiteljima i pomoći im ući u otajstvo molitve i sakramentalnog života. Idući u susret 40. obljetnici Branimirove godine, dobra je prigoda kreativno pristupiti tom pastoralnom programu. Započnite najprije sa svojima, u obitelji vaše braće i sestara. Onda krenite do roditelja djece koja su vam povjerena i pomozite im vratiti liturgiju molitve u njihove domove. Neka vam to bude stalno pred očima kao sastavni dio vašeg katehetskog rada. Uspijete li to učiniti, veliki ste Božji plan ostvarili“ rekao je nadbiskup u obraćanju sudionicima Katehetskog dana.

Istaknuo je da govor o Bogu treba biti povezan s osobnim razgovorom vjeroučitelja s Bogom. Ako nedostaje molitveni stav u odnosu s Bogom, trebamo se upitati kakav je onda govor, upozorio je nadbiskup. Na kraju Srednjeg časa mons. Puljić je uručio trajne mandate šestero vjeroučitelja.

Poticaje na početku susreta u dvorani uputili su nadbiskup Puljić i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. „Nije ohrabrujuće iskustvo vjere unutar obitelji danas, dok se posvuda govori o rastu religiozne ravnodušnosti u društvu i sav svijet govori da je obitelj u krizi. Kriza promatrana u suvremenom društvu dotaknula je obitelj. Upravo je to odjek onoga što se događa u društvu“ upozorio je don Gašpar, istaknuvši da je pukotina na stijeni izazvala potres.

„Sve rjeđe se prenosi vjera u obitelji, rijetke obitelji mole i nedjeljom slave misu. Može se reći da je obitelj prestala biti škola vjere, kućna Crkva. No mi koji vjerujemo, mi se i nadamo. Tu nam nadu utvrđuje mali broj katoličkih obitelji koje drže na životu svoj kršćanski identitet. To su katoličke obitelji koje održavaju visoke standarde, to su mjesta gdje istinska ljepota ljubavi može biti kod kuće. Obitelji koje vode borbu za očuvanje ljudskog dostojanstva, za očuvanje društva i Crkve, koje vode borbu za ljudske i evanđeoske vrednote“ poručio je mr. Dodić, rekavši da je taj susret poticaj razmišljanja o veličini obitelji koja nam može omogućiti podići srca Bogu i suočiti se sa stvarnošću.

Ines Grbić