Prvog dana nove školske godine u ponedjeljak 3. rujna, s radom je počela novoosnovana prva katolička osnovna škola u Zadarskoj nadbiskupiji, OŠ Ivo Mašina u Zadru, koju je upisalo devet učenika prvog razreda. Pristigle učenike u pratnji roditelja i djelatnike škole predvođene v.d. ravnateljem don Rolandom Jelićem, u njihovoj učionici koja se nalazi u zgradi zadarskog Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević’, blagoslovio je i prigodnu riječ uputio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Nazivajući taj susret „povijesnim trenutkom u avanturi početka rada katoličke škole“, nadbiskup je poželio Božji blagoslov novom početku, uspjeh u radu, dobrodošlicu te je zahvalio roditeljima na ukazanom povjerenju da u toj ustanovi školuju djecu. Opisao je kontekst u kojem će djeca učiti, rasti i sazrijevati. Mons. Puljić je rekao da se prvi razred škole nalazi u zgradi sjemeništa koje nosi ime velikog zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića koji je osnovao to sjemenište, a još prije tri stoljeća osobito se zalagao za unaprjeđenje hrvatskog jezika.
Naziv škole nosi ime Ive Mašine, velikog sina rodom iz Preka, najboljeg učenika tadašnje gimnazije u Zadru koji je 1961. g. mučenički umro u 33. godini života u kaznionici u Staroj Gradiški. „Volio je školu, studij, svoje mjesto, nadbiskupiju, hrvatski narod te je žrtva i mučenik toga svoga uvjerenja. Dao sam njegovo ime školi jer nas je zadužio svojim životom i radom. Nalazimo se u susjedstvu klasične gimanzije koja je posvećena velikom čovjeku našeg vremena, najvećem papi zadnjih stoljeća, sv. Ivanu Pavlu II. Kad završite osnovnu školu, preselite se tamo“ rekao je nadbiskup Puljić u obraćanju prvašićima. Potaknuvši ih na poštovanje roditelja i učitelja, nadbiskup je svakog učenika i njihove roditelje osobno pozdravio, razmijenivši radost i ohrabrenje u susretu.
Školu pohađaju Aurora, Anđela, Lukas, Šimun, Ivan B., Ivan M., Ivano, Nina i Tia Rea. Djeca su odvažnost pokazala već na početku, kada su ispred zgrade sjemeništa, prije ulaska u učionicu, nadbiskupu Puljiću odreda svi ‘dali pet’. Bila su to sportska, snažna rukovanja, bez imalo ‘straha’ i sramežljivosti u osjećaju da pozdravljaju nekog visokog crkvenog službenika. Mons. Puljić je svima prišao kao velikim školarcima, sa svakim razmijenio riječ koja je djecu učinila još više opuštenima. Prva zajednička aktivnost učenika i roditelja bila je da na listu papira nacrtaju dlan svoje ruke, najprije roditelji, potom da u tom većem dlanu ucrtaju okvir dlana svog djeteta. Svaki roditelj tu je napisao tri osobine kojima bi opisao svoje dijete: suosjećajan, iskren, brbljav, razigran, radostan, sramežljiv, povučen, znatiželjan…
Učenike je pozdravila i njihova učiteljica Doris Erceg. „Ne trebate se ničega bojati, jako lijepo ćemo se družiti i puno toga naučiti. Radujemo se budućnosti s dječicom. Želim vam dobrodošlicu, da nam bude uspješna školska godina“ rekla je Erceg učenicima, istaknuvši izgradnju uspješne suradnje s roditeljima koji upravi škole puno vjeruju i to će povjerenje opravdati. Istaknula je osobni rad s djecom, zajedništvo i toplu atmosferu u učionici i odnosu i s učiteljicom engleskog jezika Marinom Lisicom, vjeroučiteljicom Ružicom Anušić i učiteljicom u produženom boravku Tamarom Buterin.
Djeca će se dovoditi u školu od 7,00 sati i u školi ostaju do 17,00 sati. Nastava se održava od 8,00 do 11,30 sati. U produženom boravku djeca će biti opskrbljena obrocima (doručak, ručak, užina) a knjige će ostavljati u školi. S učiteljicom u produženom boravku u školi će rješavati domaće zadaće. „Želimo da vrijeme izvan škole kući, djeca provode s roditeljima. Bitan je susret, razgovor, druženje djece i roditelja. Želimo da sate nakon posla roditelja, djeca s njima provedu u igri, zajedništvu i razgovoru“ rekao je ravnatelj Jelić, istaknuvši da je prvi dan u katoličkoj osnovnoj školi povijesni trenutak za Zadar, Zadarsku županiju i Zadarsku nadbiskupiju.
„Nakon dugo godina promišljanja i želje, ostvarila se težnja da Zadar dobije prvu katoličku osnovnu škjolu. Hvala nadbiskupu Puljiću na interesu, upornosti i svemu učinjenome da djeca mogu započeti novu avanturu u svom životu. Sretan sam jer nas je Božja providnost vodila i dovela do trenutka da možemo početi pisatu novu povijest u Zadru, Zadarskoj županiji i Zadarskoj Crkvi, da se možemo podičiti katoličkom školom koja je doprinos odgoju i obrazovanju u Zadarskoj nadbiskupiji“ rekao je ravnatelj Jelić.
Zahvalio je roditeljima na povjerenju što su im povjerili djecu na pouku i odgoj. „Učinit ćemo sve što je u našoj moći da djeca izrastu u kvalitetne i dobre ljude, kršćane, vjernike. Neka Bog vodi naš život i našu školu. Bog nas je pogledao i podržat će nas u nastojanjima da zajedno izgrađujemo bolji i kvalitetniji svijet, u kojem želimo pripremiti djecu za bolju i kvalitetniju budućnost“ poručio je don Roland, izražavajući uvjerenje da će im se s vremenom pridružiti još djece u pohađanju škole. „Vjerujem da će iz onoga što vi budete govorili, čime vi budete predstavljali našu školu, da ćete time privlačiti i drugu djecu da dođu i osjete kako je nama ovdje lijepo zajedno biti. Opravdat ćemo vaše povjerenje i dati vašoj djeci što očekujete od nas. Broj od devetero djece je prednost jer će se djeci u radu pristupiti individualnije“ rekao je don Roland u obraćanju roditeljima, istaknuvši da je od početka otvoren da roditelj koji poželi naknadno upisati dijete u tu školu to može učiniti, ne čekajući polugodište, ako osjeti da ta škola odgovara njima i njihovoj djeci.
Katolička škola Ivo Mašina nudi i materijalnu pogodnost u odnosu na druge škole. U njoj produženi boravak roditelje mjesečno košta 400 kn, a u drugim školama iznos za produženi boravak je 700 kn. „Jedan donator želi ostati anoniman, a on će svaki mjesec svako dijete u školi financirati sa 100 kn za produženi boravak. Ima dobrih ljudi koji nam pomažu, to je Božja providnost za nas“ rekao je ravnatelj Jelić.
Nakon zajedničkog susreta i prigodnih obraćanja u učionici, djeca su ostala u učionici s dvije učiteljice, a ravnatelj Jelić, roditelji i nadbiskup Puljić u salonu sjemeništa na zajedničkom susretu uz agape, razmijenili su dodatne dojmove o pohađanju škole i izrazili radost zbog tog događaja.
Razloge upisa u katoličku školu iznijeli su neki roditelji. Juraj Kovačević s Puntamike ističe drugačiji, individualniji pristup koji pomaže djeci u prijelazu iz vrtića u školske klupe, kao i duhovnu komponentu. „Nina je reagirala super, bila je zadovoljna. Kući je dolazila s razgovora u školi oduševljena, bila je sretna. Na prvi spomen škole nakon predškolskog nije baš reagirala. Ali kad je došla u školu, skroz joj se svidjelo i to je bilo to“ kaže Juraj. Pohvaljuje i srdačnu prihvaćenost i otvorenost ravnatelja, učiteljica, iskreni su, vedri u kontaktu. Produženi boravak je dodatni plus, nisu očekivali toliki njegov sadržaj.
Juraj je sa suprugom Marinom roditelj petero djece. Marina Kovačević nije imala dvojbi oko upisa. „Imamo već dvoje djece u školi i dugo godina se borim unutar tog školskog sustava. Nisam zadovoljna. Mislim da se školski sustav urušava, da je zaboravljen učenik kao pojedinac, osobnost. Govori se da je znanje moć. Ja mislim da je čovjekova moć njegova duša. Ono što čovjek jest. Znanje svatko može naučiti, otvoriti knjigu. Ali vi morate izgraditi čovjeka. Meni je otvaranje katoličke škole bio odgovor na moje borbe u tom smislu“ ističe Marina. Njihova kćer Nina mislila je da treba biti časna sestra ako ide u katoličku školu. Ali roditelji su joj sve objasnili, a prostor i don Roland na nju su ostavili takav dojam da je bila jako sretna. Rekla je: „To je super škola, tu ću ja ići“. I odlično je raspoložena od trenutka otkad su ušli u školu.
Marina je svjesna i negativnog raspoloženja ljudi prema Crkvi, s obzirom na medijski linč kojem je izložena i afere unutar Crkve. „Najvažnije je ono što mi živimo. Ova škola će govoriti sama za sebe. Izaći će prva generacija, to je već dovoljno da se vide kako su oformljeni ti prvaši, koji su temelji, kako su postavljeni. Vjerujem da smo svi željni istine. Nekome treba duže vrijeme, ali najbolje govore konkretni rezutlati za sebe. Dojmilo me kako je don Roland rekao, ako roditelji ne mogu doći po dijete u 17,00 sati, uvijek će nas netko sačekati s djetetom. To je ona prisnost koja je danas izgubljena; netko je voljan sebe malo dekomodirati, da bi drugome nešto olakšao. Tu su i tri obroka, doručak prije ulaska u učionicu, kuhani ručak, užina. To je odlična stavka, da vrijeme kući bude stvarno vrijeme kući, rasterećenije“ kaže Marina.
Upisati kćer u tu školu Kristijana Jurića potaknula je želja da djeca steknu uvid u vjeru i da je nastave živjeti. Prezadovoljni su zbog individualnog pristupa djetetu. Ema Šimurina je ispisala njihovo dijete koje je već bilo upisano u drugu školu te su je upisali u katoličku školu.
„Tu je posebno. Tu je Bog, drugačiji pristup. Vjerujem da će tu naučiti prave životne vrijednosti i da će se nastaviti odgajati u vjeri. Mi smo katolička obitelji i želimo da naša djeca tako rastu. Želimo da se vjera održi, da se ne izgubi. Želimo da se odgaja u tom duhu. To je naš način života, želimo da naša djeca idu tim putem. Vjerujem da će biti djece koja će se prebaciti iz već upisane škole u katoličku“ kaže Ema, čekajući njihovo treće dijete. Usporedivši prvi dan u školi njihove Aurore i 15-godišnje Sare, kaže kako je u katoličkoj školi opuštenija atmosfera, ležernije. Aurora nema tremu kakvu je imala sestra Sara u školi okružena s tristo djece. Aurora zna gdje je došla i da je tu sigurna“ ističe majka Ema.
Ines Grbić
