MEDVIĐA: BLAGDAN GLAVOSJEKA SV. IVANA KRSTITELJA

Blagdan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u srijedu 29. kolovoza tradicionalno je svečano proslavljen u župi Prikazanja BDM u Medviđi gdje puk od davnina časti sv. Ivana kojem je posvećena i nekadašnja župna crkva sv. Ivana (13./14. st.), zaštićeni spomenik kulture RH. Koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom pokraj župne crkve predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović, u zajedništvu s desetak svećenika.

„Medviđari su narod životne energije koji se održao na surovom tlu. Tu je trebalo tijesno surađivati s tlom, predavati mu se da pruži hrane iz svojih škrtih njedara. Zato su korijeni duboki, otuda žilavost i otpornost vezani uz obtelj i običaje toga kraja koja se ne prekida ni kad se korijeni puste negdje drugdje, kako su i brojni Medviđari otišli, ali nisu zaboravili svoje korijene“ rekao je mons. Bogović u propovijedi.

Usik sv. Ivana, kako Medviđari nazivaju taj blagdan, središte je te župe i svih koji su u njoj nekad živjeli, a samo zbog te zavjetne župne svetkovine dođu iz svih dijelova Hrvatske i svijeta koje su Medviđari naselili, otišavši iz toga povijesnim nedaćama stradalog i ugrožavanog bukovačkog mjesta.

Nakon što mu je odrubljena glava, učenici sv. Ivana uzeli su njegovo tijelo i pokopali ga. „Na nama je isti zadatak koji su imali i Ivanovi učenici kad su došli nakon što je Herod odrubio glavu Ivanu Krstitelju, uzeli su njegovo tijelo i položili ga u grob. Dali su dostojan pokop svom učitelju“ rekao je biskup Bogović, podsjetivši na mučenički život Medviđe. Na sam blagdan Glavosjeka sv. Ivana Turci su pobili puno Medviđara. Stradali su i u Drugom svjetskom ratu, sedamnaest civila ubijeno je i u Domovinskom ratu.

„Na ovom mjestu i prostoru htio bih viknuti glasno poput sv. Ivana: Hrvati, pokopajte i vi svoje mrtve! Vi Hrvati katolici, to od vas traži vaš dug prema ljudima koji su bačeni u jame kao smeće i otpad, a oni su naši očevi, djedovi, naša braća po krvi i po vjeri. Ne smijemo ih ostaviti u smeću! Svaki čovjek je slika Božja. Pred našim naraštajem stoji taj veliki zadatak. Prijašnji naraštaj to nije mogao i smio raditi. Ali mi možemo i smijemo. Imamo svoju državu. Trebamo pokrenuti državne institucije da rade svoj posao. Ne možemo biti zadovoljni brzinom kojom to država čini. Rekao sam im jednom, ako nastave ovom brzinom, nećemo pokopati kosti tih ljudi do Sudnjeg dana poslijepodne. Svakog čovjeka treba pokopati. Koliko ih je još nepokopanih u Sloveniji i u raznim jamama u Hrvatskoj“ upozorio je mons. Bogović, istaknvuši kako oni koji su pobili Hrvate nisu imali niti razinu kulture koju je imao Herod, jer je on predao Ivanovo tijelo učenicima da se pokopa.

„Pokopati mrtve nije zakon došao s kršćanstvom. To je općeljudski zakon, što pokazuju i grčke tragedije. Ne budimo mirni dok ovaj naraštaj ne odradi taj zadatak! Ne bi bilo dobro da ga ostavimo onima iza sebe i reći, ‘Nisu oni prije nas, pa nećemo ni mi, nego oni koji će doći’. To nije ljudski, kršćanski ni hrvatski. Želimo da se svi koji nisu bili pokopani, svečano pokopaju kao što su to radili  prvi kršćani i ljudi svih vremena. Koji budu identificirani i prepoznati  s imenom i prezimenom da se pokopaju gdje pripadaju, u obiteljsku grobnicu. Ali oni, a takvih će biti najviše, za koje se neće moći otkriti ime i prezime i gdje pripadaju, da se pokopaju u jednom središtu, što je prihvatilo i Ministarstvo branitelja: na Krbavskom polju u Svehrvatskom grobu, podno Crkve hrvatskih mučenika. Nemojmo imati mira poput učenika sv. Ivana Krstitelja, dok se taj zadatak ne ispuni“ potaknuo je mons. Bogović.

Ivan Krstitelj upire prstom u sve što ne valja, traži da se to popravi. Pokazuje na slabosti ljudi koji su ga slušali, na grijehe kojih se treba odreći, poziva na obraćenje, istaknuo je nadalje propovjednik. „Ivan to ne čini da ljude posrami, nego da ih oslobodi. Odbacite to što vam uništava, nagriza život. Spasite život, to nećete moći ako ste i dalje vezani uz grijehe. Osuđuje grijeh da spasi čovjeka, a ne da ga uništi“ istaknuo je mons. Bogović, naglasviši da to znaju činiti proroci. „Teško je vremenu koje nema proroke, koji kažu ‘Ljudi, ja vas volim, ali ne valja to činiti! To su oni koji vide Ivanovim očima. Ali, Ivan je bio svjestan da njegova nije zadnja. Iza njega dolazi Isus“ rekao je biskup, istaknuvši veličinu kreposti da čovjek prizna da je netko drugi veći od njega, da tvoja nije zadnja.

„Koliko je zla nastalo na svijetu jer su neki mislili da mogu zasjesti na Božje prijestolje i reći zadnju riječ o životima ljudi. Nije moja zadnja. Treba uvijek misliti što Bog misli o tome. Ivan je mislio, ‘Iza mene ima još netko koga treba pitati’“ poručio je mons. Bogović. Podsjetio je kako su totalitarni sustavi osuđivali grešnike, ali i pravednike. U Drugom svjetskom ratu i poraću hrvatski narod bacali su u jame kao da nisu ljudi. „Tko može svući s mene ljudsko i kršćansko dostojanstvo, sliku Božju zanijekati u čovjeku? Ti su ljudi pravili nedjela misleći da imaju pravo osuditi tko god im smeta. Ivan je pravednik i kao takav ima moralno pravo ukazati na pogreške drugih. Nije dobro ako se pojedincu i društvu ne ukazuje na pogreške. Odgovorni smo za druge. Ako vidimo da nešto nije dobro kod brata, pomozimo mu da se oslobodi tog tereta, od zloće. Dužni smo im to reći“ potaknuo je mons. Bogović, dodavši kako sve više prevladava stav ‘To je njegova stvar, mene se to ne tiče, ja ću raditi svoj posao’.

„To se čak proširuje i u obitelj pa se kaže ‘Neka dijete samo odluči. Neću ga ja korigirati, dat ću ga učitelju, školi, neka oni o njemu odlučuju’. Roditelj je najbliži, najodgovorniji. Treba pratiti dijete, ne smije se dopustiti da raste korov na njivi njegove duše“ istaknuo je mons. Bogović, poručivši da odgojitelji trebaju trošiti sebe da drugi raste. „To je veličina, pomoći drugome da raste. Takvi nam ljudi trebaju. Tako trebaju činiti roditelji. To je zadatak apostola i Crkve. I Crkva treba pomoći da drugi odrasta u pravog čovjeka i kršćanina. Kad bi Crkva gledala kako se osigurati, imati dobre zgrade, dobre plaće, sigurnost, podršku od predsjednika vlade i drugih, ne bi osjetila prisutnost onih kojima je potrebna pomoć da ojača. To je zadatak Crkve“ poručio je mons. Bogović.

Ivana Božja naklonost njemu nije oslobodila od nepravednih svjetskih postupaka, iako je bio pravedan. „Pravedan čovjek može nastradati. To je tako od početka, tako biva i danas. To što je Ivan bio posebno od Boga obdaren, nije ga oslobodilo od nevolja u životu. Rekli bismo, ‘Zašto Bože, pa nije ništa sagriješio’. Ali Ivan nikad nije posumnjao u vrijednost svoje patnje, svoje žrtve. Znao je, ako je povezan s Bogom, onda je u pravim rukama. Ivan nije posumnjao u svoje poslanje. Sve je radio kako bi drugi više uspjeli. On je preteča, on priprema da drugi ima uspjeh. To je plemenito, lijepo; ne da on nadiđe drugoga, nego da pripremi kako će drugi biti velik i rasti. To je Ivan radio za Isusa“ naglasio je mons. Bogović.

Ove godine Medviđari su obnovili crkveni običaj koji je bio u toj župi prije Drugog svjetskog rata, kad se u pripremi za taj blagdan kip sv. Ivana iz župne crkve Prikazanja BDM nosio u nekadašnju župnu crkvu sv. Ivana na obližnje groblje. Na blagdan Glavosjeka sv. Ivana kip se u svečanoj procesiji vraćao u župnu crkvu.

Prvi put ove godine nakon mnogih desetljeća, to su učinili župljani Medviđe. Na početku trodnevnice, u nedjelju 26. kolovoza nakon mise, puk je u procesiji odnio kip sv. Ivana iz župne crkve gdje se inače nalazi u crkvu sv. Ivana, a vratio ga je u procesiji koju je predvodio biskup Bogović na Usik sv. Ivana, s čime je započelo blagdansko misno slavlje.

Župnik Medviđe don Krešo Ćirak zahvalio je svima koji su duhovno i materijalno pomogli proslavu. Župljani su prikupili 15 000 kn kojima je kupljena nova blagdanska misnica u kojoj je slavio i biskup Bogović, kupljena su nosila za kip sv. Ivana i novi barjak posvećen sv. Ivanu te je obnovljen dio krova župne crkve koji je prokišnjavao. Taj su novac župljani prikupili kupnjom dviju knjiga svoga aktivnog  župljanina prof. Ivana Gende, autora knjiga o crkvenom, duhovnom i svekolikom životu Medviđe kroz povijest do sadašnjih dana. Pjevanje na misi predvodio je župni zbor sv. Cecilije iz Kistanja pod vodstvom s. Blaženke Delonga. U slavlju su sudjelovali i članovi više KUD-ova odjeveni u narodne nošnje svoga kraja. 

Ines Grbić