Kršćanska sadašnjost – pola stoljeća razgovora Crkve i društva
1. Upravo sam bio položio maturu u Dubrovniku (1966.) i upisao studije teologije u Splitu, kad se u javnosti pojavilo ime „Kršćanska sadašnjost“ u naslovu prvog broja časopisa „Svesci“ koji je tada izlazio u okviru Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda. Dvije godine kasnije, 22. veljače 1968., kardinal Franjo Šeper ustanovljuje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije pod naslovom „Kršćanska sadašnjost“. To je čin i događaj kojega se spominjemo i ovom godišnjicom obilježavamo. Mi stariji sjećamo se kako je to bilo vrijeme velikoga pokoncilskoga zamaha i previranja, period silnih planova, utopija i zavođenja. Ali, i razdoblje pobuna i kontestacija unutar crkvenih skupina i društvenih zajednica. Posebice među mladima koji su odjednom iskrsnuli na pozornici svijeta sa svojim zastavama i opravdanim zahtjevima.
Bile su to, dakle, godine velikih nadanja i previranja, ali i tjeskobe i razočaranja. Prisjetimo se samo ratnih scena iz toga vremena: Dok američki marinci bombardiraju Vijetnam na jugoistoku Azije, Crvena Armija guši praško proljeće u srcu Europe. A mladi Pariza, Praga, Londona i Zagreba, puni energije i naivnoga optimizma pjevaju „We shal overcome“, mi ćemo pobijediti. U tom vremenu razdijeljene Europe i svijeta i zavodljivih i opasnih ideologija liberalizma i komunizma zbio se najvažniji događaj XX. Stoljeća. Održan je Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.) koga je sazvao i otvorio starac, sveti Ivan XXIII. I usprkos nemira, kontestacije i otpada unutar same Crkve sretno ga je priveo kraju blaženi Pavao VI. za koga su govorili da je bio „krhki kormilar Petrove lađe u orkanskim olujama odmetnutoga svijeta“ (Mijo Škvorc). U kontekstu tih „orkanskih oluja“, mi nakon pola stoljeća djelovanja pokušavamo vrjednovati providonosni čin kardinala Franje Šepera koji je osnovao Centar za koncilska istraživanja pod naslovom „Kršćanska sadašnjost“.
2. I dok se ovom akademijom sjećamo i zahvaljujemo svima koji su na ovaj ili na onaj način našli se na „putovanju KS u pet slika“, Vama preuzvišeni mons. Ivane Šaško, predsjedniče skupštine KS, kao i Vama poštovani gospodine dr. Stjepane Brebriću, direktore izdavačke kuće, skupa s Vašim suradnicima i suputnicima želim u ime HBK sretno i blagoslovljeno daljnje putovanje. Lijepo je što ste uz ovu zlatnu obljetnicu upriličili i znanstveni kolokvij „Vjera i kultura“. Jer, „vjera koja ne rađa kulturu, govorio je sveti Ivan Pavao II., mrtva je vjera“. A kulturna baština koju je vjera iznjedrila i u koju je čovjek utisnuo svoj pečat i obilježje, duša je svakoga mjesta i njezinih žitelja. Označena skladom i ljepotom ona je bila i ostala bitnim čimbenikom imena i prezimena svakoga naroda.
Iako je čovjek nemoćan „znanstveno proniknuti“ i protumačiti povijesne niti pletiva vjere, kulta i kulture, religije i nacije, djelovanje „Centra za koncilska istraživanja, Kršćanske sadašnjosti“ kroz prošlih pedeset godina daje nam naslutiti opravdani fluid vjerničkoga, teološkoga, povijesnoga, znanstvenoga i umjetničkoga nadahnuća. I uočiti njezin veliki doprinos, usprkos crkvenih i društvenih lomova i sukoba, posebice koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća, vezanih uz osnivanje TDKS-a (1977.). Mi stariji, koji smo bili svjedoci pokoncilskih lomova i turbulencija na društvenoj i crkvenoj ravni, shvaćamo zašto je neki sudionik Sabora sve to uspoređivao „s malim zemljotresom“. Ne onim koji razara i uništava, nego s potresom uskrsne nade i zore. Ispod odvaljenog kamena, naime, koji je potresao zidinama Jeruzalema ustao je Gospodin, te kroz 40 dana pohađao svoje apostole, tješio ih i hrabrio riječima „ne bojte se“.
3. I kad danas s određene povijesne distance propitujemo utjecaj saborskih promjena na život opće i naše partikularne Crkve, duboko smo zahvalni Bogu što smo u tih pola stoljeća imali žive orijentire koje je Providnost postavila u Zagrebu i u Vatikanu. Njihovi sveti životi i mudre upute i savjeti bile su posebice utjelovljene i ostvarene u naučavanju i svjetlom primjeru sluge Božjega kardinala Franje Kuharića i svetoga Ivana Pavla II. Priključujem se brojnim čestitarima uz pedesetu obljetnicu djelovanja Kršćanske sadašnjosti sa željom neka ova crkvena ustanova Zagrebačke nadbiskupije, pod vodstvom svoga pastira, uzoritoga gospodina kard. Josipa Bozanića, i dalje bude na pomoć svima koji se budu služili njezinim djelima u traganju za spoznajom i za istinom. Jer, svrha je istine spoznati dobro, a dobrota znamo polučuje i vodi k istini.
Taj međuodnos istine i dobra vrlo je suvremen i aktualan. Jer i danas postoji realna opasnost da razum zbog siline znanja i moći napusti pitanja o istini i ogluši se za velike poruke koje nam stižu iz bogate tradicije crkvene mudrosti. Kršćanska sadašnjost svojim izdanjima kroz pola stoljeća upućivala je na te izvore mudrosti i nudila mogućnost konstruktivnoga razgovora da se to ne dogodi. Neka i dalje, nošena onim što je istinito, dobro i lijepo otkriva i pokazuje na „glavno vrelo i ishodište Istine koja uzdržava, nadahnjuje i ravna svime što postoji“ (Ivan Pavao II., Pismo umjetnicima, br. 5). Svojim pak višeslojnim aktivnostima neka razvija i promovira dijalog na više razina kako bi znanost i vjera, tehnika i etika, odgoj, umjetnost i kultura umješno i uspješno surađivali. Uz zahvalu na pozivu u ovoj prigodi uputiti par riječi, zahvaljujem i na pozornosti.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 12. lipnja 2018.