Čuvati i prenositi pokoljenjima što se čulo i vidjelo
1. Kad se organizira neki znanstveni skup, pretražuju se arhivi, skeniraju dokumenti i donose događaji iz prošlosti koji su obilježili određeno razdoblje. Listaju se „požutjele arhivske stranice“ prijeđenog hoda i govori se o onomu što je bilo i što se zbilo. A u duhu Pavlovog hvalospjeva „ne prestaje se zahvaljivati Gospodinu“ za sve lijepo i dobro što se proživjelo. Znanstveni skupovi, dakle, pružaju prigodu prikupiti i zabilježiti značajne činjenice i povijesne podatke po kojima će i drugi moći nešto više o tomu čuti i doznati. Sačuvana pak dokumentacija u arhivima brojnih institucija Katoličke crkve, ogromna je i vrlo vrijedna. I govori o vjerskoj, narodnoj, kulturnoj, dobrotvornoj i svakoj drugoj aktivnosti raznolikih ustanova u kojima su, kako je zborio blaženi Pavao VI., „sačuvani tragovi Gospodinova prolaska u ljudskoj povijesti“ (transitus Domini).[1] Zbog toga, čuvati primljenu baštinu, proučavati je i prenositi budućim generacijama spada među odgovornije obveze i zadatke svih nas. Jer, to pomaže i učinkovito doprinosi osjećaju pripadnosti određenoj zajednici, mjestu, religiji, društvu i narodu.
Vremensko pak „portretiranje pojedinaca, zajednica, mjesta ili događaja“ toliko je važno da će uvaženi engleski spisatelj, umjetnik i kritičar, John Berger (London 1926.-2017.) napisati, kako je za „uništenje neke zajednice dovoljno razoriti njezinu prošlost. Jer, kad se izgubi povijesno pamćenje i sjećanje, preostaje obična, banalna svakodnevica“ (Il nostro tempo, 13. 06. 2004., str. 9). Zato je sveti Ivan Pavao II. govorio mladima u Kataniji (1994.) neka „ne zaboravljaju prošlost, jer čovjek bez pamćenja i prošlosti riskira ostati i bez budućnosti“. A pamćenje kao sastavni dio identiteta pojedinca, zajednice i naroda, vrlo je bitno i za sadašnjost i za budućnost. Nije bez razloga Jahve preko Mojsija tražio neka „narod nikada ne zaboravi, nego u srcu trajno čuva čudesne stvari koje je vlastitim očima vidio“; i neka to „prenosi s koljena na koljeno, sve do sinova svojih sinova“ (Pz 4, 9).
2. Drago mi je pozdraviti sve vas koji ste se danas okupili u ovoj „Baroknoj kući“ grada Nina u prigodi otvaranja znanstvenoga skupa o „prošlosti Ninske biskupije“. Posebice mi je drago naglasiti kako je ovaj simpozij plod zajedničkoga rada i suradnje više institucija. U tom vidu pozdravljam najprije prof. dr. sc. Dijanu Vican, Rektoricu našega Zadarskoga sveučilišta koji je motor i promotor brojnih znanstvenih skupova, objavljivanja znanstvenih zbornika i monografija. Pozdravljam prof. dr. sc. Zdenka Dundovića, Predsjednika „Društva za povjesnicu Zadarske nadbiskupije“ koje je u zajedništvu s Teološko-katehetskim odjelom, Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Zadru i Gradom Ninom pronašlo referente s određenim temama za ovaj skup o prošlosti Ninske biskupije. Rečeno je kako je ovo prvi sveukupni pokušaj obraditi na jednom skupu dugu, kompleksnu i vrlo važnu povijest stare Ninske biskupije. Čestitam na odvažnosti i zahvaljujem unaprijed na prilozima i znanstvenom doprinosu. Pozdravljam domaćina ovoga skupa, gospodina Emila Ćurka, gradonačelnika grada Nina.
Osobita mi je čast i radost što je na otvaranje ovoga skupa došao već dugo očekivani, naslovni Nadbiskup Nina, mons. Martin Vidović. Naime, otkako sam preuzeo Zadarsku nadbiskupiju u više navrata i na više načina pozivao sam mons. Vidovića za svečanost Gospe od Zečeva, što se zbog njegovih obveza, nažalost još nije ostvarilo. Danas mu u svoje i vaše ime izričem srdačnu i iskrenu dobrodošlicu. Njega je za svećenika zaredio sveti Ivan Pavao II. (28. 05. 1989.), a 15. rujna 2004. imenovao apostolskim nuncijem u Bjelorusiji i nositeljem biskupskoga naslova slavne starohrvatske Ninske biskupije.
Uz to znamo da je nadbiskup Vidović vrlo zauzeto sudjelovao u ostvarenju pet pastirskih pohoda pape Ivana Pavla II. hrvatskim katolicima: tri puta u Hrvatskoj (1994., 1998. i 2003.) i dva puta u BiH (Sarajevo 1997. i Banja Luka 2003.). Uz zahvalu za Vaš dolazak, preuzvišeni nadbiskupe Vidoviću, kao i srdačnu dobrošlicu u Vaš grad i Vašu naslovnu biskupiju, molit ću da nam se u ovoj prigodi i Vi obratite.
3. Još jednom zahvaljujem uglednim predavateljima koji će svojim prilozima pokušati osvijetliti određena razdoblja bogate prošlosti ovoga kraja i biskupije kako ne bismo „zaboravili već u srcu trajno čuvali čudesne stvari koje nam je Gospodin učinio“; i to onda „prenosili s koljena na koljeno, sve do sinova naših sinova“ (usp. Pz 4, 9). Dobro je što će na skupu biti govora o „izvorima za proučavanje Ninske biskupije“, o prostoru i arheološkoj baštini, o prošlost biskupije i njezinom odnos s drugim biskupijama, o svetim ninskim zaštitnicima, o ukidanju i obnovi biskupskog sjedišta u Ninu, o Osmanskom prodoru, osvajanju i uništavanju, o redovništvu, glagoljici i bratovštinama, kao i o etnološkoj baštini i svetištu Gospe od Zečeva.
Budući da je „povijest svjedok vremena“ (historia est testis temporum), ali i „učiteljica života“ (magistra vitae), ne želimo dopustiti da se stvari potiskuju u zaborav. Jer, pamćenje je sastavni dio osobnoga identiteta, obitelji, zajednice i naroda, a spomen na važne povijesne događaje govori i o našem ishodištu i ukorijenjenosti. Spominjući svoju prošlost imamo prigodu sjetiti se silnih Božjih djela i čudesnih povijesnih zahvata za koja valja uputiti nebu zahvalnu molitvu. Povijest, naime, nije samo svjedok vremena i glasnica starine, već i „svjetlo istine i učiteljica života“ (nuntia vetustatis et magistra vitae), kako su govorili i pisali stari latini koji su ostavili vidnih tragova i u ovom gradu. Vama, poštovani predavatelji želim da budete i ostanete „glasnici starine i pronositelji svjetla istine“. A svima uz iskrenu dobrodošlicu, želim ugodan boravak u ovom starom hrvatskom gradu Ninu, kojega neki zbog Višeslavove krstionice nazivaju „hrvatskim Betlehemom“. Znanstvenom skupu o „prošlosti Ninske biskupije“, koji ovim činom svečano otvaram, želim uspješno, radno, plodno i blagoslovljeno zborovanje.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Nin, 1. lipnja 2018.
(1) Pavao VI., Nagovor, 26. rujna 1963. na V. susretu „Associationis Archivisticae Ecclesiasticae“