‘Božja pobjeda’ najtraženiji je sastav duhovne glazbe diljem Hrvatske, no nije uobičajeno i često da izlaze izvan Zagreba gdje matično djeluju u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu. Zadrani su dosad jedini u Hrvatskoj imali milost da ih na taj način pohode u svom najvećem broju. Molitveno-evangelizacijski susret ‘Radujmo se i kličimo’ koji je predvodila zajednica ‘Božja pobjeda’ iz Zagreba održan je u subotu 26. svibnja u crkvi sv. Frane u Zadru. Posebnost toga susreta je u tome što zajednica Božja pobjeda nikad u tako velikom broju svojih članova nije pohodila jedan grad. U Zadru ih je boravilo dvadeset i troje, s voditeljem zajednice Antom Bilaverom.
Dio mladih bio je smješten u samostanu sv. Frane, dio u dvije obitelji članica Humanitarne udruge Put koju vodi angažirana laikinja Igris Smrkinić i koja je inicijator tog dolaska u Zadar, a dio je prespavao u hostelu Turisthotela u središtu Zadra u neposrednoj blizini katedrale, zahvaljujući dobročinstvu direktora Frane Skoblara. Božja pobjeda je predvodila pjevanje i na nedjeljnoj misi u crkvi sv. Frane 27. svibnja, zahvalna domaćinima i samostanu sv. Frane na dobrodošlici i agapeu. Bio je to pohod Duha i mladosti drevnoj franjevačkoj prisutnosti u crkvi i samostanu sv. Frane koji postoji još iz svečevog vremena.
U subotnjem trosatnom susretu koji su pohodili brojni vjernici svih uzrasta, Božja pobjeda je u prvom jednosatnom dijelu slavila Gospodina izvedbom svojih poznatih pjesama koje su s njima pjevali i prisutni. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio fra Anselmo Stulić, gvardijan samostana sv. Frane. U propovijedi je rekao kako nam se Bog približio, došao među nas, utjelovio se i uskrsnuo, postao naš zagovornik. „Tko otkrije duboku čežnju Boga za čovjekom i i čovjeka za Bogom, ulazi u dubinu vjere. Vjera traži intimnost, najdublju intimu. Sv. Augustin kaže da je Bog intimniji od naše intime u nama. Radujemo se što je postao Emanuel, Bog s nama, neće nas nikad ostaviti. Boga ne može nitko nadmašiti u velikodušnosti. Ne bojmo se tražiti umom, srcem i vjerom mogućnosti koje nas vode u Božju velikodušnost, da je prihvatimo, da u toj velikodušnosti živimo i da je drugima prenosimo“ potaknuo je fra Anselmo.
U svjetlu Presvetoga Trojstva koji je zajedništvo tri božanske osobe, rekao je kako ljudi osobito trpe od samoće, svakome teško pada biti sam. „Onima koji su preživjeli komunističke i fašističke tamnice najteža osuda bila je biti u samici. Oni koji su vjerovali, tu su samoću ispunjavali. Ako nisu vjerovali, čime su je mogli ispuniti, ako nisu vjerovali da nisu sami i onda kad su osuđeni na smrt? Ako su bili vjernici osjećali su da je netko u njima i s njima“ rekao je fra Anselmo, istaknuvši da je najdublja težnja čežnja čovjeka da osjeti da nikad nije sam.
„Naš Bog nije osamljenik nego ljubav. Ljubav ne stvara samoću nego zajedništvo. U Bogu je to zajedništvo tako veliko i snažno da on uvijek ostaje trojica u jedinstvu. To slavimo. Zahvaljujemo što je Bog postao naš otac, naš brat i naš posvetitelj, Duh Sveti. Bog je sišao u našu bijedu da nas iz nje izvuče. Preuzeo je naše smrtno tijelo samo nam se što više i dublje približi. Zato Mojsije pita je li tko čuo, postoji li narod da mu je Bog tako blizak, kao što je nama naš Bog. Je li netko toliko siguran da u njemu živi Bog, kao kad nas Duh Sveti posvećuje, vodi i usmjerava naš život. Bog se opredijelio za nas siromahe i dijeli nam milosti kao Otac, Sin i Duh Sveti“ poručio je fra Anselmo, zahvalivši Bogu što je s nama i za sve što primamo od njegove dobrote i ljubavi.
Nakon mise svjedočili su Petar Buljan, voditelj slavljeničkog tima zajednice Božja pobjeda i Ante Bilaver, voditelj cijele zajednice čije djelovanje obuhvaća jedanaest različitih usmjerenja. Bilaver je rodom iz Škabrnje, uz njegov rodni Zadar vežu ga uspomene, a u Zagrebu gdje živi trenutno priprema doktorat iz teologije. Bilaver je sin poginulog branitelja Stanka Bilavera ubijenog u Škabrnji. Ante je tada imao svega 3,5 godine.
„Kao zajednica imamo viziju usmjerenu prema mladim ljudima, svjedočiti živoga Boga. Kroz sve projekte koje radimo, omogućiti mladima da susretnu živog Boga. Jedno od toga je i svjedočenje. Kako piše u sedmom poglavlju Otkrivenja, ‘Oni ga pobijediše Krvlju Jaganjčevom i riječi svoga svjedočanstva’. Zlo u svijetu, đavla možemo pobijediti zaslugama Isusa Krista, Krvi Jaganjčevom i svojim svjedočanstvom“ rekao je Buljan, potaknuvši vjernike da spremno svjedoče vjeru jer to pokreće i oživljuje Crkvu. Istaknuo je značaj zajedništva, kako hod u vjeri treba biti postojan te da će nas Bog dovesti u situaciju da ga susretnemo ako ga ustrajno tražimo.
Ante Bilaver tumačio je značenje čežnje koja nas privlači Bogu, potaknuvši na molitvu da Bog u nama produbi čežnju za sobom. Rekao je da osobito očevi imaju zadatak djeci navijestiti i biti znak da smo stvoreni za nebeskog oca. „U deset godina zajednice Božja pobjeda, molitve, međuljudskih odnosa, borbe, čežnja nas je tjerala naprijed i pokazala što Bog čini od nas grešnih ljudi i kako radi nevjerojatna djela. Sve što posjedujemo je zato što ljudi u zajednici nisu izgubili čežnju. Bog nikad ne iznevjeri. Vrijeme iščekivanja i pustinje može nam izgledati teško, ali Bog ne odlazi. Bog je tu i nikad neće iznevjeriti“ poručio je Bilaver.
Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim. Za vrijeme klanjanja i slavljenja, Božja pobjeda je zahvalila Isusu na njegovoj prisutnosti i molila da nam otkrije svoju ljubav našim srcima i umovima. „Emanuel, Bog s nama je obećanje koje je kroz Sveto Pismo i proroke puno puta objavljeno. Isus je ostao s nama po Duhu Svetome. Njegovom snagom neka padnu svi okovi. Isus je naš osloboditelj i iscjelitelj. Hvala Bogu što pokazuje svoje srce. Autoritetom djece Božje susrećemo se s našim Gospodinom“ rekao je Petar Buljan, potaknuvši vjernike da predaju Gospodinu ono s čime su došli, da ih Isus ozdravi.
Fra Anselmo je zahvalio Božjoj pobjedi za taj milosni susret, na uloženom trudu i ljubavi kojom su obogatili prisutne svojim svjedočenjem, molitvom i pjesmom. Potaknuo je sve da budu radosni i da druge pozivaju da slave Gospodina. Poklonio im je monografiju ‘Milost susreta’ u kojoj je opisana drevna povijest i baština Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u samostanu sv. Frane u Zadru, čiji su samostani od Kotora do Istre. To je najstarija provincija a zadarski samostan je najstariji franjevački samostan koji je postajo još 1228. g., kad je sv. Franjo proglašen svetim.
„Samostan i crkva podsjećaju na početke radosnog darivanja Bogu i ljudima sv. Franje i sve braće kroz toliku povijest. Ne bojmo se da nas Duh Sveti vodi, jer to je susret naše slabosti i Božje milosti. To je najbolji put prema svetosti. Svaki kršćanin u mjeri kojoj se posvećuje postaje plodnosniji za svijet“ podsjetio je na misli pape Franje fra Anselmo.
Ines Grbić