U liturgiji čitanja večeras imamo opis slavljenja Pashe kod Židova (prvo čitanje), Pavlovo tumačenje Isusove posljednje večere kao sklapanje “novog Saveza” (drugo čitanje) i dirljivi opis pranja nogu apostolima te Isusova zapovijed „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio i vi činite ovako“ (evanđelje). Stoga, obredi Velikog četvrtka podsjećaju na tri znakovita čina koja su se zbila u Dvorani Posljednje večere: ustanova svećeničkog reda, ustanova Presv. Euharistije i ustanova civilizacije ljubavi.
Svoju zadnju večeru Isus je imao u sklopu židovske Pashe koja je označavala prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu, a bila je ujedno i svečanost proljeća. Slavlje je trajalo 7 dana, a obred je imao dva dijela: žrtvovanje janjeta (pastirski vidik života) i blagovanje beskvasnog kruha i gorkih trava (poljodjelski vidik). Pasha se slavila u zajedništvu obitelji i svi su bili nazočni i na okupu. Započinjalo je prvom čašom blagoslova kojom se zahvaljivalo Bogu za čudesna djela koja je izveo u povijesti izabranog naroda. Tada bi netko, obično najmlađi član obitelji, zapitao što to sve znači. Onda je slijedilo čitanje ulomaka biblijskih tekstova i njihovo tumačenje: „Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljenja do koljena.. Toga sam naime dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske.. Kad vas vaša djeca zapitaju: što vam taj obred označuje? odgovorite im: ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuća Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao“ (Izl 12, 14; 27). Nakon blagovanja janjeta, gorke trave i beskvasnog kruha, pjeva se Hallel: Silna nam djela učini Gospodin, opet smo radosni. Velika je prema nama ljubav njegova.
Prema opisu evanđelista Isus se ponaša kao kućedomaćin koji predvodi ceremonijal pashalne večere, a koju je „vruće želio blagovati“ sa svojim učenicima. On uzima čašu, zahvaljuje, otvara večeru i blagoslivlja. Ipak je nešto bilo neuobičajeno na toj večeri. Nakon blagoslova Isus daje učenicima kruh uz riječi: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“. Jednako tako daje im i čašu uz riječi: „Uzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na oproštenje grijeha“. A nakon toga izriče svoju oporučnu želju: „Ovo činite meni na spomen“.
Na ovaj veliki dan kad je Isus ustanovio euharistiju razmišljamo o toj svetoj Tajni. Crkva se osjeća obvezatnom i pozvanom slaviti Euharistiju; od apostolskih vremena do danas. Apostoli su „svaki dan jednodušno i postojano hrlili u Hram gdje su lomili kruh, te u radosti i prostodušnosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda“ (Dj 2, 46-47). I mi večeras idemo duhom u Dvoranu Posljednje večere. Idemo zahvaliti srdačno i harno za dar Euharistije, za dar svetog svećeničkog reda, za zapovijed ljubavi koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Posebno, pak, zahvaljujemo Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo doba, novo vrijeme; „novo nebo i novu zemlju“. I to je ono što večeras zahvalno slavimo i s radošću spominjemo. „O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave!“ Kruh s neba dao si njima; koji svaku slast u sebi ima. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 29. ožujka 2018.