Na poziv „Foruma plus“ iz Splita i hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu, gospođe Marijane Petir, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić održao je u Bruxellesu, 7. ožujka predavanje „Europski identitet i kršćanstvo“. Mons. Puljić je na početku naglasio kako Europa ne postoji odvjeka. Netko ju je „krstio“ tim imenom. A to su bili Feničani koji su s područja današnjeg Libanona krajeve Grčke nazivali „zemljom zapada i tame“. U njihovom izričaju to je glasilo „europa“. No, svoju samosvijest grčki su „krajevi tame“ dobili nakon što su odlučili oduprijeti se vojnoj okupaciji i pobijediti perzijskoga kralja Darija kod Maratona (490.) i Salamine (480.). Ta je pobjeda bila obrana čovjeka i njegove slobode. A u ozračju slobode grčki čovjek se „susreo s razumom“ i inaugurirao „zvanje filozofa“, što je postalo „arhetipom europskoga čovjeka“. Proučavanje reda i harmonije, dobrote, ljepote, etike i estetike, fizike, metafizike, logike i ontologije postao je sastavnim dijelom grčkog, to jest europskoga načina razmišljanja.
Nadbiskup Puljić je povezao grčku filozofiju s evanđeljem koje je tamo stiglo još u vrijeme živih apostola. Isus je, naime, odredio i poslao apostole neka idu i krštavaju ljude. I oni su prolazili mjestima i gradovima, uglavnom na područjima istočno i južno od Jeruzalema. No jednoga dana kad je Pavao došao u galacijski kraj, u Troadi je imao viđenje. Ukazao mu se neki Makedonac i pozvao ga neka „prijeđe u Makedoniju i pomogne im“ (Dj 16, 9). Pavao je to shvatio kao Božju poruku pa je pošao u Makedoniju. Njegova misijska putovanja nisu bila bez problema. Morao je puno trpjeti za Krista, biti često u smrtnim pogiblima i primati brojne batine. Iako je bilo rimski građanin, koje se nije smjelo bičevati, on se nije bunio. Bio je sretan ako je za Krista mogao nešto pretrpjeti. No, jednoga dana kad su ga htjeli bičevati, spomenuo im je svoje „rimsko pravo“ i prizvao na sud cara, pa je bio otpremljen u Rim na suđenje. U Rimu će mučenički završiti ovozemni život. Ali, on je taj grad osvojio patnjom, zatvorom i propovijedanjem. Bio je duboko uvjeren ako Rim postane kršćanski, cijelo će Rimsko Carstvo biti kršćansko. I nije se prevario. Jasno, uz stalni pogled prema brdu Kalvariji odakle je crpio nadahnuće za teologiju križa i uskrsnuća.
- Europa na kraju prvoga i drugoga milenija
A da bi se bolje uočilo i shvatilo kršćanski identitet Europe, mons. Puljić je spomenuo trojicu ljudi koji su dali svoj doprinos njezinom oblikovanju na kraju prvog milenija. To su bili političar car Oton III (980-997), papa Silvestar II, znanstvenik i pastir sveopće Crkve, te biskup praški Vojtjeh-Adalbert. Car je bio po ocu Nijemac, a po majci Grk, papa je bio Francuz i bavio se znanošću, astronomijom, fizikom, logikom, matematikom i muzikom, a biskup Vojtjeh bio je po ocu Slaven, a po majci Nijemac. Na susretu ove trojice u Rimu 996. dogodile su se velike povijesne odluke: Car odustaje od djedova plana „pokoravanja i germanizacije Slavena“. Biskup Adalbert nudi svoje usluge za evangelizaciju Češke, Moravske i Poljske. Nažalost, nakon godinu dana misionarskoga rada pogubit će ga pruski vojnici, 23. travnja 997. godine. Papa Silvestar će ga proglasiti svetim i zajedno s carem Otonom poći na njegov grob u Gdanjsk. To je hodočašće bilo i politički potez od povijesnog značenja, kako za Poljsku tako i za Europu. Car svetoga Rimskoga carstva, Oton III., prihvaća „poljskoga kralja kao prijatelja i suradnika“. A papa Silvestar II. u toj prigodi uspostavlja u Poljskoj crkvenu pokrajinu što će označiti novo razdoblje u povijesti Poljske, ali i Europe. Poljska ulazi u društvo katoličkih naroda mirno, snagom evanđelja, a ne snagom mača i sile. Malo iza toga papa šalje krunu i mađarskom kralju Stjepanu (1001.), pa se i mađarski narod integrira mirnim putem u krug katoličkih europskih naroda. Spominjem ovdje i podatak iz hrvatske povijesti kako je papa Grgur VII. (1076.) po legatu Gebizonu poslao krunu i hrvatskom kralju Zvonimiru i tako mu dodijelio kraljevsku vlast. Koncem prvoga milenija europske povijesti, dakle, počela se stvarati zajednica različitih naroda koja je trajala tisuću je godina.
U drugom dijelu predavanja nadbiskup Puljić je upitao kakva je Europa na kraju drugoga milenija svoje povijesti? Max Scheler veli kako je „u svojoj dugoj povijesti jedincato razdoblje u kojem je čovjek sam sebi postao problematičan“. A George Bernanos dodao kako „vidi svijet koji se izgrađuje, ali u njemu, ajme, nije pretjerano ustvrditi, kako čovjek neće moći živjeti. Moći će živjeti, ali uz uvjet da bude sve manje čovjek“. Zbog toga se i veli da su čovjek i Europa u krizi. Nakon ugrozbe duhovnoga jedinstva Europe koja se zbila podjelom na katolike i protestante (u 16. stoljeću), pojavila se intelektualna kriza koja je počela „dijeliti religiozno od laičkoga, svjetovno od svetoga“. A onda su na polju filozofije nastali pravci „racionalizma i pozitivizma“. Sve to je doprinijelo shizofrenom stanju podjelâ koje su se osobito iskazale u 20. stoljeću u političkim konfrontacijama nacionalsocijalizma i boljševizma. fašizma i komunizma. A „željezna zavjesa“ nakon Drugoga svjetskoga rata postala je simbolom „razdijeljenosti duha, pameti i srca Europe“, ali i razdijeljenosti njezinog korpusa. I od 1945. godine kroz pola stoljeća u Europi se nije ništa značajno dogodilo, što ne bi bilo „opečaćeno mitom Jalte“.
- Kršćanska ponuda Europi na početku trećeg milenije njezine povijesti
Ipak se u zapadnom, slobodnom dijelu Europe nešto događalo mimo „Jaltskih odredbi“. Sastali su se Robert Schuman (1886.-1963.), Konrad Adenauer (1876.-1967.) i Alcide De Gasperi (1881.-1954.), kao politički predstavnici triju naroda: Francuza, Nijemaca i Talijana. Sva trojica su bili političari i vjernici katolici. Budući da su počeli planirati ujedinjenje Europe na temeljima zajedničke kršćanske baštine nazvaše ih „utemeljiteljima ujedinjene Europe“. Sličnu misao ponovit će i dvojica predsjednika Europske komisije Jacques Delors (na čelu Komisije od 1985. do 1995.) i njegov nasljednik Jacques Santer (1995.-1999.). Jacques Delors se nije umarao ponavljati kako „Europi treba dati dušu“. Slično će govoriti i njegov nasljednik Jacques Santer, koji je smatrao kako se „Europi ne može dati dušu ostajući samo na načelima pomirbe, pravde, solidarnosti, slobode i ljudskog dostojanstva, nego valja uočiti i uvažiti ulogu religijskih i filozofskih sustava i stavova u životu ljudi i u stvaranju identiteta“.
A to su ponavljali i Pape od Pija XII., Ivan XXIII., Ivana Pavla II. do Benedikta XVI. i pape Franje: Osobito su ostali zapaženi govori i napisi svetoga Ivana Pavla II. On je odmah zamolio sve neka „otvore vrata Kristu“ (22. listopada 1978.). A iz španjolskoga svetišta Santiago de Compostela obratio se posebnim riječima Europi: „Zato ja, Ivan Pavao II, sin poljskog naroda, koji je slavenski među Latinima i latinski među Slavenima; ja, nasljednik svetoga Petra i pastir sveopće Crkve vičem tebi stara Europo s ljubavlju: Pronađi sebe! Budi svoja! Otkrij svoje početke! Oživi svoje korijene! Povrati se životu!“ (9. 11. 1982.). On je prvi počeo govoriti o cjelovitoj Europi od Portugala do Urala, a slavenske apostole sv. Ćirila i Metoda proglasio je suzaštitnicima Europe (1980.). Time je htio naglasiti da je Europa plod dviju kršćanskih tradicija, njezinog Istoka i Zapada.
Papa Benedikt XVI. tumači kako je kršćanstvo oblikovalo Europu. Govorio je i ukazivao na poguban utjecaj relativizma, agnosticizma, laicizma i sekularizma. Kao intelektualac i znalac povijesnih gibanja ponavljao da je „europska kultura rođena iz susreta vjere i razuma“, iz „susreta biblijskoga navještaja i grčke filozofije“. Stoga je isticao da se treba zauzimati za uspostavu jedinstva vjere i razuma, kršćanstva i kulture ako Europa želi preživjeti. Na kraju svoga predavanja mons. Puljić je naveo riječi pape Franje (Strasbourg, 25. studenoga 2014.) kada je potakao parlamentarce neka se „vrate duhu utemeljiteljâ Europske unije koji su u središte velikoga političkoga projekta stavili povjerenje u čovjeka; ne toliko kao u građanina ili subjekta ekonomije, nego kao osobu obdarenu transcendentnim dostojanstvom“. A onda je podsjetio na Raffaellovu fresku „Atenska škola“ na kojoj Platon „upire prstom prema gore, prema svijetu ideja, možemo reći prema nebu“, „Aristotel, drži ispruženu ruku prema zemlji, prema konkretnoj stvarnosti“. Mons. Puljić je završio svoje predavanje o „Europskom identitetu i kršćanstvu“ poticajnim riječima Pape Franje: „Došlo je vrijeme da zajedno gradimo Europu koja ne počiva na ekonomiji, nego na svetosti ljudske osobe i na nepovrjedivim vrijednostima. Vrijeme je graditi Europu koja kontemplira nebo i teži k uzvišenim idealima, koja brani i štiti čovjeka, koja sigurno korača ovom zemljom kao dragocjeni orijentir za čitavo čovječanstvo“. Nadati se kako će i Crkva u „Europskoj godini kulturne baštine“ (2018.) moći ponuditi svoje silno blago baštinjeno i stvarano stoljećima, te pokazati put obnove kršćanske kulture koja se ima dogoditi ako „razum zagrli vjeru, a tehnika i znanost krenu u svoje znanstvene pustolovine pod ruku s etikom“, kako je lijepo i slikovito zborio veliki sveti Ivan Pavao II.
Na susretu „Forum mladih katolika za društvenu uključenost 2018. godine“
Bruxelles, 7. ožujka 2018., u 17,30 sati
IZVJEŠĆE IZ UREDA MARIJANE PETIR, ZASTUPNICE U EUROPSKOM PARLAMENTU
U Europskom parlamentu održan Prvi europski forum mladih katolika za društvenu uključenost
Bruxelles, 8. ožujka 2018. – Prvi europski forum mladih katolika za društvenu uključenost u organizaciji Forum Plus International Instituta otvoren je u srijedu, 7. ožujka u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Forum, koji je okupio sedamdesetak mladih katoličkih lidera iz desetak europskih zemalja, otvorili su zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, uz čiju se podršku Forum i održava.
U programu prvog dana Foruma sudjelovali su poljski zastupnik u Europskom parlamentu Andrzej Grzyb te češki zastupnici Michaela Šojdrová i Pavel Svoboda, a samom otvorenju nazočio je i isusovac Peter Rožić, direktor Isusovačkog europskog društvenog centra u Bruxellesu.
Počašćena što je mogla otvoriti Prvi europski forum mladih katolika za društvenu uključenost, zastupnica Petir je rekla kako joj je posebno drago da je inicijativa za organizacijom ovog važnog skupa na kojemu mladi iz cijele Europe promišljaju o svojoj ulozi u društvu došla upravo iz Hrvatske.
Mladima je zastupnica Petir govorila o istinskom vodstvu pokušavajući im kroz primjere približiti karakteristike koje bi pravi vođa trebao imati. Istaknula je važnost partnerstva i požrtvovnosti, suosjećanja i brižnosti. Rekla je kako, da bismo znali kakvi smo lideri moramo prvo procijeniti na kakvim je temeljima sazdano naše liderstvo. Govoreći o istinskom vodstvu, zastupnica Petir je ohrabrila mlade da slijede primjer Isusa Krista, kao istinskog vođe čija ideja je i danas, 2000 godina kasnije još uvijek živa i mnogi je slijede.
“Isus nije vodio vojsku, nije napisao knjigu, nije putovao u inozemstvo… Njegovi sljedbenici bili su obični ljudi. Dvije tisuće godina kasnije teško je zamisliti svijet bez njega zbog svega što je svijetu dao i ostavio u nasljeđe”, rekla je Petir te podsjetila na neprocjenjivu ulogu Crkve tijekom cijele povijesti i njezin značaj u osnivanju prvih sirotišta, bolnica, sveučilišta, ali i na trag koji je Crkva dala znanosti, razvoju tehnologije, umjetnosti…
Referirajući se kratko i na pitanje vlasti, zastupnica Petir je podsjetila na čuvenu rečenicu: „Dajte caru carevo, a Bogu Božje“ kojom je Isus promijenio političku teoriju, a potom i praksu. No, kako je rekla, on je promijenio i stav prema ljudskim pravima i dostojanstvu smatrajući svaku osobu jednako vrijednom i iskazujući joj poštovanje, ljubav i razumijevanje. „Učio je o posebnoj ljubavi prema neprijateljima, a ta je ideja sama po sebi ljudima strana. On je otkrio ulogu oprosta u međuljudskim odnosima“, rekla je. Svoj je govor zaključila ohrabrivši mlade da takvu viziju svijeta i takav primjer upravljanja primjene u svom životu i na pozicijama na kojima se nalaze.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić govorio je o „Europskom identitetu i kršćanstvu“ osvrnuvši se na ozračje nastanka europske kulture i oblikovanje identiteta kazavši, između ostalog, “kako je za razumijevanje povijesti Europe i kršćanstva potrebno imati u vidu tri ‘znakovita brežuljka’ u tri različita grada: Nekropolu u Grčkoj, Kapitol (danas Campidoglio) u Rimu i Kalvariju u Jeruzalemu”. Pritom je naglasio i važnost osoba koje su doprinijele oblikovanju Europe na kraju prvog milenija.
Nadbiskup se također osvrnuo na “Europu na kraju drugoga milenija svoje povijesti”. Kazao je kako je papa Ivan Pavao II. “prvi počeo govoriti o cjelovitoj Europi od Portugala do Urala, a slavenske apostole sv. Ćirila i Metoda proglasio je suzaštitnicima Europe (1980.). Time je htio naglasiti da je Europa plod dviju kršćanskih tradicija, njezinog Istoka i Zapada”.
Mons. Puljić svoje je predavanje mladima završio poticajnim riječima pape Franje: „Došlo je vrijeme da zajedno gradimo Europu koja ne počiva na ekonomiji, nego na svetosti ljudske osobe i na nepovrjedivim vrijednostima. Vrijeme je graditi Europu koja kontemplira nebo i teži k uzvišenim idealima, koja brani i štiti čovjeka, koja sigurno korača ovom zemljom kao dragocjeni orijentir za čitavo čovječanstvo“.
Matej Pavić, predsjednik Forum plus Hrvatske pozvao je mlade na odgovornost i potaknuo ih da se odvaže svoje snove pretvoriti u stvarnost dok je Silvio Puljić, predsjednik Forum plus međunarodnog instituta, naglasio da ova međunarodna konferencija ima za cilj potaknuti mlade da zajedno promišljaju o temeljima naše europske kulture, te da nađu način kako bi svojim talentima i kompetencijama mogli doprinijeti razvoju suvremenog društva u skladu s kršćanskim vrijednostima.
Na konferenciji je sudjelovao i don Damir Stojić koji je u četvrtak 8. ožujka predvodio misno slavlje za sve sudionike konferencije.