ZADAR: TRIBINA ‘POSTABORTIVNI SINDROM I ŠTO O NJEMU TREBATE ZNATI’

Tribina o temi ‘Postaabortivni sindrom i što o njemu trebate znati’ te svjedočanstvo splitske obitelji Bošnjak predstavljeni su na susretu zainteresirane javnosti u utorak, 20. veljače u dvorani samostana sv. Frane u Zadru. O programu ‘Oprostom oslobođene’ za žene ranjene pobačajem, primjerima iz prakse žena koje su javno posvjedočile o posljedicama učinjenog pobačaja, govorila je Lidija Dugan, provoditeljica tog programa. Dugan je vukovarka i ujedno koordinatorica inicijative ’40 dana za život’ za Slavoniju te je iznijela ohrabrujuće najnovije podatke u prilog otvorenosti životu.

Jedna ginekologinja članovima Inicijative rekla je kako je trenutno u Vukovaru porast trudnoća s četvrtim i petim djetetom te blizanačkih trudnoća, što se u Vukovaru nije dogodilo desetljećima. Također, ove školske godine u Vukovaru je prvi put u prvi razred upisano više djece nego inače. Upisano je četrdeset djece više nego prethodne godine. Inicijativa u porastu od 40 novih vukovarskih prvašića vidi simboličan znak, čemu su i oni doprinijeli kao plod molitvi, jer provode baš 40-dnevne molitvene kampanje za život.

„Ljekarnici traže priziv savjesti i ne žele prodavati kontracepcijska sredstva. Cijele obitelji se obnavljaju. Za žene koje su učinile ili namjeravaju učiniti pobačaj, molitelji ispred bolnica su posljednji znak nade i prvi znak milosrđa. Poslanje inicijative ’40 dana’ je bdjeti kao vidljivi znak, da se sačuva svetost ljudskog života. Ženama puno znači naša podrška i riječ ‘Nisi sama, mi smo uz tebe’. Ako molitelji i nemaju vlastitih sredstava kojima bi nekome pomogli, Bog ima sve. Bog svime obiluje i po Providnosti pomaže tim ženama da im se osigura potrebno. To je naše iskustvo. U molitvi i zajedništvu puno možemo učiniti i izvojevati za Božje kraljevstvo. Nas Crkva održava na  životu“ rekla je Dugan, istaknuvši da je tijelo Kristovo kojim se hrane u pričesti snaga za njihovo djelovanje u tom teškom apostolatu u kojem nailaze na protivštine i među bliskim ljudima u svom okruženju.

Podsjetila je da je 2016. g. u Vukovaru pobačeno 64 djece, to je šest vukovarskih razreda, podatak koji se službeno zna. Prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije, dosad je ove godine učinjeno 5,5 milijuna pobačaja. Svake godine pobaci se više od pedeset milijuna djece. U Americi je dozvoljen pobačaj sve do devetog mjeseca trudnoće, a svaka američka zemlja pojedinačno odlučuje do kojeg mjeseca se pobačaj može učiniti.

Govoreći o programu ‘Oprostom oslobođene’, rekla je da je to i vid grupne terapije u kojoj se žene međusobno ohrabruju i razumiju što je osoba prošla. To su i duhovne vježbe u šutnji, gdje žena razmatra svoj život uz pomoć biblijskih tekstova i biblijskih osoba koji su prošli gubitke. „Bog dolazi u srce žena po tom programu. Najčešće žene sebi ne mogu oprostiti taj grijeh. Više puta ga ispovijedaju. S prihvaćanjem oprosta, u srce tih žena dolazi oslobođenje. Po tom programu, žena zadobiva svijest trenutka u kojem se tada bila našla, svijest o tome kolika je krivnja na njoj a koliko je krivnja podijeljena s drugima koji su sudjelovali u nagovoru na pobačaj. Ali zadobiva i svijest tko sve to kao teret diže s nje, Isus“ istaknula je Dugan.

Među simptomima koje proživljavaju, navela je primjer žene koju je muž nagovorio da pobaci njihovo četvrto dijete. Posljedice su bile da je pila tablete, pomišljala na samoubojstvo, nije mogla gledati djecu. Rekla je da je tim činom ona sama umrla. Zacijelila je prošavši program ‘Oprostom oslobođene’, a liječnik je u medicinski nalaz te žene napisao: ‘Ozdravila uz pomoć Crkve’. Prvi takav program 2016. g. pohodilo je 14 žena u Vukovaru, u dobi između 20 i 75 godina. Deset tjedana u nizu susreti su održavani jedanput tjedno. Tih četrnaest žena sveukupno je pobacilo više od trideset djece, jedna među njima pobacila je četvero djece.

„Život donosi plod i rod kad se služi drugima. Svakome od nas Bog je dao talente koji su potrebni da osoba do tebe živi ljepše. Život koji je u služenju i požrtvovnosti prema drugima donosi višestruko plodova“ poručila je Dugan. Jelena Bošnjak iz Splita posvjedočila je kako je njen sin Bepo rođen u 27. tjednu trudnoće, težak 1 kg i dug 38 cm. Dva mjeseca je bio na odjelu neonatologije i još dva mjeseca na intenzivnoj. Tata je bio pozvan doći u bolnicu da ga vidi, jer je prognoza bila da dijete neće dočekati jutro. Želja roditelja je bila da dijete odmah krste. Bepo je kršten na blagdan sv. Rite i sada je zdravi, vedri šestogodišnjak. Bio je uz majku i na susretu, dok je svjedočila. Poslije je zdravstvene teškoće imala i majka Jelena i njihovo drugo dijete, kćer Rita, no sve su prevladali u pouzdanju u Boga i odvažnosti da se bore za život.

Prigodnu riječ prisutnima na susretu kojeg su pohodila i petorica svećenika uputio je fra Bojan Rizvan, župnik zadarske župe Srce Isusovo. „Pred nama je izbor život ili smrt, radost ili prokletstvo. Želimo izabrati život i svojim životom stati u obranu života, jer to nam je i sam Krist objavio i učinio da i mi idemo tim putem. Udruga ‘Hrvatska za život’ u sklopu koje inicijativa ’40 dana’ djeluje, konkretno pokazuje kako se život brani, štiti i čuva. Lidija Dugan je opisala dramu boli koju proživljavaju osobe koje su pobacile. Život je vrijednost koja nikad ne zastarjeva i prioritet je kojem treba služiti. Unatoč pritiscima svijeta i javnosti, moguće je živjeti kao Božji i pokazati da imamo hrabrosti štititi život“ poručio je fra Bojan, istaknuvši da je postabortivni sindrom velika rana, ali može biti iscjeljena Božjim milosrđem i praštanjem. „Ako svoje životne rane sakrijemo u Kristove rane, onda one bivaju iscjeljene i postaju znak Božje ljubavi i milosti“ rekao je fra Bojan.

Podsjetivši da je sv. Ivan Pavao II. bio veliki borac za život, jer njegova relikvija se nalazila na tom susretu, fra Bojan je rekao da je relikvijar kako Ivan Pavao II. stoji pod križem lijepa slika svih naših životnih križeva. „Grijeh u našem životu napravi sjenu. Ali te sjene mogu nestati onog trenutka kad dođemo pod sjenu Kristovog križa. Ako smo  pod sjenom Kristovog križa, nećemo vidjeti našu sjenu“ rekao je fra Bojan.

Zahvalio je inicijativi ’40 dana’ na svemu što rade sa ženama, „što ih vuku pod Kristov križ, da više ne vide svoje sjene, nego da znaju dočekati svjetlo i zoru uskrsnog jutra koje donosi radost u život“. „Svi smo pozvani biti oprostom oslobođeni, da i mi jedni drugima otpuštamo grijehe. Moćna je molitva pravednika. Stajanjem pred bolnicom u molitvi postajemo živi Božji znak u ovoj povijesti, u gradu, u našem vremenu. Nemojmo zaboraviti biti proroci. Možda baš pred bolnicom naše stajanje može biti proročki znak u ovom svijetu, koje nekome donosi iskustvo milosrđa, koje ga poziva na obraćenje“ poručio je fra Bojan.

Poželjevši da Gospodin posveti naše životne križeve, zahvalio je Isusu što je cijenu svoje neprocjenjive krvi izlio na naše živote. „Molimo te da u sjenu svoga križa i u sjenu svoje ljubavi zakolniš sve majke koje trpe jer su pobacile djecu. Daruj im da osjete snagu tvoga milosrđa koje iscjeljuje, donosi praštanje i obnavlja ljubav. Molimo za obitelji koje iščekuju djecu. Odagnaj od njih đavolske napasti, da ne pomisle ubiti svoje dijete. Posveti nas svojom ljubavlju, ohrabri, učvrsti naša srca, da budemo tvoji proroci, tvoji svjedoci, navjestielji tvoje svete ljubavi koja se izlijeva na ovaj svijet“ zaključno je uputio Bogu molitvu fra Bojan, poželjevši svima da imaju ljubavi koja će odgajati u vjeri i istini koja se neće bojati.

Ines Grbić