Na Pepelnicu, u srijedu 14. veljače, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje s obredom pepeljanja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Vrijeme korizme karakterizira vojevanje protiv zlih nagnuća. Potrebna je uzdržljivost, da se naoružamo za borbu protiv duha zloće, rekao je mons. Puljić u propovijedi, naglasivši da je „pravi vjernik svjestan svoje grešnosti pa cijelim svojim bićem, dušom i tijelom moli Božje oproštenje, sa željom da mu Bog povrati radost i nadu“.
„Korizma je za kršćane vrijeme kušnje i borbe, poput Kristove u pustinji gdje ga je zloduh kušao četrdeset dana i u Getsemanskom vrtu, kad je shrvan onime što ga čeka, ljudski molio: ‘Gospodine, neka me mimoiđe ovaj kalež’. Ali, othrvavši se toj napasti, kaže: ‘Oče, u ruke tvoje. Neka se vrši tvoja volja, a ne moja’. Radi se o duhovnom boju protiv grijeha i protiv napasnika koji zavodi čovjeka od početka svijeta i ne pušta ga dok je živ. Takva borba traži budnost, molitvu i sabranost“ rekao je nadbiskup, naglasivši da nas korizma podsjeća da je kršćanski život trajna borba u kojoj se vjernici služe ‘oružjem’ molitve, posta i pokore.
„Na to nas Crkva potiče. To je trajno vojevanje, ne samo za vrijeme korizme, nego cijeloga života. To je trajno vojevanje protiv sebičnosti, zla i mržnje te umiranje samom sebi, kako bismo živjeli s Bogom i u Bogu. To je asketski put poniznosti, strpljenja, darežljivosti i ustrajnosti na koji korizma poziva Kristove učenike. Konačno, to je bio i Isusov put, kad je pred zlom svijeta i povijesti grijeha prigrlio križ žrtve i djelotvorne ljubavi“ rekao je mons. Puljić.
Ujedinjeni s Isusom na tom putu, i mi smo kadri dobrotom oduprijeti se zlu, istinom pobjeđivati laži, ljubavlju nadvladavati zlo u ovom svijetu. „Korizma je vrlo prikladno vrijeme koje stvara atmosferu i školu osobne i zajedničke molitve“ naglasio je nadbiskup, potaknuvši na važnost molitve u obitelji, da se oživi u korizmi.
„Molitva je poput udisanja i izdisanja. Govorimo, molimo, vapijemo, ali damo prostor i slušanju. Što to Gospodin govori, što Bog govori ovoga trenutak meni? Molitva je govor i slušanje. Molitva znači utihnuti, vjerovati, čekati dok se ne začuje Boga koji se oglašava, koji nas potiče i nadahnjuje“ rekao je mons. Puljić. Pritom je citirao misao o molitvi Sorena Kierkegaarda koji je rekao: „Kako je moja molitva postajala sve usrdnija i dublja, imao sam sve manje i manje za reći. Na kraju sam skroz utihnuo. Pretvorio sam se u slušatelja. Prvotno sam smatrao kako je molitva govor. Ali, moleći se, naučio sam da je molitva i šutnja i slušanje“.
Da bismo bili autentični tražitelji Boga, tišine i govora, dobrih djela, Isus nas upozorava da ne budemo poput farizeja koji to čine samo da ih ljudi vide, pred drugima, kad se radi o molitvi, postu i milostinji. „Uđimo u korizmu koja nas poziva da se obratimo i vjerujemo evanđelju, pa s tim blagom i svetom prtljagom ponizno krenimo na put molitve, pokore i dobrih djela“ potaknuo je nadbiskup Puljić.
Za posipanje pepelom rekao je da to nije obični ritualni čin, nego obred ispunjen dubokim značenjem koji nam, kada uđemo u njegov duh, dira srce i pomaže shvatiti opomene proroka Joela navještene u prvom čitanju Čiste srijede. Prorok Joel vapi narodu koji je tvrde šije, koji nije shvatio što je sve Bog učinio za njega: ‘Vratite se k meni svim srcem svojim, posteći i plačući’.
Zabrinut zbog neosjetljivosti svog naroda, Joel dodaje: ‘Razderite srca, a ne haljine svoje. Vratite se Gospodinu Bogu svojem’. „Jer, čemu koristi parati haljine, ako nam srce ostaje i dalje daleko od Boga? Čemu koristi posipati se pepelom, ako ćemo i dalje biti samodostatni, uvredljivi, oholi, umišljeni“ potaknuo je mons. Puljić, zaključivši da je neophodno vratiti se Gospodinu raskajana i ponizna srca, kako bi se steklo njegovo milosrđe.
Ines Grbić
