„Svetost se ne sastoji u tome da se hvalimo kako smo vlastitim silama ispunili neku psiho-fizičku disciplinu i dosegli neko uzvišeno stanje uma. Svetost je u tome da ponizno i strpljivo, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, prihvaćamo velike i male izazove života, da u svemu tražimo Božju volju, a ne svoju. Svetost je spremna uhvatiti se u koštac sa svim problemima jer crpi snagu iz Isusa Krista i njegovog križa“ poručio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH, na svečanom koncelebriranom slavlju koje je na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, predvodio u zadarskoj prvostolnici u ponedjeljak 15. siječnja.
Sveta Stošija, ‘najslavnija građanka Zadra’, čiji je kult štovanja raširen na kršćanskom Istoku i Zapadu, podnijela je mučeništvo na Božić 304. g. u Srijemskoj Mitrovici, za vrijeme progona cara Dioklecijana. Stoga je u svjetlu božićnog otajstva Božjeg utjelovljenja biskup Bogdan u propovijedi razmatrao kako „sv. Stošija i drugi kršćanski mučenici svjedoče o temeljnom suglasju ljudske naravi i svjetla vjere“.
„Ateizam 19. i 20. st. proglasio je: ‘Bog je mrtav! Bog ne postoji!’ Hoće li pogubne ideologije 21. st. proglasiti: ‘Čovjek je mrtav! Čovjek ne postoji’!? Čini se da im je to cilj!? Jer prema njima ne postoji univerzalna ljudska narav?! Osluškivanjem glasa prirode, Božjeg stvorenja, očuvat ćemo naše obitelji i čitavo društvo od pogibeljnih umotvorina i apstrakcija bez temelja u stvarnosti“ poručio je mons. Bogdan, istaknuvši: „Nije potrebno biti katolik ili kršćanin kako bismo uvidjeli temeljne istine o spolnosti, braku i obitelji. Realistična filozofska antropologija promatra cjelokupnu stvarnost čovjeka kao jedinstvene osobe, obdarene duhom i tijelom, ne svodeći ga ni na apstraktni um ni na biološko-kemijski sustav.
Unatoč zaglušne buke glasova koji se dižu protiv Katoličke Crkve i njenog nauka, ne smijemo zaboraviti da na području spolnosti i obitelji Crkva ponajprije naučava ono što je prirodom već upisano u ljudsku narav i savjest, a Evanđeljem samo potvrđeno i usavršeno. Vjera ne sputava narav, nego je oslobađa grijeha kako bi se potpuno mogla ostvariti u slobodi, istini i ljubavi. Tada čovjek postaje kadar razviti nesebičnu plodnost koja se krije u pšeničnom zrnu“.
Pšenično zrno, koje je bilo i Isusov životni put, slika je spremnosti na žrtvu, ali istodobno predstavlja nadu. „Govoreći o uskrsnuću, sveti Pavao koristi sliku pšeničnog zrna koje se nakon smrti preobražava u novi život. Tako križ postaje ključ kojim nam se otvaraju vrata Neba“ rekao je vojni ordinarij.
Djelotvorna sredstva za dublje upoznavanje i ulazak u zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga su svakodnevni razgovor s Bogom u tišini srca, osobna i obiteljska molitva, sveta misa te redoviti pristup sakramentu pomirenja i svetoj pričesti, rekao je propovjednik. Istaknuvši da nam Bog govori preko Svetog Pisma, ali i na druge načine, mons. Bogdan je poručio i kako „komunicirati s Bogom također znači imati sluha za ono što nam On kao Stvoritelj poručuje preko prirode.
Bog nam govori preko naravnog zakona koji je usađen u svakog čovjeka. Kršćanski apologeti prvih stoljeća, Stošijini suvremenici u poganskom Rimskom carstvu, često su naglašavali značenje naravne Objave te isticali kako kršćanska vjera bolje otkriva i jasnije tumači ono što je Stvoritelj već usadio u ljudsku narav. Božja se milost ne protivi naravi, nego je pretpostavlja! Na taj način Evanđelje brani i čuva autentičnu ljudsku narav, ono što bitno karakterizira čovjeka kao čovjeka“ naglasio je biskup Bogdan, dodavši da su prvi kršćani došli u sukob s poganskim Rimskim carstvom zbog vjernosti Bogu i Kristu, ali i zbog svoje vjernosti čovjeku, njegovom dostojanstvu, onome što je autentično ljudsko.
„Takvih sukoba ima i danas. Razlog tomu je stvarnost Isusovog utjelovljenja i rođenja. Nakon Božića ne možemo govoriti o čovjeku, a da Boga ne spomenemo“ rekao je mons. Bogdan. Aktualizirao je to temom tzv. rodne teorije „koja se protivi naravnom zakonu i niječe naravnu razliku i uzajamnost između muškarce i žene“, a na njenu opasnost je više puta upozorio i papa Franjo.
„U naše vrijeme javljaju se neke skupine koje niječu postojanje univerzalne ljudske naravi, niječu postojanje svojstava koja pripadaju čovjeku ukoliko je čovjek“ rekao je mons. Bogdan i podsjetio na riječi pape Franje iz apostolske pobudnice ‘Radost ljubavi’: „Rodna ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Zabrinjava činjenica što se neke od tih ideologija nastoje nametnuti kao jednoumlje koje određuje kako treba odgajati djecu.
Nemojmo pasti u grijeh nastojanja da zamijenimo Stvoritelja. Mi smo stvorenja, nismo svemoćni. Stvaranje je prije nas i mora biti primljeno kao dar. Istodobno, pozvani smo čuvati naše čovještvo, a to znači prije svega prihvatiti ga i poštivati takvo kakvo je stvoreno“.
Svetkovina sv. Stošije, kojom u Zadarskoj nadbiskupiji završava božićno vrijeme koje je „Crkva intenzivno živjela na ljudskoj, obiteljskoj, društvenoj i liturgijskoj razini, snažan je poticaj da božićno otajstvo Bogoutjelovljenja prenosimo u svakodnevicu, u prostore u kojima živimo i radimo, u naše obiteljske, društvene i međuljudske odnose. Neka nam sv. Stošija izmoli milost da postanemo pšenično zrno koje će donijeti obilat rod na korist braći i sestrama i na veću slavu Božju“ potaknuo je mons. Bogdan, naglasivši da je sv. Stošija hrabra žena koja je u Isusu Kristu pronašla smisao i ispunjenje svog života sve do mučeničke smrti.
Citirajući misao mučenice Edith Stein: „Onaj koji pripada Kristu treba proživjeti čitav Kristov život. Treba sazreti do mjere uzrasta punine Kristove, te jednoga dana treba krenuti na križni put, treba poći u Getsemanij i na Golgotu“, mons. Bogdan je rekao da je u tome srž duhovnog poziva svakog kršćanina svih vremena.
„Kršćanin svakodnevno uzima svoj križ i slijedi Isusa. Sv. Stošija je prepoznala svoj životni poziv u pomaganju progonjenim kršćanima. Velikodušno i neustrašivo dvorila je utamničene i na smrt osuđene kršćane. Njena dosljednost i hrabrost na kraju su je stajale života. Stošija je postala pšenično zrno koje umire kako bi donijelo obilat rod. Njeno ime na grčkom jeziku, Anastazija, znači ‘Uskrsnula’. Njeno svjedočanstvo stavlja svakoga od nas pred pitanje: Jesam li ja prepoznao svoj životni poziv? Prihvaćam li svoj životni križ? Gdje i kako mogu postati pšenično zrno za svoje bližnje“ potaknuo je mons. Bogdan.
Biskup je podsjetio da su u prvom Rimskom kanonu, od mnoštva, tisuće kanoniziranih svetaca i svetica sveopće Crkve, poimence spomenuta 33 sveca, a od svetih žena, uz Blaženu Djevicu Mariju, poimence je spomenuto još sedam svetih žena, među kojima je i sveta Stošija. Svjetski poznato djelo ‘Enciklopedija svetaca’ donosi popis 38 svetaca koji su nosili ime Anastazio. U tom djelu objavljen je i popis s životopisima sedam svetih žena koje su se zvale Anastazija (Stošija).
Od sedam svetih Anastazija, pet ih je podnijelo mučeništvo iz mržnje prema vjeri, od kojih je najpoznatija sv. Stošija, zaštitnica Zadarske nadbiskupije. Budući da je podnijela mučeništvo na Božić, biskup je rekao da se time Stošija na osobit način pridružuje nizu svetačkih likova koji se okupljaju oko novorođenog Isusa.
„Osim Blažene Djevice Marije i svetog Josipa, tu su pastiri i mudraci s istoka. U tom izabranom društvu su i sveci čiji liturgijski spomen slavimo u danima neposredno nakon Božića: sv. Stjepan Prvomučenik, sv. Ivan apostol i Nevina Dječica. S tim zborom svetaca sjedinjuje se i Zadarska Crkva po svečanom slavlju sv. Stošije. Duhovna devetodnevna priprava za njenu svetkovinu započinje na svetkovinu Bogojavljenja i pruža još jednu prigodu dubljeg razmišljanja o otajstvu utjelovljenja Sina Božjeg“ rekao je mons. Bogdan. Na dan međunarodnog priznanja Hrvatske, potaknuo je na molitvu i za potrebe hrvatskog naroda i domovine.
Večernjim slavljem u kojem su sudjelovali brojni vjernici i hodočasnici i iz obližnjih biskupija, zaključena je proslava nadbiskupijske zaštitnice Anastazije. U misi su koncelebrirali zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski ordinarij i umirovljeni biskup Tomislav Rogić i Ante Ivas, gospićko-senjski ordinarij i umirovljeni biskup Zdenko Križić i Ante Ivas i brojni svećenici iz cijele Hrvatske.
U orguljaškoj pratnji Dragana Pejića, pjevanje je predvodio Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem regens chorija zadarske katedrale Žana Morovića. Zbor je za svečanu prigodu Stošijine svetkovine prvi put pjevao misu koju je skladao mo. Morović.
Ines Grbić
