Koludrica M. Bernarda (Pavica) Sturnela, najstarija redovnica u zajednici benediktinki sv. Marije u Zadru, okrijepljena sakramentima preminula je blago u Gospodinu u petak 19. studenog u 91. godini života i 69. godini posvećenog života. Pokopana je u ponedjeljak 22. studenog na gradskom groblju u Zadru, a nakon ispraćaja misu zadušnicu u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U propovijedi je istaknuo riječ Pavla apostola: ‘Koji god smo kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. A Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje’. „Pavlova poslanica Rimljanima nazivana je ‘katedrom vjere’ i prvim ‘teološkim sustavom’. U njoj je vrhunac Pavlovog teološkog razmišljanja o istinama vjere, evanđelju, univerzalnosti grijeha, kršćanskoj slobodi, odnosu Starog i Novog zavjeta. Povijest čovječanstva Pavao dijeli u dva razdoblja: vrijeme prije Krista, vrijeme ‘strpljivosti’ i iščekivanja te vrijeme poslije Krista po kojem imamo pomirenje s Bogom. Bog koji je spasio izabrani narod sada spašava sve. To se ostvaruje i u nama jer vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Krista“ rekao je mons. Puljić istaknuvši da imamo stvarno dioništvo u božanskoj naravi. Subaštinici smo Kristovi i zajedničari dobara Oca nebeskog. Časna sestra M. Bernarda je živjela od te vjere, rekao je nadbiskup, podsjetivši kako je s 14 sestara, u ratnom vihoru prognanih Kristovih zaručnica, mogla izdržati jer je vjerovala da je Isus jedini put, istina i život. Zato je hrabro kročila kroz nedaće, osobito nakon 1946. g. kad je samostan sv. Marije postao zgarište, a sestre našle sklonište u sjemeništu ‘Zmajević’. S. Bernarda je počela novicijat obredom u katedrali sv. Stošije gdje je slavljena misa zadušnica za pokoj njene duše. „M. Bernarda vjerno je slijedila Krista Zaručnika po Pravilu sv. Benedikta i programu koji je čvrsto postavila na početku redovničkog života. Marno je kuhala i brinula se o cvijeću. Ustrajno je molila, tiho radila i požrtvovno ugrađivala svoje snage i umijeće u zajednicu. Molitvom je žarko pratila svog brata don Šimu i ostale svećenike svoje župe i cijele nadbiskupije. Od vremena do vremena pohađala ju je bolest: rak 1966., slomila je kralježnicu, operirala žuč. To spominjemo zbog velikog svjedočanstva: u bolnici i u kući bila je hrabra, duhovno jaka, sve je sa smiješkom podnosila. „Sve za Isusa, Isusa ljubim“ to je bila njena molitva srca! Mlađima je u susretima uvijek šapnula: „Gore srca, Isus te ljubi!“ rekla je opatica zadarskog samostana Anastazija Čizmin. Podsjetila je na mišljenja nadbiskupa Pietra Munzanija, opatice Karmele Hein i magistre Tereze Manzoni koji su hvalili djevojku Pavicu Sturnela kao poniznu, radišnu i milosrdnu. U svojoj rodnoj župi sv. Eufemije u Poljani Sutomišćici pripremala je djecu za prvu pričest. Pripremala je i slavlje za mladu misu svom bratu don Šimi Sturneli. Nakon pustoši rata, 1946. je godina novog početka kad samostansku zajednicu obogaćuju tri pripravnice: Pavica, Antonija i Vesela. U to vrijeme koludricama je bila povjerena služba u katedrali, bile su sakristanke, te je s. Bernarda s drugim sestrama činila prvi poratni katedralni zbor. Brinule su o katedrali, biskupskom dvoru i uredima u službama kuhinje, pranja, glačanja i cjelokupnog održavanja. „Prema svjedočanstvu sestara s. Bernarda je bila hrabra i duhovno jaka. Sve probleme i nevolje života podnosila je sa smješkom. Ništa je nije moglo omesti u ljubavi prema svom zaručniku; nevolja, tjeskoba ni progonstvo; baš ništa je nije moglo rastaviti od ljubavi Božje u Kristu. Neka je on uvede u prostranstva nebeskog Jeruzalema i udijeli joj pokoj vječni“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Na Nedjelju dobrog pastira 13. travnja 2008. g. s. Bernarda i s. Placida Mustać (83) proslavile su 60. obljetnicu monaškog zavjetovanja svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi sv. Marije u Zadru. “Zahvalna sam Bogu da me ljubi. Evo me, Bože moj! Tvoja sam, tu sam. Oče, budi volja tvoja. Hvala ti na velikoj tvojoj ljubavi. Hvala ti i slava na svemu Bože, uvijek zahvaljujem. Samo to mogu reći i govorim svaki dan” rekla je tada s. Bernarda čije je lice uvijek resio osmijeh i blagost. Slavljenicama je tada u zahvalnosti Bogu za dijamantni jubilej čestitao i zadarski nadbiskup Ivan Prenđa riječima: “Slaba ljudska čestitka ne može ni naslutiti što je Otac učinio u hramu Vašeg srca. Znamo sigurno, jer to i jubilej svjedoči – ostale ste mu vjerne. Ta vjernost, u povučenosti i tišini drevne Čikine obitelji, dar je vama osobno ali i tolikim dušama na putu vaše vjernosti. Neka se raduju vaša srca i zajednica benediktinki sv. Marije, a raduje se i Crkva zadarska”.
Ines Grbić