Svečanost blagoslova gradilišta i polaganja kamena temeljca za izgradnju nove crkve sv. Pavla u župi sv. Šimuna i Jude Tadeja u Novom naselju Bokanjac u Zadru održana je u nedjelju 17. rujna. Tim je povodom svečano misno slavlje u crkvi sv. Pavla koja je montažna i nalazi se ispred buduće crkve na lijevoj strani, predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Suslavili su bokanjački župnik i ekonom Zadarske nadbiskupije don Srećko Petrov, don Šime Kevrić i nadbiskupov tajnik don Marin Batur.
Gradnja nove crkve je počela 5. svibnja 2017. g. i predviđa se da će na proljeće/ljeto 2018. g. njena gradnja biti dovršena. Crkva sv. Pavla je trobrodna crkva klasičnog oblika. Duga je 28 m, široka 16 m, a crkveni zvonik je visok 25 m. Korisna površina cijelog objekta (crkve, pjevališta, sakristije, zvonika, spremišta) iznosi više od 600 četvornih metara. Izgrađuje se od armirano betonske konstrukcije i opeke. Nacrt crkve je projektirala arhitektica Tina Morožin Majica u suradnji s Jurom Rogićem. Projektna dokumentacija je izrađena u projektantskom uredu Denmar iz Zadra. Građevinske radove izvodi poduzeće IBIS 92 iz Zadra. Nadzor radova obavlja Željko Čirjak. Prema procjeni projektanta, vrijednost projekta je između pet i šest milijuna kuna. Crkva će se graditi sredstvima Zadarske nadbiskupije, bokanjačkih župljana i dobročinitelja.
U misnom slavlju su sudjelovali projektanti sa suradnicima, izvoditelji radova i kooperanti te nadzorna služba zadužena da se sve izvede po pravilima struke. Kamen temeljac u zid pročelja crkve na desnoj strani položio je Ive Brkić, kamenoklesar koji ga je izradio. U prigodnoj riječi za vrijeme blagoslova kojeg je predvodio na gradilištu ispred nove crkve nakon mise, nadbiskup Puljić je čestitao župljanima rekavši da je crkva Božji hram u kojem će se narod okupljati na slavljenje svetih sakramenata i liturgijski živjeti otajstva vjere u zajedništvu; crkva je zajednički dom župne zajednice kao šire obitelji, rekao je mons. Puljić.
Montažna crkva dar je Caritasa iz Venecije, a 25. srpnja 1999. g. blagoslovio ju je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U njoj se već sedamnaest godina slavi nedjeljna misa. Izgradnjom nove crkve, montažna crkva se neće maknuti nego će ostati na svome mjestu i služiti kao župni prostor, dvorane u kojima će se odvijati župne aktivnosti. Nakon mise župljani su se zadržali u blagovanju slastica koje su priredile bokanjačke župljanke. U župi Bokanjac živi više od 3000 vjernika, odnosno oko tisuću obitelji.
U propovijedi mise koju je predvodio prije blagoslova gradilišta, nadbiskup Puljić je razlagao navještenu Božju riječ 24. nedjelje kroz godinu. „Bog nas je stvorio slobodnima jer želi da mu u slobodi kažemo ‘Bože, volim te, slušam tvoje riječi, slijedim te, želim provesti ono što si ti zapisao u našem srcu i što želiš od nas. Ne prestanimo blagoslivljati Gospodina za to što živimo i što jesmo. Zahvalimo Bogu za novi dan i recimo ‘Pomozi mi da budem i ostanem blizu tebe, kao tvoje odabrano dijete’“ potaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da je važno i da ne zaboravimo Božja dobročinstva, a što smo inače skloni. „Dovoljna je mala iskra i sve se zaboravlja. Uvijek blagoslivljajmo Gospodina i zahvaljujmo za to što imamo. Stvoreni smo slabi i grešni. Tražimo Božju milost kako bismo njega nasljedovali i bili poput njega. Pozvani smo na savršenstvo i svetost“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je da smo imali milost da je u Zadar 14. rujna došao nekadašnji član zadarskog prezbiterija koji je tri godine tu djelovao, sv. Leopold Bogdan Mandić. „On je savršeni uzor jednostavnog, skromnog čovjeka koji je živio za Boga i s Božjom milošću ostvario tolika silna djela. Živio je za to da ljudima pomaže u njihovom rastu, odrješujući od grijeha i svega što ne valja. Bio je svjestan kako se u životu treba boriti, kako savršenstvo ne dolazi samo od sebe“ rekao je nadbiskup, dodavši da zato postoje roditelji, učitelji, svećenici, koji su svojim zvanjem pozvani poticati djecu da rastu i budu bolji. Pozvani su pohvaliti i ukoriti.
„To je pravi odgojitelj, po uzoru na Gospodina koji se ne plaši reći ‘Ne valja to, ali i ‘Dobro, slugo dobri i vjerni. Uđi u dom Gospodara svoga’. Pohvaliti i ukoriti je sastavni dio naše pedagoške stvarnosti koju često zaboravljamo. Budimo velikodušni u praštanju, pohvali, poticanju. Naš život je sazdan od dvije riječi, hvala i oprosti. Kako je to teško izgovoriti, ali i važno za naš osobni rast i za rast našeg dobrog međuljudskog odnosa“ istaknuo je mons. Puljić, naglasivši: ‘Neće mi ništa s glave pasti ako kažem, ‘Brate, zaletio sam se pa sam te uvrijedio, oprosti mi’. Ja samo mogu porasti u njegovim očima. A i sam mogu napredovati tim načinom ophođenja“.
Nadbiskup je potaknuo da zahvalimo Bogu za sve što nam daje, da ne zaboravimo kako nam otpušta grijehe i iscjeljuje naše slabosti. „Tu je tajna uspjeha sv. Leopolda i drugih svetaca – što su bili svjesni svoje slabosti i uvijek su molili ‘Oprosti mi, pomozi Bože’. Osjećamo kao da je sv. Leopold tu za mene i kao da jedva čeka da mi pomogne. Leopold je bio svjestan kako ništa ne može bez Božje pomoći, potrebna mu je Božja milost i Božji blagoslov, jer on otpušta sve naše grijehe. Bog želi da i mi otpuštamo svojim dužnicima. Da ne budemo zlopamtilo. Da znamo reći ‘Otpušteno ti je, nemoj se ljutiti, hvala ti što si mi oprostio’. Sve su to jednostavne riječi, ali teško prođu preko naših usta. I treba nam hrabrosti, ali i milosti. Nekad se i za to treba moliti – ‘Bože, pomozi mi da mogu mome bratu oprostiti. Pomozi mi da mogu tražiti oproštenje’“ rekao je mons. Puljić.
U tom smislu, nadbiskup je podsjetio na prvi pohod sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj 1994. g., u tijeku strašnog rata. „Ivan Pavao II. je došao, a nije mu bilo lako jer je par dana prije toga pao i ozlijedio se. Došao je oslonjen na štap u hodanju. Ali nije htio uzfaliti na taj zakazani termin kardinalu Franji Kuhariću, za veliku godišnjicu Zagrebačke nadbiskupje. Na Hipodromu je bilo veličanstveno, da u jeku rata slušamo i pozdravimo Petrovog nasljednika“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da nam „riječi koje je tada izgovorio nisu pale na prvi mah, a bile su nosive: ‘Oprostite i tražite oproštenje’. Mi smo svi bili nabijeni ljutnjom, ali Ivan Pavao II. vraća nas temeljima: ‘Nemojte da nas mržnja izgrize, da vas uništi. Budite kadri oprostiti i moliti oproštenje’. Mislim da još nismo došli do tog stadija, ali drugog nam puta nema. Taj nam je put Isus zacrtao i pokazao, kad je na kalvariji razapet, u zadnjim trenucima svog života i zadnjom ovozemaljskom snagom digao oči prema Ocu i rekao ‘Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine’. On postaje zagovornik onih koji su ga razapeli. To mi nismo kadri. Ali moramo težiti barem da nas mržnja ne grize, da ne učini od nas zločeste ljude. To je pedagogija kojom nas čitanja poučavaju“ istaknuo je mons. Puljić.
Budući da se na misi te nedjelje u župama pjevao i zaziv Duha Svetoga za početak nove školske godine, nadbiskup je u propovijedi govorio i o toj temi. U svom Pismu za početak školske godine obraća se roditeljima, učiteljima i djeci. „Svaka godina je novi početak. Roditelji, ne zaboravite kako ste vi prvi i glavni učitelji. U vašem društvu i nazočnosti djeca rastu, ne samo po riječi koju govorite, nego još više po primjeru koji dajete činima koji djeca osjete, da roditelji maju poseban način žviota, pun žrtve za njih. Blago djeci kad to osjete i blago roditeljima kad u djeci uspiju tim načinom života roditi osjećaj zahvalnosti. To je cilj školskog odgoja. Ne samo da šaljete djecu u školu, nego da se uključite u školski život, da se zanimate kako je vaše dijete u školi. Učitelji su vaši pomoćnici. Vi ste glavni i ovlastitli ste da učitelji odgajaju vašu djecu. Ali to ne znači povući se, nego i vi ste aktivni, interesirate se. Onda i škola ima svoj smisao jer nije po strani, nego je dio vašeg zadatka i poslanja“ rekao je mons. Puljić u obraćanju roditeljima.
Djecu je potaknuo da iskoriste blagoslovljeno vrijeme djetinjstva i školskih dana učenja i traženja smisla života. I djeca su u tom procesu aktivna, trebaju se moliti, učiti, čitati i s Isusom razgovarati. Isus želi čuti njihova pitanja i odgovore, rekao je nadbiskup. „Učitelji i odgojitelji su primili mandat od Crkve da školu učine novom zajednicom, novom obitelji, da djeca radosno idu u školu i još se radosnije vraćaju svojoj obitelji. To je divna harmonija koja obećaje blagoslov i rast. Neka učitelji osluškuju pitanja djece“ potaknuo je mons. Puljić, dodavši da se on najviše sjeća profesora i učitelja kod kojih je osjetio da su ga poimenice nešto pitali i interesirali se. „Onda sam zavolio učitelja jer sam vidio da nije obavio samo svoju lekciju i otišao. Nego on se interesira, kako je mama, tata. Čuo je da je tata otišao u bolnicu, pa pita, ‘Jel se vratio?’. Taj vid osobnog inetesa je jako važan. I to djeca pamte. Time se stvara klima razumijevanja i rasta“ poručio je nadbiskup Puljić, zaključivši riječima tragom apostola Pavla koje je uputio svome ljubljenom učeniku Timoteju: Propovijedajte, uvjeravajte, potičite, ne bojte se reći ono što vjerujete i što mislite, kako bi djeca rasla i napredovala.
Ines Grbić