‘Prešućeni genocid nad kršćanima Bliskog istoka’ naziv je izlaganja koje je u ponedjeljak 19. lipnja u Gradskoj knjižnici u Zadru održao prof. Livio Marijan, kancelar Križevačke grkokatoličke eparhije koji je stručnjak za razvoj kršćanstva na Istoku. Toj temi ne pristupa sa svjetonazorskog stajališta, nego znanstveno i faktografski. „Bliskoistočni kršćani su mali brojem, ali veliki značajem. Oni su povijesni temelj i kolijevka kršćanske civilizacije. Bliskoistočni kršćani je kulturološko-povijesni, a ne zemljopisni pojam“ rekao je Marijan, upozorivši da progon i ubijanje kršćana na Istoku nije primarno vjerska, nego civilizacijska tema. „Postavlja se pitanje budućnosti kršćanstva u kolijevci kršćanstva. Mi smo pripadnici zapadne kršćanske civilizacije. Dokad će naša civilizacija gledati to da maleni dječaci vise ili su djevojčice odrubljenih glava, poput sirijskih kršćana u okolici Mosula? Dokad ćemo nijemo gledati egzoduse i masovne sprovode kršćana koji se ne odriču svoje vjere. To nije pitanje političke, filozofske i teološke naravi, nego je pitanje što će biti sa zapadnom civilizacijom i kako će se prema tome postaviti“ rekao je Marijan.
Osobito je kritizirao zapadne političke i mainstream medije koji masovno ubijanje i progon kršćana na istoku ne tematiziraju niti o tome obavještavaju javnost. Marijan kontaktira s Crkvama u Siriji. Na tvrdnje zapadnih medija da Bashar al Assad na njih baca bombe, kažu mu: „To je laž, tko to govori, zašto to radite?“. Marijan je istaknuo da je s. Miriam Agnes, poglavarica melkitskog grkokatoličkog samostana u Homsu, u zapadnoj Siriji, u medijima izjavila: „Predsjednik Assad nas štiti i spašava“. S. Pelagija, poglavarica grkopravoslavnog manastira u Maalouli je ugostila predsjednika Assada i rekla da ga kršćani podržavaju jer im pomaže te da im je druga mogućnost pasti pod Isis.
Među velikom medijskom blokadom koja ignorira tragediju kršćana na Istoku, Marijan je istaknuo nekoliko rijetkih primjera. Newsweek je 2012. g. na naslovnicu stavio: „Vodi se rat protiv kršćana“. Le figaro je napisao ‘Kalvarija kršćana Iraka’. Počele su izlaziti knjige o globalnom ratu nad kršćanima. „Svi izbjegavaju reći o čemu se radi. Bivši američki predsjednik Barack Obama nije htio prizanti da su ubijeni isključivo kršćani, nego da je to građanski rat, rekao je, sjetite se križarskih ratova. Nikodem Sharaf, siro-jakobitski nadbiskup Mosula je rekao: ‘Zapad više brine o žabama nego o kršćanima na Bliskom istoku’.
Siro-katolički patrijarh je rekao ‘Zapad nas je izdao. Mi kršćani ne možemo živjeti u tom kaosu. Ne znamo živjeti u bezakonju. Mi imamo olovke, ne oružje. Mi smo muslimanima prenijeli kulturu, pismenost i civilizacijske dosege, a uzvraćaju nam ubijanjem’. U mainstream medije to ne dolazi“ upozorio je Marijan. Podsjetio je kako je četvorici biskupa iz Sirije i Iraka u Velikoj Britaniji odbijena viza jer su iz problematičnih područja, a istovremeno je islamskim vođama dozvoljeno da dođu. „Obama je govorio da je islam religija mira, političari se ne obaziru, Kanada je donijela zakone protiv islamofobije: ako uvrijediš muslimana, kažnjen si. O kršćanima ništa. Istovremeno, islamske zemlje imaju smrtnu kaznu i zatvor ako uvrijediš islam, preobraćenje s islama je zločin. Turska je prije par mjeseci sve kršćanske crkve proglasila državnim vlasništvom“ rekao je Marijan.
Glas podrške kršćana na istoku je Ronald Lauder, predsjednik Svjetskog židovskog kongresa koji je rekao: „Kad se ubija stotine tisuća kršćana, to nije rat, to je genocid. Mi Židovi znamo što je genocid“. Jedan umirovljeni američki general za vrijeme Obame u američkim medijima je apelirao da je kršćanska civlizacija na istoku stara dvije tisuće godina. Tu se razvijala svjetska kultura, a sad su zadnji tragovi kršćanske civilizacije na Bliskom istoku. „Nakon holokausta i Drugog svjetskog rata, svijet je rekao, ‘Nikad više’. Ali, to se sad opet događa, to je genocid nad kršćanima. To je uništavanje dvije tisuće godina stare civilizacije i svijet ništa ne čini“ poručio je javno američki general. Bivši hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Stier zauzeo se za kršćane na Istoku, a predviđena rasprava o situaciji u Iraku i Siriji s naglaskom na progon kršćana skinuta je s dnevnog reda i nije održana. Marijan je upozorio da nema masovnih demonstracija američkih muslimana ili islamskih akademija da izraze javno neslaganje s istrjebljenjem kršćana na Istoku i poruče da se s tim ne slažu.
„Kršćanstvo je rođeno na istoku, putovalo je s istoka na zapad. Jeruzalem, Sirija, Egipat, Kaldeja, Armenija, Bizantsko carstvo, onda dolazi u Rim i zapadnu Europu. Kršćanstvo je izvorno istočno. To se vidi i po tome kako se širilo iz velikih gradova, Aleksandrija, Jeruzalem, Antiohija, Konstantinopol, grčka kultura, Armenija, Sirija, Egipat, tek onda Zapadna Europa. Islam se pojavio šest stoljeća nakon kršćanstva. Došao je na ‘kršćanski teritorij’. Kršćani su im prenijeli kulturu i civilizaciju, a oni su se okrenuli protiv njih. Sirijski kršćani, maroniti, melkiti, kopti žive pod islamom 1500 godina. Te Crkve nikad nikog nisu spalile, istjerale, prekrstile; 1500 godina svjedoče kršćansku civilizaciju i evo im ‘plaće’“ rekao je Marijan, istaknuvši kako je percepcija muslimana da su kršćani zapadni saveznici u njihovim sredinama. No kršćani su autohtoni, oni su domorodci, to nisu muslimani, koji su se pojavili sedam stoljeća nakon njih.
Govoreći o eurocentrizmu, Marijan je istaknuo da Europljani neispravno percipiraju Bliski istok izjednačavajući ga s muslimanima, arapima. Pokazao je video prilog ‘Ja sam palestinski kršćanin’ u kojem ljudi svih staleža kažu da su članovi kršćanske Crkve stare 2000 godina, njihovi djedovi i preci su iz vremena prve Crkve nastale na Duhove u Jeruzalemu. Oduvijek od utemeljenja prve Crkve svjedoče Isusovu prisutnost. „Ljudi ne znaju da mi postojimo. Pitaju nas, kad ste postali kršćanin? Bili ste Židov, musliman? Objasnim da su na dan Pedesetnice apostoli primili Duha Svetoga i da su tu gdje živimo bili prvi kršćani na zemlji“ kaže jedan Palestinac u filmu.
„Dok je na zapadu latinsko kršćanstvo uniformirano, na istoku je šaroliko, različite su kulture i jezici. Pracrkva, prva kršćanska Crkva, bila je mnogoobredna. Svaki obred ima svoje tipičnosti: teologiju, molitvene tekstove, stil, arhitekturu, ikonografiju, glazbu, obrednu odjeću, duhovnost. Stvori se jedan stil, tradicija. Na temelju jezika i kulture stvori se obred. Temeljem siro-aramejskog jezika, stvorila su se dva obreda: istočno-sirski u Perziji i Iraku i zapadno-sirski u Siriji i Libanonu. Na temelju staroegipatskog faraonskog jezika stvorio se koptski obred u Egiptu. Na temelju geez jezika etiopski obred u Etiopiji, armenskog armenski u Armeniji a na temelju grčkog jezika bizantski obred u Bizantu. Kad je preveden na staroslavenski, prešao je u Istočnu Europu, a kad je preveden na arapski, na Istočni Mediteran. Sve to čini kršćanski istok. Zapad znači latinski jezik, rimski obred u zapadnoj kulturi“ rekao je Marijan.
Kršćanske kulture i Crkve koje su se stvorile na temelju obreda su Siro-aramejci, živjeli su na području Mezopotamije i Perzije. Koptska Crkva u Aleksandriji, Etiopska, Armenska, Bizantska s Grcima i Latini u Rimu. „Siro-aramejski je Isusov materinji jezik. Tim jezikom su govorili Židovi Isusovog vremena i kršćanstvo se najprije inkulturiralo u taj jezik i kulturu“ rekao je Marijan. Pokazao je prizore žena za koje Europljani misle da su muslimanke, a nisu nego kršćanke iz Betlehema i monahinje grkopravoslavnog manastira pokraj Damaska, gdje do danas govore Isusovim materinjim siro-aramejskim jezikom. Istaknuo je da je Jakovu Šahinu, pobjedniku na arapskom Voicu američki novinar rekao ‘Vama sad počinje ramazan’, a on je uzvratio ‘Ne, ja sam kršćanin. Sirijski kršćanin iz Betlehema. Još je đakon“ rekao je Marijan. Naglasio je da su imena Nikola, Katarina, Barbara, Ante, Luka, Blaž porijeklom s Istoka, ljudi na zapadu to ne znaju a tako se nazivaju.
Uslijed trenutnog strašnog progona, među Crkvama na istoku više nema antagonizama, živjeti razlike je luksuz te je jedan irački biskup rekao da u Bagdadu, gdje su sve Crkve prisutne, ljudi se krste, Boga slave i sprovode u crkvi koja je sačuvana i postoji, nije bitno kojeg je obreda.
Marijan je predstavio crkvene i kulturne posebnosti svake kršćanske Crkve na Bliskom istoku. To su Etiopljani, Kopti, Armenci, Grkopravoslavni, Maroniti, Kaldejci, Grkokatolici Melkiti, Sirijci i Asirci. Ti kršćani žive na Bliskom isotku, istočnom Mediteranu, Maloj Aziji ili sjevernoj Africi. Podrijetlom su od najstarijih Crkava iz apostolskih vremena, dakle autohtonih, iz prvog stoljeća i prvotnih starih Crkava. To su Jeruzalem u Palestini, Antiohija u Siriji, Aleksandrija u Egiptu, Carigrad u Bizantu, Grčka ili Mala Azija i današnja Turska. Imaju vlastite obrede i kulture koji nisu zapadni, nego istočni. „Kršćanstvo se inkulturiralo u razne kulture na istoku prije nego je uopće došlo na zapad. Kultura dolazi od latinske riječi cultus, što znači ritus, obred. Na temelju obreda stvorile su se razne kršćanske kulture sa svojim posebnostima: bogoslužni, teološki, umjetnički, glazbeni sustav i duhovna baština su stvorili razne molitve, stilove, duhovnost, običaje i mentalitet“ rekao je Marijan. Konkretnim statističkim brojkama Marijan je pokazao kako su kršćani svake te Crkve u pojedinoj zemlji na Bliskom istoku od nekadašnjeg većinskog ili (nad)polovičnog postotka svedeni na minimum ili su sasvim nestali u mjestima svog dvotisućljetnog življenja ili su raseljeni diljem svijeta.
Ines Grbić