VEČERNJE MISNO SLAVLJE BLAGDANA SV. ŠIMUNA

Blagdan sv. Šimuna, zaštitnika grada Zadra, u petak 8. listopada zaključen je koncelebriranim večernjim slavljem koje je u svetištu sv. Šimuna u Zadru predvodio gospićko senjski biskup Mile Bogović. Čestitao je svima i Dan neovisnosti koji se slavi na svečev blagdan. Sveci su igrali veliku ulogu u prošlosti Zadra a datumi s njima povezani važni su za povijest grada i domovine. Sve povezano s mučeničkim svjedočanstvom je čvrsto, rekao je biskup Bogović. U Zadru se odigrao i važan događaj za našu domovinu, mirom 1358. g. Zadar je vraćen matici Hrvatskoj, a kraljica Jelena je dala izraditi škrinju za sv. Šimuna. U našoj povijesti važni događaji za narod zbivali su se uz svece“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je dobro kad nas povezuje ono što je plemenito, sveto, kršćanski i ljudski duboko. „Sve nastalo na tim uzorima je trajno. Snažno zajedništvo ne može nastati na prolaznim vrednotama. Zajedništvo je čvrsto kad se ugradi osobna spremnost u nj ugraditi svoj život. Tako su radili sveci, jer su voljeli svoj narod i bili spremni ugraditi sebe za dobro zajedništva. Tako je radio i sv. Šime“ rekao je mons. Bogović. U prva tri stoljeća kršćanstva nastalo je čvrsto zajedništvo zbog kršćana koji su bili spremni sve dati iz ljubavi prema drugome. „Tada nije bilo naklonosti države. I to nisu bili veliki književnici ni filozofi. Ali ti su se ljudi bili spremni žrtvovati, dati sve svoje vrijeme i snage za dobro drugoga. I unosili su takvu snagu u društvo da je nakon tri stoljeća omalovažavanja kršćana car Konstantin vidio da je nastala čvrsta zajednica koju se ne može mimoilaziti. To su stvorili veliki sveci i i mučenici“ rekao je mons. Bogović.

Istaknuo je da je svetac Šimun uspostavio mostove između dviju Crkava. „Iz Jeruzalema su došli jer vjeruju da sv. Šimun svojim zagovorom može prevladati udaljenosti ne samo u prostornom nego i u duhovnom smislu. Jaka su zajedništva koja se samo na takvim bazama učvršćuju i rastu. Možemo pisati kojekakve knjige i stvarati pravila kako ljudi trebaju biti zajedno; ali ako nema spremnih žrtvovati se za zajedništvo, ono će se prije ili kasnije raspasti“ rekao je mons. Bogović istaknuvši da je i hrvatska država nastala jer je bilo ljudi koji su spremni uložiti svoje snage, vrijeme i živote. „To je uvijek temeljno na čemu počiva pravo zajedništvo. Mučenička mreža je stvorila jaku Crkvu. Tu snagu daju sveci i trebaju biti uzor svakom od nas. Ako su loši uzori, ne može se dobro putovati kroz život“ poručio je. Potaknuo je roditelje da djeci daju prave uzore. „Ono što Crkva stavi u kalendar i kao uzor svijetu ne briše se kroz povijest. A drugi prođu, danas mu kliču a sutradan okreću leđa, jedan sustav ih podigne drugi baci, nekad heroji postanu zločinci i obrnuto“ upozorio je biskup potaknuvši na izbor uzora koji će biti svijetlila u životu. „Sv. Šime je osvjetljavao put kroz zadarsku povijest sve do danas. Što je Šimun pokazao ostalo je uputa koja vrijedi onda i danas. Šimun je prepoznao spasenje svijeta u Isusu i vidio da nešto spasonosnije ne može doživjeti; jer nema drugog imena u kojem nam je dano spasenje. „Naša je zadaća tu vjeru prenijeti na nove naraštaje. Činimo li to u našim obiteljima, župama, radnim mjestima“ upitao je mons. Bogović primjetivši da je negdje u našem narodu nestalo snage predati Krista i vjeru kao najdragocjeniji dar. „Misle da treba prenijeti zemlju, kat, sobu, auto; da je to najveća vrijednost i da će time obogatiti i osigurati dijete. Zaboravljaju da je najveća vrijednost vjera u spasitelja Isusa Krista. Jer taj stav nas čini čvrstim i kad su patnja i mrak. Tada imaš tu svijeću. Jedino ta gori i može ti pokazati put. Ako ne predamo tu svijeću idućem naraštaju malo smo učinili“ upozorio je biskup istaknuvši da ono što trebaju učiniti roditelji ne mogu nadoknaditi vjeroučitelj ni župnik. „Dijete najprije u gestama i licu u obitelji treba vidjeti da roditelj vjeruje u Krista, da nije sam, da se prekriži i pomoli. Tada će povjerovati i ono što će čuti od župnika i vjeroučitelja“ rekao je mons. Bogović. Istaknuo je da čovjeka ne spašava znanje nego povjerenje i susret s Bogom, po kojem zna da nije sam nego je s njim uvijek Bog koji ga prati. „Šimun je prepoznao spasenje u Kristu. Time je sve ključno u životu riješeno i čovjek je siguran bez obzira što se dogodilo. Ako nema te sigurnosti, prenosi se nervoza, depresija, besmisao, praznina. Ako čovjek osjeti da je u njegovom životu prisutan Bog, nema praznine“ rekao je mons. Bogović zaključivši: „Prenesimo i mi na nove naraštaje vjeru u spasitelja, predajmo to svjetlo svijeta onome s kim živimo jer je Krist svjetlo cijelog svijeta. Isus je osvijetlio ne samo svoje vrijeme, nego sva vremena i vijekove. On može osvijetliti i tvoje puteve!“.

Ines Grbić