Moći sv. Šimuna, novozavjetnog jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u četvrtak 7. listopada svečano je predao izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema Teofila III., metropolitu Jordana Teofilaktu u pratnji arhimandrita iz Katra o. Makarija. U uvodu Svečane Večernje uoči blagdana sv. Šimuna, zaštitinika grada Zadra kojeg Zadrani časte devet stoljeća, mons. Puljić je puk pozdravio Pavlovim riječima Korinćanima da milost Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetog Duha uvijek bude s nama. «Svjesni te milosti molili smo da podijeli mir i jedinstvo Crkvi svojoj kršćanskoj. U ozračju Očeve ljubavi i blizini sv. Šime koji je bio prijatelj i suradnik Duha Svetoga, svima izričem srdačnu dobrodošlicu» rekao je mons. Puljić. U slavlju su sudjelovali brojni svećenici, gospićko senjski biskup Mile Bogović, član Vijeća HBK za ekumenizam prof. dr. Ante Nediljko Ančić, episkop dalmatinski Fotije, zadarski paroh protojerej Petar Jovanović, redovništvo, bogoslovi, sjemeništarci, puk među kojim je bila i zajednica pravoslavnih iz Zadra, te zadarski župan i gradonačelnik Stipe Zrilić i Zvonimir Vrančić. «To je velik i značajan događaj koji će se zlatnim slovima upisati u stranice povijesti Jeruzalemske Crkve. Ne možete ni zamisliti, možete samo razmišljati kolika će biti radost kršćana koji žive u Svetoj Zemlji, ali i svih hodočasnika iz cijelog svijeta kojih tisuće svaki dan dolazi pokloniti se svetim mjestima u Svetoj Zemlji. Svete moći za pravoslavne imaju osobitu važnost. Time izražavamo poštovanje svetitelju. Vjerujemo da svatko tko se pokloni i cjeliva svete moći dobiva blagoslov svetitelja i to mu je na spasenje duše. Na mnoga ljeta» poručio je arhiepiskop Teofilakt izražavajući veliku zahvalnost za relikviju. Prenio je pozdrave, blagoslov i radost patrijarha Teofila III., članova Svetog jeruzalemskog sabora i svih kršćana Jeruzalemske Crkve. U večernjim satima blagdana sv. Šimuna, u petak 8. listopada, arhiepiskop Teofilakt će svečeve moći predati igumanu manastira sv. Simeona Teodoritu koji se nalazi u zapadnom dijelu Jeruzalema. Bit će priređena svečanost u dočeku moći koje će svećenici i monasi, domaći puk i hodočasnici počastiti. Na mjestu gdje se nalazi grob sv. Šimuna kraljica Jelena je iznad tog svetog mjesta podigla crkvu u 4. st. Više puta su je rušili razni osvajači, a današnji manastir je podignut na temeljima te stare crkve.
Nakon molitve kajanja arhiepiskop Teofilakt i nadbiskup Puljić izmijenili su cjelov mira te je pjevana Večernja. «Okupio nas je nebeski zaštitnik čije tijelo počiva u srebrno-pozlaćenoj škrinji koju je 1380. g. s domaćim majstorima izradio zlatar Franjo iz Milana. Škrinju je naručila kraljica Elizabeta, kćer bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ludovika Anžuvinca, ugarsko-hrvatskog i poljskog kralja. Škrinja svjedoči o visini umjetničkog ukusa i o vjeri naručiteljice koja je stigla u Zadar počastiti svete kosti starca Šimuna i preporučiti mu u molitvi svoje obiteljske i kraljevske brige» rekao je uvodno mons. Puljić, potaknuvši puk da preporuči dragom patronu osobne i obiteljske molitve i želje. «Osobito mu želimo preporučiti u molitve vjerni puk Jeruzalemske i Zadarske Crkve. Mjesna Crkva, ecclesia Iadrensis, radosna je što sestrinskoj Crkvi u Jeruzalemu, koja čuva prazan grob starca Šimuna, može pokloniti dijelić njegova tijela na štovanje. Tako će ove dvije Crkve od sada biti povezane i štovanjem sveca koji je držeći Isusa na rukama objavio da je on svjetlost na prosvjetljenje naroda» rekao je mons. Puljić. Upravitelj zadarskog svetišta sv. Šime i kancelar zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić na početku obreda položio je svečeve moći ispred škrinje sv. Šimuna čiji su zastor potom otkrili Lenkić i generalni vikar zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Nakon čitanja na grčkom i hrvatskom jeziku (Heb 4,15-16) i dijaloga Lenkića i mons. Puljića u kojem nadbiskup nalaže apostolskom vlašću udijeliti česticu sv. Šimuna crkvi svetog Grada Jeruzalema, Lenkić je relikviju donio na postolje ispred oltara te je položio otvorenu da se vidi srebrna teka u kojoj su moći. Upravitelj svetišta je na latinskom i hrvatskom pročitao Autenticu, svjedočanstvo o vjerodostojnosti moći, te je tu svečarski ispisanu pergamenu pokazao svećenicima, izaslanstvu i puku. Nakon molitve Očenaša mons. Puljić je predao relikviju arhiepiskopu Teofilaktu, a potom je arhimandrit Makarije pjevao Tropar i Kondak sv. Šimunu Bogoprimcu. Nakon slavlja arhiepiskop Teofilakt u procesiji do sakristije središtem svetišta odnio je moći na vrijednoj podlozi pronijevši ih među pukom.
Pohod grčko-pravoslavnog izaslanstva doprinos je suradnji dviju Crkava, rekao je mons. Puljić izražavajući nadu da će biti poticaj vjernicima obiju zajednica da ispovijedaju vjeru u Krista Uskrsloga. «Upravo je vjera u Uskrsnuloga Gospodina bila u temelju priprave ovog znakovitog susreta” istaknuo je mons. Puljić potaknuvši na molitve Mariji koju s pravoslavnima častimo kao Bogorodicu. U spisima otaca opjevana je kao Djevica koja moli, sluša, žrtvuje i prinosi. «Postala je uzorom kako slaviti i zahvaljivati Bogu za silna djela koja izvodi u nama. Neka i nas poziva da se oko nje sabiremo kao u apostolsko doba kad su svi bili postojani u molitvi s Marijom, majkom Isusovom» rekao je mons. Puljić moleći majku apostola da štiti i zagovara vjernike Crkve jeruzalemske i zadarske. Nadbiskup je podsjetio da su 22. travnja 2001. u Strasbourgu predsjednici Vijeća europskih biskupskih konferencija i Konferencije europskih Crkava potpisali Ekumensku povelju sa smjernicama za suradnju kršćanskih Crkvi, u duhu Pavlove preporuke Efežanima ‘trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira.’ U Povelji se ističu zadaci ići jedni drugima, zajednički djelovati i zajednički moliti. «Ekumenizam živi od tog zajedničkog hoda. Osobito kad se sluša Božju riječ i pušta Duhu Svetom da djeluje u nama i po nama. Premda je bolna činjenica da među kršćanima nema euharistijskog zajedništva, ipak razna ekumenska bogoslužja, zajedničke pjesme i molitve, naročito molitva Očenaša, obilježavaju našu duhovu povezanost. Zato je kršćanska obveza moliti jedni za druge, a osobito za jedinstvo kršćana» rekao je mons. Puljić poručivši: «Iako dugo razdoblje razdijeljenosti nije pogodno za ekumenizam, kršćani se ne smiju umoriti širiti ljubav, snošljivost i praštanje. Tu su osobito pozvani katolici i pravoslavni jer ih vežu iste knjige i tradicija, kerigma i liturgija te Učiteljstvo zajedničkih prvih sedam sabora».
Ines Grbić