Izaslanstvo grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III., arhiepiskop Teofilakt i arhimandrit Makarije, u prijepodnevnim satima u četvrtak 7. listopada obišli su gradsku jezgru posjetivši sve crkve, Stalnu izložbu crkvene umjetnosti, pravoslavnu crkvu sv. Ilije i jedinstvene Morske orgulje. Kuda god su prolazili privlačili su pažnju prolaznika, Zadrana i gostiju, te su ih mnogi fotografirali i ljubazno pozdravljali. Pristupačni i otvoreni, bratskim su doživjeli susret sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem. Arhiepiskop Teofilakt petu godinu služi u bazilici Rođenja Isusa Krista u Betlehemu. O. Makarije svojevremeno je bio student bogoslovije u Beogradu i izvrsno govori naš jezik. Obojica su rodom iz Grčke. Moći sv. Šimuna će odnijeti za pohraniti u veliki i drevni manastir sv. Simeona u Jeruzalemu. «Bog vas sve blagoslovio! U ime patrijarha Teofila III. nadbiskupu, puku zadarskom i cijelom hravtskom narodu nosim blagoslov Svetog Grada Jeruzelema i zahvalnost za dar moći sv. Šimuna» poručio je metropolit Jordana Teofilakt. U Betlehemu od 60 000 stanovnika 4 000 je pravoslavnih. Većina su muslimani, no život s njima nije novost, nego višestoljetna stvarnost, rekao je metropolit. U svakodnevnom životu nemaju ozbiljnijih problema, osim izgreda u odnosima među pojedincima koje nastoje mirno riješiti. I tamo je glavni problem nezaposlenost. «Glavni prihod Betelehema je od hodočasnika. Kad je mir i hodočasnici dolaze, svi građani imaju koristi i žive od toga bavljenjem trgovinom i turizmom. Kad su nemiri, problem je egzistencijalne naravi» rekao je arhiepiskop Teofilakt. O. Makarije služi u Katru. Od 1 600 000 stanovnika kršćana je između 150 000 i 200 000. Domaćih arapskih stanovnika je 200 000, a ostalo su stranci koji rade u industriji nafte i plina. Sa svega 10 000 četvornih km površine, Katar je treća zemlja u svijetu po proizvodnji plina. Domaćim ljudima je čudno vidjeti kršćanina i svećenika, kaže o. Makarije. Od pojave islama u 6. st. dominantni su muslimani. Kršćani su aktivno prisutni u Katru zadnjih 19 godina, a od prije 15 godina dozvoljena je i prisutnost svećenika. «Prije to nije bilo dozvoljeno. Ljudi su tajno molili u kućama. Sad je novi emir, knez, koji je jako otvoren čovjek. Voli kršćane, omogućio je boravak svećenicima i dodijelio nam zemlju da podignemo crkve» kaže o. Makarije. Imaju kontakt s katolicima i protestantima. Surađuju odlično, puno se posjećuju, zajedno slave Božić, Uskrs i ostale blagdane. Na velikom zemljištu koje im je dao emir podigli su šest crkava. «Svi smo jedan pored drugog u velikom kopleksu. Redovito se svakog mjeseca sastajemo, svi svećenici, i razgovaramo o problemima i planovima kao kršćanska zajednica u Katru. Zbog tisuća vjernika koji dolaze sad smo uputili zahtjev emiru za gradnjom novih crkava i čekamo odgovor» kaže o. Makarije. Oduševljeni su brojnošću crkava na zadarskom poluotoku. O. Makarije je rekao da u Egejskom moru neki otoci, nastanjeni s do 10 000 stanovnika, na svom teritoriju imaju čak 365 crkvica. «Za svaki dan u godini jedna crkva, posvećena svecima. Skoro svaka obitelj ili dom ima svoju crkvicu ili kapelu» kaže o. Makarije.
Moći sv. Šimuna poželio je iguman manastira sv. Simeona u Jeruzalemu, arhimandrit Teodorit. Ime mu znači Božji dar. Prije 20 godina od nekih monaha je saznao da su moći sv. Šime u Zadru. Odmah je reagirao molbom da ih se dobije, no uslijed ratnih prilika to nije bilo moguće ostvariti. Arhimandrit Teodorit je o. Makariju rekao: «Idi i pitaj zadarskog nadbiskupa može li se dio moći sv. Šimuna vratiti u manastir gdje je njegov grob, gdje je bila njegova kuća. Toliko tisuća ljudi tuda prolazi, da hodočasnici imaju blagoslov dijela njegovih moći i na mjestu njegova groba i kuće». U pravoslavnoj Crkvi jako poštuju moći svetaca. Gotovo svaka crkva i manastir u Svetoj Zemlji ima moći onih kojima su posvećeni. «Manastir sv. Šimuna to nije imao. Iguman Teodorit nestrpljivo čeka moći s velikom radošću. Hvala Bogu za mogućnost i priliku da se ostvari ta njegova velika želja. Mislim da ga čeka kao što je sv. Šimun toliko godina čekao Isusa Krista. I sad, prije nego smo krenuli u Zadar, rekao nam je: ‘Ja sam stari, ali ja čekam. Čekam, da dočekam taj događaj. I poslije sam u rukama Božjim’» zaključuje arhimandrit Makarije.
Ines Grbić