Na Veliki četvrtak 13. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misu posvete ulja u zajedništvu s dijecezanskim i redovničkim svećenicima Zadarske nadbiskupije, koji su obnovili svećenička obećanja dana na ređenju. „Čovjek se ne rađa savršenim. U svećeničkom ređenju ne dobivaju se dorađene kreposti, već nam valja težiti prema savršenstvu i svetosti, kako bismo uistinu zaslužili naslov Božjeg čovjeka. Pred apostazijom koja je zahvatila sekularizirani svijet, pokušajmo nasljedovati Krista te primjerom i riječima približavati evanđelje suvremenom čovjeku. Isus nas poziva izvesti na pučinu, dok u našoj duši odliježe njegova zapovijed: Propovijedaj, posvećuj, upravljaj“ potaknuo je mons. Puljić svećenike koji su Božjom milošću svjedoci i poslužitelji velikog dara euharistije. U propovijedi je nadbiskup govorio o trostrukoj ulozi svećenika: kao navjestitelja Riječi, služitelja sakramenata i voditelja crkvenih zajednica.
Svećenik je glasnik vjere sa zadaćom propovijedati, navješćivati i evangelizirati, s očinskim duhom strpljenja i tumačenja svega što Crkva naučava. „Svećenik je budni stražar, hrabri prorok, pouzdani svjedok i vjerni sluga Kristov“ rekao je nadbiskup. Tumačeći što znači biti voditelj zajednice, odgojitelj naroda i upravitelj Božjih dobara, mons. Puljić je istaknuo da je svećenikovo upravljanje različito od svjetovnog. „Svećenik nije direktor poduzeća ni stečajni upravitelj župe. On nije ni gazda nad povjerenim dobrima, iako se može i gazdinski ponašati. On je službenik Crkve i njenim dobrima upravlja kao sluga: srcem dobrog Pastira, koji ne traži ništa drugo osim Božje slave i spasenja duša“ rekao je mons. Puljić.
Osnaženi sakramentalnim životom, molitvom, žrtvom i pobožnošću, svećenici su kadri otkrivati na licima siromaha i stranaca lice Krista patnika. „Dok srcem dobrog pastira idu tražiti što je izgubljeno, neće se bojati razobličavati iskrivljene antroplogije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o Bogu i čovjeku. Uvijek će biti blizu ugroženih. Nošeni takvim pastoralnim žarom hode i ne umaraju se boriti za život i dostojanstvo čovjeka“ naglasio je nadbiskup.
Tumačeći poslanje djelitelja svetih tajna, nadbiskup je rekao da se oko oltara, za vrijeme euharistijske gozbe, svećenik očituje kao posvetitelj, djelitelj milosnih darova. To mora činiti dolično i sa strahopoštovanjem. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II. kako „nepoštivanje liturgijske normative dovodi nekad do zlouporabe koja zasjenjuje istinu otajstva i stvara nered, a to nema ništa zajedničkog s duhom Koncila“. Istaknuo je i važnost zajedništva.
„Svećenici su pozvani izgrađivati svećeničko bratstvo i čuvati vjerničko zajedništvo. Misterij svećeničke službe nezamisliv je bez ekleziologije zajedništva. Ono je u samoj biti Crkve, njezin konstitutivni dio. Stoga svećenik mora biti navjestitelj i promicatelj zajedništva u kleru i narodu“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako je i sv. Ivan Pavao II. u pobudnici ‘Ulaskom u novo tisućljeće’ izazovom naznačio „učiniti da Crkva bude dom i škola zajedništva“.
Svećenici nose veliki zadatak, obvezu i odgovornost u stvaranju crkvenosti i zajedništva među povjerenim pukom, istaknuo je nadbiskup, jer kad vlada duh zajedništva, ima prostora u srcu bližnjega i za bližnjega, u obitelji, župi i biskupiji. „Tada vjernici nose breme jedni drugih i otklanjaju se napasti suparništva, nepovjerenja, karijerizma i ljubomore. Ekleziologija zajedništva ne stječe se činom rađanja ili ređenja. Prostore zajedništva valja usvojiti, njegovati i širiti iz dana u dan na svim razinama otajstva Crkve: među svećenicima, redovnicima, crkvenim pokretima i cijelim Božjim pukom. Veliku pomoć u tome pružaju molitva, žrtva, duhovni i sakramentalni život“ rekao je mons. Puljić.
Svećenik je znak i sakrament, uzor i poticaj svom stadu, poručio je nadbiskup, istaknuvši potrebu da prihvati svoj križ i nosi ga do kraja. „Prepoznatljivi smo po zaljubljenosti u križ i evanđelje, kao i po našoj neuvjetovanoj ljubavi prema narodu koji čezne za spasenjem. Zaljubljenost u Krista i ljubav prema čovjeku ne može se mjeriti našim uobičajenim mjerilima. To se mjeri dimenzijama srca koje se očituje u susretljivosti, blagosti i dobroti, u poniznosti i svijesti da smo nedostojni grešnici kojima je ukazano veliko povjerenje i milost neba.
Ako osjetimo kako bi nas mogle shrvati brojne obveze i životne teškoće, neka nas tješi Pavlova misao ‘Dosta vam je moja milost’ (2 Kor 12, 9)“ ohrabrio je nadbiskup Puljić. Istaknuvši da je svećeniku Božjim promislom dodijeljena odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjerničke zajednice, nadbiskup je zamolio Boga koji ih je odabrao, pozvao i poslao svjedočiti za njega, da im udijeli vjeru, snagu i svijest kako mogu sve u njemu koji ih jača. Zaključno je zamolio „Krista s Posljednje Večere i Kalvarije“ da blagoslovi svećenike i posveti ih otajstvom Velikog četvrtka.
Na misi je nadbiskup blagoslovio ulje i posvetio krizmu koji se koriste za bolesničko pomazanje, sakrament krštenja, potvrde i svetog reda, kod posvete oltara i crkve.
Ines Grbić
