Blagdan sv. Josipa svečano je proslavljen u župi sv. Josipa u Obrovcu u nedjelju 19. ožujka. Na početku slavlja zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je kip bl. Alojzija Stepinca ispred Zavičajnog muzeja u Obrovcu preko puta župne kuće. Kip od bronce visok 2,20 metra, na mramornom postolju od 80 cm, s rubnim uzorokom hrvatskog pletera, djelo je akademskog kipara Vida Vučaka, autora kipova Stepinca i u Osijeku, Chicagu i Kanadi. Kip je donacija štovatelja bl. Alojzija Stepinca iz cijele Hrvatske i inozemstva, vođeno zalaganjem mons. dr. Jurja Batelje, postulatora Stepinčeve kauze koji je također sudjelovao u svečanosti. Obrovački župnik don Krešo Ćirak izrazio je radost što će Stepinčev kip resiti grad i biti svjedok kršćanske vjere u Obrovcu.
Kip predstavlja zatočenog Stepinca u Krašiću u hodu ograničenim prostorom. Podiže ruku na blagoslov svima koji mu dolaze da ga susretnu, podrže, zatraže savjet i blagoslov. Vjetar koji vitla njegovu reverendu predstavlja teško vrijeme u kojem je blaženik vodio Crkvu u Hrvatskoj. Na licu mu se očituje smirenost koja proizlazi iz njegovog gesla ‘U tebe se Gospodine uzdam’ i ‘Moja je savjest čista’. Nadbiskup Puljić je istaknuo da blagoslivljajući kip bl. Alojzija, odajemo počast i sv. Josipu koji ga je osobito častio. „Divimo se vjeri, hrabrosti, poniznosti i spremnosti sv. Josipa u suradnji s Božjim planovima. Nije čudo što je Crkva od početka osobito štovala sv. Josipa i što su ga pape proglasile zaštitnikom Crkve. Kip bl. Alojzija nas potiče na odanost i poštovanje prema sv. Josipu, zaštitniku Crkve, hrvatskog naroda i obitelji. Osobito danas u krizi rada, gubljenju dostojanstva i duhovnosti rada, sv. Josip je i zaštitnik radnika“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da nas sv. Josip vodi na početke povijesti spasenja: u Nazaret, Jeruzalem, podsjeća nas na velike riječi koje je Bog uputio preko svog anđela Josipu kad je bio zbunjen što mu je činiti: ‘Ne boj se, Josipe, uzeti Mariju sebi za ženu, jer što je u njoj začeto, začeto je od Duha Svetoga’.
Nakon blagoslova, svećenici i brojni puk među kojima su bili i KUD-ovi u narodnim nošnjama, u procesiji središtem Obrovca četiri puta su se zaustavili na blagoslov. Za vrijeme procesije puk je molio krunicu sv. Josipa i molio za obitelji, Crkvu, narod i domovinu. Potom je u župnoj crkvi sv. Josipa mons. Puljić predvodio svečano misno slavlje, a propovijedao je mons. Batelja. Čestitao je obrovačkom puku što je izabrao da ga kip bl. Alojzija podsjeća na zahvalnost Bogu za prošlost i pruža nadu za bolju budućnost. U Obrovcu kao mjestu bogate narodne i crkvene povijesti, nekadašnjem uporištu krbavskih knezova Kurjakovića koji su u 14./15. st. obnašali bansku čast i bili suradnici hrvatskih banova iz roda Šubića Bribirskih, mons. Batelja je rekao da odluka Hrvatskog sabora prije 330 godina da izabere sv. Josipa za zaštitnika hrvatskog naroda, znači želju da njegovom zagovoru „preporuči cijeli narod i svaku obiteljsku zajednicu, da ih čuva kao što je štitio Nazaretsku obitelj. Bilo je to svjedočko izabranje, vjerom protkano, da onaj koji je uključio Spasitelja u Davidovu baštinu, sačuva hrvatski narod u pokladu katoličke vjere“.
Mons. Batelja je podsjetio na riječi bl. Alojzija na posveti crkve u spomen kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina 1938. g.: „Kad u duhu prođemo čitavu našu krvavu povijest, možemo mirne duše reći s ponosom: Milosrđe je Gospodnje da ne izgibosmo (Tuž 3,22). Sjećajući se tolikih dobročinstava Božjih, stavio sam, kao maleni znak zahvalnosti za bezbrojna dobročinstva Božja prema našem hrvatskom narodu, na veliko zvono ove spomen crkve natpis: ‘Svemogućem Vladaru Kristu, koji je kroz mnoge vjekove bio jedini vođa hrvatskog naroda’! Neka te, dragi moj hrvatski puče, ova spomen crkva i glas njenih zvona podsjeća na dvije stvari: da budeš Bogu zahvalan za prošlost, za bezbrojna primljena dobročinstva i da ti je samo u njemu spas u budućnosti“.
Mons. Batelja je zamolio sv. Josipa zagovor za živu i stamenu vjeru kakvom je Stepinac branio božanstvo Božjeg Sina. Sv. Josip, zaštitnik doma i domovine, moćni je zaštitnik jer Boga nije iznevjerio. „Čuvao je život i obitelj, dvije najvažnije odrednice ljudskog života. Ta nas činjenica potiče da ozbiljno shvatimo važnost savjeta bl. Alojzija, najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata, koji suočen s ubijanjem nerođene djece reče: ‘Vjerujemo da nije daleko vrijeme kad će se brojna djeca smatrati blagoslovom s neba, a pokvareni pojedinci, koji mrskim djelima nastoje onemogućiti planove Stvoriteljeve, ustuknuti pred pravdom koja zločine neće ostavljati nekaženjene. Planovi Stvoriteljevi! Kako su oni lijepi u pogledu obitelji! Sebe proslaviti, a pojedince i narode usrećiti! Velika je čast za vas, ženidbeni drugovi, primjećuje sv. Franjo Saleški, da vas Bog zove za suradnike, hoteći pomnožiti duše što će ga hvaliti i slaviti u sve vijeke. Vi rađate tijelo, a Bog poput nebeskih kapljica rose stvara duše i ulijeva ih u tjelesa’“ rekao je mons. Batelja.
Istaknuo je da svetkovina sv. Josipa podsjeća da kršćanski život raste k punini slaveći sakramente. „Opstali smo kao Crkva katolička i kao narod hrvatski blagujući svetu česticu Isusove žrtve i ljubavi. Ona je davala snagu očevima i majkama čijom se žrtvom besplodna zemlja plodila, djecu se rađalo unatoč zatornom maču nevjernika. Možda baš zato danas izumiremo, što se ne pričešćujemo, što ne poštujemo ženu u blagoslovljenom stanju, što ne cijenimo obiteljsko zajedništvo, a Boga proklinjemo, umjesto da ga blagoslivljamo“ upozorio je mons. Batelja, rekavši da je poticajan primjer Josipovog očinstva i nježnosti, savjesti i odgovornosti. „On prigrljuje majku Božjeg sina, uzima majku i dijete u svoj dom te s njima odlazi u izbjeglištvo da pred ubojicom Herodom sačuva dječakov život. Kako sjajan primjer vjernosti u usporedbi s očevima koji olako napuštaju ženu i djecu, štoviše, s njima nasilno postupaju. U stravičnim zbivanjima Drugog svjetskog rata, Stepinac je grmio: ‘Tko dira čovjeka, tko progoni i ubije čovjeka, dira zjenicu Božjeg oka’. Kako je to aktualna poruka našem vremenu koje u čovjeku gleda broj i stroj, a ne Božje dijete i budućeg stanovnika neba! Kakoje to ohrabrujuće u danima kad se Stepinčeva dobrota u spašavanju rantih stradalnika nastoji umanjiti, čak i nijekati“ rekao je mons. Batelja.
Na području Obrovca kroz povijest bile su crkve i samostani kao sigurni putokazi prema slavi neba i Bogu stvoritelju: crkve sv. Petra apostola i sv. Krševana (1029.), sv. Mihovila arkanđela (1195.), templarske crkve sv. Martina, benediktinski samostan s crkvom sv. Jurja Koprivskog (1052.), samostan franjevaca konventualaca (1500.), gostinjac franjevki trećeg reda (srušen 1409.). „Od danas imamo u svojoj sredini još jedan pouzdan orijentir prema nebu: lik blaženog Alojzija, osobitog pobožnika sv. Josipu. Njemu preporučimo svoj život na zemlji i svoju vječnost. On se, oslonjen na Boga, nije bojao poteškoća, prijetnji ni smrti. Bio je uvijek spreman za Božji pohod i Božji sud. Tu spremnost opisao je u propovijedi na zaziv iz Litanija sv. Josipa, ‘Istinske kršćanske duše ne strepe pred smrću’“ poručio je mons. Batelja, potaknuvši puk: „Idite sv. Josipu. Što vam on rekne, to činite. Idite bl. Alojziju. On će vam pokazati put do Isusa, do Boga. A Bog jamči, iz koje god nevolje budu povikali k meni, uslišat ću ih i bit ću uvijek njihov zaštitnika. Neka Božja zaštita bude jamac našeg zemaljskog putovanja prema slavi Neba, jer na zemlji sve prestaje, a nebo ostaje“.
Proslavi župnog blagdana prethodila je velika devetnica u kojoj je devet obrovačkih obitelji u svojim kućama molilo sa župnikom Ćirkom pred kipom sv. Josipa, svaka obitelj jedan tjedan, za potrebe Crkve i naroda. To su sljedeće obitelji: Željko Maričić, Ivica Modrić, Nedjeljko Venutti, Ante Miljanić, Pere Karamarko, Tomislav Modrić i Vlatko Modrić.
Misna slavlja u devetnici za hodočasnike u obrovačkoj župnoj crkvi predvodili su župnici Novigradskog i Ražanačkog dekanata (fra Ivan Nimac, župnik Kruševa, fra Petar Klarić (Karin), don Filip Kucelin (Ražanac), don Ante Delić (Jasenice), don Tomislav Baričević (Pridraga), don Šime Žilić (Slivnica), don Srećko Petrov, (Bokanjac), inače zadnji župnik Obrovca prije Domovinskog rata te zadnju srijedu devetnice rektor i duhovnik sjemeništa ‘Zmajević’ Ante Dražina i Stanislav Wielinski, koji su došli sa sjemeništarcima. Obrovac je najstarija župa u Dalmaciji posvećena sv. Josipu.
O povezanosti sv. Josipa i bl. Alojzija, župnik Ćirak je rekao: „Bl. Alojzije je bio osobiti štovatelj sv. Josipa. Dok je bio u sužanjstvu napisao je knjigu propovijedi po litanijama sv. Josipa. Njegovim nastojanjem Sveta Stolica je 20. studenog 1939. g. odobrila da se blagdan sv. Josipa slavi kao zapovjedani blagdan u svim biskupijama tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Iz tog primjera Stepinčeva štovanja sv. Josipa, župa Obrovac uzima bl. Alojzija Stepinca kao ‘sv. Josipa 21. stoljeća’, koji svojim zagovorom čini da Crkva ostane vjerna roditeljskoj skrbi za svoj narod, a vjernike čini zauzetijima za poslanje koje im je Bog dao po uzoru na sv. Josipa”.
U misi su suslavili i fra Ivan Nimac, župnik Kruševa i dekan Novigradskog dekanata, fra Petar Klarić, gvardijan franjevačkog samostana u Karinu, dr. don Elvis Ražov, bivši obrovački župnik, don Ante Delić, župnik Jasenica. Među brojnim vjernicima bio je i Marin Klanac, predsjednik Gradskog vijeća Obrovac sa suradnicima te drugi predstavnici lokalnih vlasti.
Upitan za komentar negodovanja pojedinih Srba koji žive na obrovačkom području, spram postavljanja Stepinčevog kipa, nadbiskup Puljić u izjavi medijima je rekao: „Zna se što Stepinac znači hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi. Čim je netko blaženi, nije to samo jednog naroda, nego cijele Crkve. U tom kontekstu on nadilazi granice našeg mjesta, nadbiskupije i našeg naroda. Čim je Stepinac postao blaženik, on je na jedan način postao blaženik i drugim narodima. Nadamo se, osobito kad završi rad Mješovite komisije, da će se ostvariti želja pape Franje da Stepinac približi hrvatski i srpski narod koji su, nažalost, imali puno nesretnih trenutaka i sukoba u povijesti. U tom kontekstu, molimo se bl. Alojziju da nam pomogne. Bez suradnje i dobrih odnosa nema budućnosti“.
Ines Grbić
