„Učeći Bernardicu da treba svakodnevno moliti, doziva nam se u svijest važnost molitve u dnevnom životu. Otkrivajući Bernardici da joj je ime Bezgrešno začeće, kako ju je Pio IX. netom službeno bio nazvao, poziva nas da s vjerom prihvaćamo sve što papa i vrhovno crkveno učiteljstvo naučavaju o stvarima vjere i morala. U tom smislu, lurdska ukazanja trebamo shvatiti kao višestruku Marijinu intervenciju kojom je ona htjela ne samo ondašnje kršćane, nego i nas danas potaknuti na dosljedno življenje vjere, bez mlakosti i površnosti, poroka kojima su vjernici u svakom vremenu i na svakom mjestu iskušavani“ poručio je riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi koncelebriranog misnog slavlja koje je na blagdan Gospe lurdske u subotu 11. veljače predvodio u župnoj crkvi Uznesenja BDM U Salima na Dugom otoku. Blagdan Gospe lurdske se svečano slavi u marijanskoj saljskoj glagoljaškoj župi, u čijoj je župnoj crkvi i oltar bratovštine Gospe lurdske s kipom Gospe lurdske. Ovogodišnji blagdan je bio osobito svečan, jer je mons. Devčić za vrijeme mise blagoslovio treće zvono za zvonik saljske župne crkve Uznesenja BDM. Naime, u Rijeci živi Ante Maras, Saljanin rodom koji je svojoj rodnoj župi darovao novo zvono visoko 85 cm, promjera 80 cm, teško 305 kg, ton zvona La. Na zvonu su likovi BDM, sv. Vida, sv. Antuna Padovanskog, hrvatski grb, natpis ‘Veliča duša moja Gospodina… Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo’ i natpis ‘Na spomen i zahvalnost roditeljima i mojoj obitelji i u čast i slavu Vele Gospe u Salima, u 70-oj godini života poklanja Ante Maras Spunza, 2017. g.’. Svečanost blagoslova zvona kao dar župljanima organizirala je saljska bratovština Gospe lurdske.
U propovijedi je nadbiskup Devčić rekao da je „Marija u 19. st. jednako intervenirala i jednako se zauzimala za Crkvu i svakog njenog člana kao što je to činila u vrijeme Isusovog života na zemlji i na počecima Crkve nakon njegovog uzašašća, kao što to čini danas i do kraja vremena. Ona je bila i ostala pomoćnica kršćana, a to znači brižna majka koja bdije nad Crkvom i nad svakim od nas“. Božje obećanje da će Spasitelj biti rođen od žene i da će đavlu satrti glavu ispunilo se kad je Marija anđelu koji joj je donio Božji poziv odgovorila ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’. „Marija je ta žena koja je rodila Spasitelja Isusa Krista, Sina Božjeg. No, Marijino sudjelovanje u djelu našeg spasenja ne ograničuje se samo na to da je rodila i odgojila Spasitelja Isusa. Ona je od početka njegovog javnog djelovanja bila uz njega kao njegova najbliža i najvjernija suradnica. Ona je majčinskim okom uočavala potrebe onih koji su Isusa susretali, na njega ih upućivala i njega ujedno pozivala da im pomogne. Zbog toga je u evanđeljima predstavljena kao posrednica između nas i svog Sina“ rekao je mons. Devčić, istaknuvši da je na Marijino posredovanje Isus učinio i svoje prvo čudo u Kani. Marija je prva vidjela nevolju zaručnika zbog pomanjkanja vina, prva je na to upozorila svog sina i rekla poslužiteljima da učine sve što im Isus kaže.
„Evanđelje o prvom Isusovom čudu u Kani govori nam kako je Marija tamo gdje je Isus, kako ona sudjeluje s njime u pomaganju ljudima, kako zajedno sa svojim božanskim Sinom dijeli s nama naše radosti i žalosti, nade i tjeskobe. Ako je suditi prema tome, ona ima inicijativu, ona je žena inicijative. Ali to nas ne treba čuditi, jer svaka prava majka prva vidi što se zbiva u srcu i životima njene djece te kad im i kako treba pomoći. U tom smislu imamo razloga vjerovati da Marija i u nebeskoj slavi čini isto što je učinila u Kani, tj. da upozorava svog proslavljenog Sina na naše nevolje i potrebe te ga majčinski moli da nam pritekne u pomoć“ istaknuo je nadbiskup Devčić, dodavši da kršćanski narod to vjeruje i zato joj se u potrebama s posebnim pouzdanjem obraća i utječe.
Marija ima inicijativu i nakon Isusovog uzašašća, kad su se učenici s njom i ostalim ženama okupili u dvorani posljednje večere. Činjenica da se Marijino ime tada posebno spominje u Djelima apostolskim upućuje na njenu važnu ulogu u prvoj kršćanskoj zajednici u Jeruzalemu, rekao je nadbiskup. „Petrov govor, prva obraćenja, oblikovanje prve kršćanske zajednice, sve je to Marija majčinski pratila, podržavala i u svemu od početka sudjelovala kao Majka Crkve koja se rađala. U tom svjetlu moramo promatrati i Marijino djelovanje tijekom čitave povijesti Crkve. Kao što Isus Krist, njezin sin, nije nakon uskrsnuća prestao voditi svoju Crkvu, tako ni Marija, njegova i naša majka, nije prestala nakon uznesenja na nebo majčinski brinuti o toj istoj Crkvi, onako kako je to činila dok je pratila Isusa i njegove učenike za svog zemaljskog života. Marijina ukazanja i brojna čudesna djela koja su se dogodila po njenom zagovoru trebamo promatrati kao nastavak onoga što je ona činila od početka spasiteljskog djelovanja svoga Sina, od njegovog prvog čuda u Kani koje se dogodilo na njenu inicijativu pa do naših dana. Kao što je u Kani prva vidjela nezgodnu situaciju koja je mogla upropastiti zaručnicima svadbenu radost te je intervenirala za njih kod Isusa, tako je nastavila djelovati tijekom cijele povijesti Crkve, majčinski prateći cijelu Crkvu i svakog njenog člana“ poručio je mons. Devčić.
Nadbiskup je naglasio da su jedan od načina takvog Marijinog djelovanja i zauzimanja za Crkvu i „njena ukazanja izabranim osobama koja su redovno praćena čudesnim znacima. Takvih Marijinih zahvata u život Crkve, svijeta i pojedinaca ima bezbroj, a mnogi su od njih službeno priznati od Crkve. U temelju mnogih Marijinih svetišta, u kojima mnoštvo vjernika traži njen zagovor ili joj zahvaljuje za uslišanja, nalaze se njeni čudesni zahvati u određenom vremenu i prostoru, tj. njena ukazanja praćena čudesnim ozdravljenjima ili drugim čudesnim znacima i pojavama“ rekao je mons. Devčić. Istaknuo je da su Marijina ukazanja Bernardici Soubirous u Lurdu u Massabielleskoj špilji praćena mnogim tjelesnim ozdravljenjima, a još više duhovnima, kao što su obraćenja i pronalaženja novog smisla života.
U osamnaest lurdskih ukazanja od 11. veljače do 16. srpnja 1858. g., Gospa je potaknula Bernardicu da se moli za obraćenje grešnika. Za crkveno priznanje autentičnosti Bernardičinih viđenja odlučujuće je bilo šesnaesto ukazanje kad joj je Gospa, na njenu molbu, objavila svoje ime rekavši: ‘Ja sam Bezgrešno Začeće’. „Četiri godine ranije papa Pio IX. proglasio je dogmu o Marijinom bezgrešnom začeću, ali Bernardica to nije mogla znati, jer u ono vrijeme vijest o tome još nije bila stigla u tako udaljen i zabačen kraj. Stoga su crkveni istražitelji zaključili da je te riječi Bernardica mogla čuti samo od Gospe, što je značilo da joj se ona stvarno ukazuje“ rekao je mons. Devčić. Protumačio je i poruke Gospinih riječi i znakova koja je učinila ukazujući se Bernardici. Izvor vode upućuje na krštenje koje nam je omogućila Marija rodivši Isusa, koji je izvor žive vode, skriven, dok nam ga ona nije, na Božji poziv, otkrila i otvorila. Njen poziv da molimo za grešnike znači poticaj na obraćenje koje nam Gospodin daje u sakramentu ispovijedi. Tjelesna i duhovna ozdravljenja služe da nas učvrste u vjeri kako je Krist naše uskrsnuće i život i da ga trebamo nasljedovati u brizi za bolesnu i siromašnu braću i sestre, rekao je mons. Devčić. „U Lurdu takvo nasljedovanje čini to svetište posebnim, jer se tu mnogi poput Krista predaju i posvećuju bolesnoj braći i sestrama. U svezi s time netko je napisao: ‘Radosno prihvaćanje trpljenja od strane oboljelih zajedno s Kristom, zadivljujuća privrženost tolikih mladih siromasima i onima koji trpe, ozračje neprekidne intenzivne molitve razumljivi su u Lurdu samo u svjetlu mise koja je u Marijinoj citadeli uvijek na prvom mjestu’“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas Marija, objavljujući se s krunicom u ruci, poziva da sa zahvalnošću razmatramo Isusova otajstva moleći krunicu jer to su otajstva našeg spasenja.
U misi su suslavili i saljski župnik Dario Matak, mons. Josip Lenkić, generalni vikar zadarske nadbiskupije i svećenici Dugootočkog dekanata.
Ines Grbić