Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, svečano je proslavljen u četvrtak 2. veljače u crkvi sv. Šimuna u Zadru misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šime. Na početku mise mons. Lenkić je blagoslovio svijeće te su se svećenici i puk sa svijećama uputili u ophod oko crkve sv. Šime. Slaviti Svijećnicu u Šimunovom svetištu osobita je milost jer se u njoj nalazi tijelo jeruzalemskog proroka Šimuna koji je u središtu događaja Isusovog prikazanja u hramu po rukama Marije i Josipa četrdeset dana nakon rođenja. Tada je u djetetu Isusu Šimun prepoznao obećanog Mesiju.
„Pratimo Mariju i Josipa na putu u Jeruzalem, na prvoj tijelovskoj procesiji, u sveti grad Jeruzalem. Marija i Josip nose u hram Boga, da i u Jeruzalemu bude Božić. Na Božić ne bijaše mjesta za Boga u ljudskim stanovima. Danas Bog stiže u hram, tražeći mjesta u hramu i u našim srcima“ rekao je mons. Lenkić. Upitavši jesmo li zanemarili hram svog tijela, upozorio je da smo „prestali biti ono što trebamo biti, kuća Božja, hram Božji“. U središtu liturgijskog slavlja Svijećnice je svjetlo.
„Ne bilo kakvo svjetlo, nego Svjetlo koje dođe obasjati tamu ljudskih srdaca. Svjetlo koje je od vječnosti i neugasivo. To Svjetlo je od davnina navijestio prorok Malahija: ‘I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite’. To je svjetlo željno iščekivao i starac Šimun i kad ga je primio na ruke izrekao svoj hvalospjev. Šimun moli svoju završnu životnu molitvu, svoje predanje Bogu, rekao je don Josip. „S tom molitvom i s Isusom u naručju želi izići s ovog svijeta. Šimun slavi Boga jer njegove oči vidješe svjetlost na prosvjetljenje naroda“ rekao je mons. Lenkić, dodavši kako će neki to Svjetlo pokušati ugasiti okrutnim raspećem na križu. No, ono će nakon dana najveće tame na zemlji zasjati u punini zorom uskrsnog jutra.
Tragom navještaja iz Poslanice Hebrejima, mons. Lenkić je podsjetio da je Krist radi spasenja ljudi postao zajedničar ljudske naravi, da bismo mi postali zajedničari božanske naravi. U svemu je postao braći sličan. „U Poslanici je zazvonila velika riječ, brat. Bog se nije stidio ljudima biti bratom. Zove i nas u bratstvo i sestrinstvo ljudi među sobom i ljudi s Bogom. Kad smo braća Bogu i Bog nama, onda i jedni drugima, sve se mijenja u nama i oko nas. Sve postaje drukčije i poprima novi izgled. Svoje bratstvo s nama Bog je skupo procijenio i najskuplje platio. Umro je za nas i svoju je krv mučenički prolio za nas. Što mi dajemo za to bratstvo? Olako kidamo bratstvo jedni s drugima i s Bogom“ upozorio je mons. Lenkić, istaknuvši da kršćanin treba živjeti tako da se Bog proslavi u njegovom životu, da njegov život svjedoči o Bogu, upućuje ljude na Boga.
„Svijeće koje blagoslivljamo trebaju nas podsjetiti na naš poziv: biti svjetlost svijeta, biti svjedok Boga, njegove ljubavi, njegove svemoći, njegovih obećanja. Zato u blagoslovu svijeća molimo za vjeru i ljubav, za temeljne kršćanske kreposti po kojima prianjamo uz Boga i svjedočimo ga“ rekao je propovjednik potaknuvši puk da se, držeći blagoslovljene svijeće, prisjeti svog krštenja. Da moli Isusa da obasjava naše životne staze „kako bismo pod njegovim vodstvom i osnaženi njegovom milošću, bili svjetlo svijeta i sol zemlje, proslavili Boga svojim dobrim životom“.
„Kao vjernici svjesni smo da ne možemo učiniti ništa dobra bez Božje pomoći. Zato od Boga tražimo njegov blagoslov, njegovu snagu, nadahnuće i vodstvo. Naša bi želja trebala biti proslaviti Boga u životu. U Govoru na gori Isus poziva svoje učenike da budu sol zemlje i svjetlost svijeta i zaključuje: ‘Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašeg koji je na nebesima’“ rekao je mons. Lenkić, potaknuvši vjernike da dopuste Gospodinu da im bude svjetlo u srcu, kako bi naš život bio znak i putokaz onima u čijim je srcima to Svjetlo zamrlo.
„Ničega u ovom vremenu nismo potrebni koliko Svjetla prosvijetljene savjesti i odgovorne svijesti. Potrebni smo svjetlonoša koji će pronositi svjetlo u tami svijeta. Zato molimo na tu nakanu i zahvaljujmo Bogu za sve svjedoke kršćanstva, osobito za Bogu posvećene osobe u redovničkom pozivu. Molimo za nova duhovna zvanja i za ustrajnost postojećih. Neka nam jedino pravo Svjetlo bude na prosvjetljenje“ zaključio je mons. Lenkić u propovijedi.
Nakon mise svećenici i puk izrazili su štovanje sv. Šimunu dolaskom pred njegovu škrinju iznad glavnog oltara u Šimunovom svetištu gdje se vidi Šimunovo neraspadnuto tijelo koje Zadrani štuju sedam stoljeća.
Ines Grbić
