„Župa Ljubač u prostoru i vremenu“ tema je znanstvenog kolokvija održanog u župnoj crkvi sv. Martina u Ljupču u četvrtak 2. lipnja. Četrnaest stručnih izlagača, među kojima jedanaest istaknutih profesora sa Sveučilišta u Zadru, opisalo je povijest i sadašnjost Ljupča temeljem njegovih karakteristika kroz stoljeća iz područja arheologije, povijesti, geografije i etnologije. Cjelodnevni događaj koji je moderirao prorektor Sveučilišta u Zadru dr. Josip Faričić organizirali su Sveučilište u Zadru i župa sv. Martina Ljubač. Uvodnu riječ uputio je i ljubački župnik dr. don Jerolim Lenkić.
Ljupčani su samozatajni ljudi iz čijeg je lokaliteta Plemići rodom istaknuti hrvatski renesansni pjesnik Juraj Baraković te se trude čuvati svoju baštinu. Mjesto ima veliku dijasporu u Americi, Australiji i Njemačkoj koja redovito pomaže potrebe župe i u trajnoj povezanosti s domaćima ljeti pohode svoje korijene. Izlagači su brojnim podacima na ponos darovali domaće mještane koji su goste zahvalno počastili domjenkom, predstavivši sljedeće teme: Najraniji tragovi života na području Ljupča (Dario Vujević), Arheološki tragovi antičke keramičke radionice kod Ljupča (Mato Ilkić), Ranokršćanski nalazi iz okolice Ljupča (Ante Uglešić), Srednjovjekovni spomenici na području Ljupča (Karla Gusar), Numizmatički nalazi s područja Ljupča (Mato Ilkić i Mate Perica), Problematika srednjovjekovne ljubačke povijesti (Serđo Dokoza), Pregled prošlosti Ljupča od 17. do 20. st. (Tado Oršolić), Župa Ljubač (Ivan Jordan, bogoslov rodom iz Ljupča), Glagoljica župe Ljubač (Pavao Kero), Ljubač na starim geografskim i pomorskim kartama (Josip Faričić), Geografske osnove razvitka Ljupča (Damir Magaš i Denis Radoš) i Običaji u Ljupču (Marija Dušević, urednica portala Narodni list, rodom Ljupčanka).
Prvi spomen Ljupča je 1205. g. pod vlašću viteškog reda hospitalaca. Toponim Ljubač se spominje prvi put 1188. g. Hrvatski plemić Pavao, sin Petra, prodaje zemlju u Ljubi, Ljupču. Sačuvani Zadarski katastar od kraja 15. st. kojeg je sačinila Venecija početkom 15. st. pokazuje sve posjede i prihode koji pripadaju komuni/vlasti i iz područja Ljupča. Ljubač je bio među pet najvažnijih ondašnjih središta: Zadar, Vrana, Nin, Novigrad i Ljubač. U distriktu Ljubač su članovi reda ivanovaca – hospitalci koji su vodili posebnu brigu o hospicijima, bolnicama. Bili su među križarima koji su išli oslobađati Kristov grob te im je papa za to dodjeljivao posjede.
Krajem 12. st. ivanovci i templari naseljavaju Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo u doba Bele III. Ivanovci naseljavaju Ljubač, na čelu reda je receptor, a templari Vranu, 1165. g. Bio je dogovor da ivanovci zaposjednu posjede koje su prije imali templari kad ih je papa kao red ukinuo. Hrvatski plemići Mogorovići sredinom 13. st. dobili su posjed u Ljupču, a tu su posjede imali i Frankopani, Šubići i Matafari, iz čije obitelji potječu i dva zadarska nadbiskupa. U udžbenicima povijesti Ljubač se spominje po svom dokumentu Popis dužnosti i prava seljaka prema gospodarima u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi.
Postojan još iz doba najstarijih kultura paleolitika, Ljubač obiluje obalnim i podmorskim nalazištima u uvali Plemići i Ljubačkoj vali, gdje je nedavno otkriven i prapovijesni nasip za lov ribe. U uvali su pronađeni brojni artefakti, pečat, amfore, tegule, ulomci keramike, cigle, utezi za tkalački stan, radionički otpad, što potvrđuje tvornicu iz antičkog vremena koja je proizvodila cigle i gospodarski komlepks. U jednom grobu je bila uljanica iz 1. st. U Ljubačkoj uvali je najveći sačuvani gat u sjevernoj Dalmaciji gdje je u nasipima nađeno prapovijesno kamenje. Nevjerojatno je kako se nasip sačuvao u izvornom obliku, u svom drvu i kamenu, unatoč izloženosti raznih utjecaja u toj zoni plime i oseke. Ta dva lokaliteta potvrđuju kako su Ljupčani oduvijek bili dobri obrtnici i ribari. U Ljubačkoj uvali bio je niz rimskih vila, a na lokalitetu Podvršje veće rimsko naselje. Glavčine u Podvršju su jedan od najznačajnijih lokaliteta ranog kršćanstva gdje je 1939. g. otkriven lokalitet tzv. dvojne crkve iz 4. st. Inače je poznato desetak takvih na prostoru nekadašnje provincije Dalmacije.
Ispod podnice južne crkve je pronađen tzv. oratorij gdje se prva kršćanska zajednica okupljala na molitvu. To je jedan od najstarijih oratorija na zadarskom području. Taj lokalitet je dao najcjelovitiju kamenu plastiku. Tu su pronađeni polukružna apsida, krstionica najprije kao križni a potom oktogonalni krsni zdenac, kamene prozorske rešetke, ograda svetišta, baldahin, pluteji, pilastri koji prikazuju kalvariju, dio stupića koji pripadaju menzi. Pronađen je i sarkofag, a uz tu crkvu i groblje s 530 grobova, među kojima jedan s urezanim križem na ploči. Uz jedan u Kruševu to je jedini takav grob na zadarskom području.
U grobovima su nađeni kopča iz 6./7. st., fibula iz 6./7. st. koje su nosili svećenici, pa je moguće riječ o grobu svećenika, zlatne naušnice iz 7. st., zlatnik Konstantina V. Kopronima i pečatnjak bizantskog cara Mauricija Tiberija (582.-602.). Među srednjovjekovnim spomenicima su grobni humci Duševića Glavica, groblje iz 7. i 8. st. (9 grobova), Jokina Glavica (18 grobova) i prapovijesni humak Matakova Glavica koja se koristila i u antici i u srednjem vijeku, što je jedinstveno u Dalmaciji.
Utvrda na rtu Ljubačke kose pretpostavlja se da je nastala u doba Bizanta. Na toj je lokaciji nađeno i najviše numizmatičkih nalaza, a bila je među najvažnijim liburnskim gradinama i fortifikacijama u srednjem vijeku. Najviše novca je pronađeno iz najstarijeg razdoblja, od 4. st. pr. Kr. do završetka stare ere. Tu su nalazi iz rimskog razdoblja, srednjeg vijeka i ranog novog vijeka. U Ljubač je dospio novac iz Sjeverne Afrike, Egipta, keltski novac, iz Južne Italije. Dvije kovanice grčko-ilirskog novca su jedini takav nalaz u sjevernoj Dalmaciji. Republikanska rimska moneta je drugi takav nalaz na području cijele sjeverne Dalmacije.
Pronađen je i predcarski novac, iz Kartage, od rimskog cara Augusta i do kasne antike, novac Kolomana i iz dinastije Ludovika I. Anžuvinca, komunalni novac iz 13. st. U Dalmaciji su samo u Ljupču pronađene dvije kovanice kraljice Ivane I. (1343.-1382.) i Renata (1435.-1442.). Tu su i kovanice iz Napuljskog kraljevstva, Akvileje, Padove, Verone, Austrije, Kotora i mangir iz Turskog carstva, kovanice Mletačke republike i srednjeg vijeka. Po svemu tome se može pratiti opticaj novca kroz stoljeća, što potvrđuje Ljubač kao frekventno trgovinsko i prometno područje tijekom povijesti.
Ines Grbić
