‘Hod za život’ je molitveno svjedočka akcija inicijative ’40 dana za život’ održana u Zadru u subotu 5. ožujka. Susret je počeo okupljanjem sudionika ispred Opće bolnice Zadar, a hodnja je nastavljena kroz Park Vladimira Nazora, preko Trga pet bunara, Širokom ulicom do katedrale sv. Stošije, gdje je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, sudionicima uputio završni blagoslov s križem.
Molitvu žalosnih otajstava krunice u hodnji gradom predvodio je mons. Ivan Mustać, povjerenik za crkvene pokrete i udruge Zadarske nadbiskupije.
Svaka desetica moljena je s određenom nakanom: za svako začeto dijete i za duše pobačene djece te njihove majke i očeve, za obitelji koje teško žive, obitelji s brojnom djecom, obitelji koje imaju teškoća s djecom ili s plodnošću; za djecu koja nemaju roditelje i obitelj, da se nađu u obitelji koja će usvojiti djecu, da mogu živjeti u kršćanskoj obitelji i primiti ljubav i vjeru. Molilo se i za stare, bolesne i nemoćne, da hrvatski narod ne pristane na prekid života nerođenih niti na prekid života starih, nemoćnih i umirućih.
Molilo se i za mlade, da prepoznaju svoje zvanje i na što ih Bog poziva da se ostvare, a oni koji žele bračni poziv da prime Božji dar u svom supružniku. Molilo se i Bogu zahvalilo za udomitelje i posvojitelje, za udomljenu i posvojenu djecu, da Gospodin zaliječi njihove rane napuštenosti od strane bioloških roditelja. Bogu se zahvalilo za sve dobro što čine liječnici i medicinsko osoblje u posredovanju dolaska na život, ali i za sve koji čine pobačaj, da se obrate i odvrate od tog čina. Molilo se i za upravitelje država i zakone koji neće legalizirati pobačaj i podržavati kulturu smrti.
„Vjerujemo da nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, a ova je hodnja još jedno svjedočanstvo kao poticaj na otvorenost životu intenzivnijim govorom u Crkvi kroz korizmeno vrijeme, molitvu, post i djela milosrđa. Iskustvom hoda za život pogodili smo vrijeme, kasno subotnje prijepodne kad je najveća frekvencija i koncentracija ljudi u središtu grada, i to baš roditelja s djecom. Nismo protestirali, nego molili za blagoslov i život. Bilo je žena, mladih ljudi, trudnica i ostalih ljudi koji su molili zajedno s nama, usput“ rekao je mons. Mustać u završnom obraćanju u katedrali, zahvalivši svim sudionicima.
Na početku molitvenog hoda bio je križ kojeg je nosio Marin Paripović. Sudionici su u rukama nosili plakate s natpisima i porukama: Ja ću te iscijeliti, rane ti zaliječiti, riječ je Jahvina (Jer 30,17); To čedo stvorilo je Nebo; Trebam tebe, ne mogu bez tebe, bori se za mene; Trudna si, Ne boj se, možeš dobiti pomoć na 047 631 136, udruga Betlehem; Od svih odluka koje sam donijela u životu, za jednu se nikad nisam pokajala, da postanem majka; Život je dragocjen, brani ga.
Dirljivo je i dostojanstveno bilo vidjeti poštovanje koji su povorci molitelja izrazili i ulični svirači koji od Narodnog trga i Kalelargom sviraju na nekim mjestima. Čim su čuli pjesmu i molitvu molitelja, sami su odložili svoje instrumente i dostojanstvenim držanjem i šutnjom podržali sudionike prestavši sa svojim sviranjem.
„Željeli smo napraviti nešto za grad, da ga podignemo ‘malo na noge’, da blagoslovimo grad i sav svjetovni teritorij, da se pozovu i drugi molitelji u prilog podrške životu. Poseban je znak kad ljudi vide obitelji s djecom, da je moguće s djecom ići u procesiju, djeca su mirna, mole i mogu imati ohrabrenje na taj način“ rekla je koordinatorica zadarske inicijative ’40 dana za život’ Štefica Paripović, istaknuvši da je sve više molitelja pred Općom bolnicom Zadar i ubiru se blagoslovi.
U svijetu je spašeno više od sto života tijekom ove korizmene akcije, a u Hrvatskoj oko dvadeset života. „Vidimo po ljudima, reakcijama kad se s nekim razgovara, da se ta svijest mijenja. Sada ljudi razgovaraju, žele razgovarati, dolaze sa svojim iskustvima, žele se otvarati, pričaju o tome, kažu moja je prijateljica učinila pobačaj dok je bila mlada, pa se sad kaje. Ili, jedna žena je bila usamljena ali nije učinila pobačaj.
Važno je da se ljudi otvaraju, da žene mogu priznati, da se mogu pokajati, zatražiti oprost od Boga, da mogu postati svjesne toga a da ih to ne muči. To je sindrom, depresija, neke žene niti ne prepoznaju od čega im dolazi loše stanje u kojem se zateknu“ rekla je Štefica istaknuvši da je i ta izvanjska akcija održana u prilog životu, kao poticaj obiteljima i svim ljudima da se otvore životu. Jedna majka je rekla da je znala za bolest svoga sina u trudnoći, tada bi bila pobacila. Nije znala, rodila ga je i sad joj je veliki blagoslov. Mnoge majke se odluče za pobačaj iz straha od neizvjesnosti i onoga što nosi bolest djeteta. Ova korizmena kampanja je s posebnom nakanom za djecu s Down sindromom.
Ines Grbić
