Prvi planinarski križni put mladih u Zadarskoj nadbiskupiji završen je u nedjelju 28. veljače na otoku Ugljanu. Za vrijeme dvodnevnog susreta 160 mladih pridošlih iz svih dijelova Hrvatske prespavali su u OŠ u Preku. Susret pod geslom ”Ipak, Ti svima iskazuješ milosrđe jer možeš sve. Odvraćaš pogled od grijeha ljudi da im omogućiš spasenje” (Mudr 11, 23-24) organiziralo je Povjerenstvo za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije, a bio je u znaku pobožnosti i promišljanja o Božanskom milosrđu.
Križni put je bio prigoda upoznati drevnu crkvenu tradiciju nekad jako naseljenih i glagoljaških otočnih mjesta. Prvog dana pobožnosti razmatralo se osam postaja. Nakon dolaska brodom u 10,00 sati iz Zadra na Preko, prva postaja je bila kod kapele sv. Ivana (romanička crkva iz 11. st.) u preškom pristaništu.
Druga postaja je bila u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku, gdje je mlade pozdravio župnik Preka don Zvonimir Ćorić. Treća postaja je bila kod crkvice sv. Petra (romanička, 1297. g.) u Poljani, gdje su mladi izvukli papirić s poticajem na neko djelo milosrđa ili korak kojeg bi trebalo učiniti, npr. ljudima reći da su Božje remek-djelo. Na četvrtoj postaji, kad Isus susreće svoju svetu Majku, kod kapele sv. Grgura Velikog (1600. g.) u Sutomišćici, potaknulo se na pobožnost i odnos prema Majci Božjoj.
Peta postaja izmoljena je u župnoj crkvi sv. Eufemije u Sutomišćici, koja se spominje u 14. st., a izgrađena je 1679. g. Tu su se mladi upoznali s likom sv. Leopolda Mandića te je svatko izvukao papirić s imenom sveca s kojim će više drugovati u Godini milosrđa. Šesta i sedma postaja izmoljene su na putu do brda sv. Mihovila gdje je don Valter Kotlar predvodio misno slavlje. Suslavili su o. Franjo Kowal i don Darijo Matak.
Nakon petostanog hoda otokom, misa je slavljena u podnožju istoimene tvrđave iz 13. st. na tom brdu gdje je krajem 10. st. bila izgrađena crkva sv. Mihovila, a od 11. do 14. st. tu se nalazio i benediktinski samostan.
Govoreći o odnosu pravednosti i milosrđa, don Valter je rekao da papa Pavao VI. u enciklici ‘Populorum progressio’ pravednost naziva minimumom ljubavi. „Pravednost je preduvjet za ostvarivanje ljubavi, a milosrđe naziva najvišim stupnjem ljubavi. Takvu tradiciju promišljanja pravednosti nastavlja i umirovljeni papa Benedikt XVI., u svojoj enciklici Ljubav u istini“ rekao je don Valter, upozorivši da čovjek i apsolutizira pravednost.
„Svatko traži i priželjkuje pravednost. Mnoge ideologije harale su svijetom i nanijele puno zla u ime pravde. Pogriješile su jer pravdu nisu stavljale u kontekst ljubavi. Pravda je baza, najniži stupanj ljubavi. Zato su pokleknule ideologije koje su zločine činile u ime pravde. Krist je pretrpio svu neprvadu i na križu dao svoj život za nas, doveo je pravdu do vrhunca, do ljubavi, do milosrđa“ rekao je don Valter, istaknuvši da milosrđe nije empatija, osjećaj samilosti za nekoga.
„Milosrđe nije spremnost da nekome pomognemo nego je način našeg ljudskog ostvarivanja. Ljubljena smo Božja djeca i samo ljubeći ostvarujemo se kao ljudi. Priznajmo u poniznosti da nam upravo toga fali, milosrđa jednih za druge“ potaknuo je don Valter, istaknuvši da milosrđe nije fraza koja lebdi u zraku, nego se ostvaruje u konkretnim prilikama, ne sudeći, opraštajući.
„Potrebni smo milosrđa, potrebni smo oproštenja, potrebni smo da nam se ne sudi po pravdi. Pravda je minimum ljubavi, jer Bog ide dalje. Da je po pravdi, možda se mnogo čemu ne bismo mogli nadati. Po pravdi smo zaslužili nešto gore, ali po njegovom milosrđu i ljubavi nadamo se onome što nam je Bog pripravio“ naglasio je don Valter. Istaknuo je da Crkva u svom nauku nudi definiciju čovjeka koja ga puno više otvara, nego zatvara. Čovjek je slika Božja, a sličnost s Bogom očituje se u činjenici da možemo ljubiti i iskazivati milosrđe.
„Milosrđe je najviši stupanj ljubavi, kaže papa Franjo. Bog je u čovjeka utisnuo pečat svoje ljubavi. Iskru božanstva u sebi ostvarujemo kad ljubimo. Ljubeći se, ostvarujemo se kao ljudi, kao slika Božja i postajemo sve sličniji onome koji nas je stovrio iz čiste ljubavi“ rekao je don Valter. No, grijesima se udaljujemo od biti našeg postojanja i prljamo sličnost s Bogom. „Bog nam u bezgraničnoj ljubavi pruža ruku, što je opisano i u prispodobi o povratku izgubljenog sina, koju je umirovljeni papa Benedikt XVI. nazvao najljepšom prispodobom. Ako smo iskreni, ne možemo ne pronaći sebe u obojici sinova. Pitanje je koga bismo nazvali izgubljenim, tko se to udaljio od sebe i od oca. U dubini sebe priželjkujemo da je Bog upravo takav: da širi ruke, da ima razumijevanja za nas, da nam progleda ljudske slabosti“ rekao je don Valter.
U usponu do brda sv. Mihovila se nalaze tzv. Maslinski putevi, jer na tim uzvisinama otočani obrađuju masline u okruženju velikih kamenih stijena, što podsjeća i na prizor Getsemanskog vrta. S brda na nadmorskoj visini od oko 300 metara pruža se prostrani pogled na panoramu Zadra i okolice. Nakon mise, mladi su se slikali kod velikog višemetarskog bijelog kamenog križa s kojeg se pruža pogled na more i kopno. Nakon pauze za odmor i agapea u prostoru ostataka srednjovjekovne utvrde, mladi su se spustili s brda u Preko gdje su u župnoj crkvi priredili euharistijsko klanjanje u kojem su sudjelovali i župljani.
Nakon osme postaje na putu prema Preku, dobili su zadatak prići nepoznatoj osobi i upoznati se. To je dodatno učvrstilo i obogatilo njihovo zajedništvo, dotle da je jedna djevojka u razgovoru s drugom otkrila da je prošle godine u pobožnosti križnog puta na Hvaru upoznala njenog brata, ili su se pak srele dvije djevojke koje su bile prijateljice u djetinjstvu i tu su se srele nakon gubitka dugogodišnjeg kontakta. Mladi su se požrtvono, po povremenoj kiši, vjetru, uzbrdicama, otočnim škrapama i kamenjarima izmjenjivali u nošenju višemetarskog drvenog križa. Osobito snažna bila je šutnja, od sedme postaje do vrha brda sv. Mihovila, gdje je slavljena misa.
Ta tiha završnica uspona na brdo podsjetila je na šutnju sa zagrebačkog trga za susreta s umirovljenim papom Benediktom XVI.
Drugi dan susreta u nedjelju 28. veljače počeo je misnim slavljem u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku koje je predvodio župnik Ćorić. Deveta postaja je bila na putu prema Kali, deseta na brdu Orjak u župi sv. Lovre u Kalima; jedanaesta u kaljskoj kapeli sv. Pelegrina (14. st.), dvanaesta postaja u župnoj crkvi Obraćenja sv. Pavla u Kukljici (1385. g.), a trinaesta kod crkvice sv. Jerolima u uvali Kostanj (13. st.). To je bila prva župna crkva za Kukljicu i Kali, obnovljena 1997. g. Pobožnost križnog puta je završila u župnoj crkvi sv. Lovre u Kalima, koja se prvi put spominje 1300. g. Mladi su primili završni blagoslov, a poznati kao vrijedni i uspješni ribari, Kaljani su mladima priredili ručak pečenih fileta tune.
Među mladima su bili iz više zagrebačkih župa, iz gradova Jastrebarsko, Osijek, Slavnski Brod, Virovitica, Križevci, Dubrovnik, Metković, Split, Šibenik, Zagroje, Međimurje, Istra i BiH. Neki su došli do Zadra automobilima, a za skupinu od pedeset mladih autobus iz Zagreba organizirala je Ana Šeperić Grdiša iz Jastrebarskog, Oni su stigli u Zadar prije ukrcaja na trajekt u subotnje jutro. Nekima je to bio prvi planinarski križni put, nekima drugi nakon što su sudjelovali u prošlogodišnjem na Hvaru, a neki su bili već na više planinarskih križnih puteva u Hrvatskoj. Svećenici su ispovijedali u hodu.
Putem se molila krunica i pjevalo, uz gitare. Domaćini Zadrani za svakoga su priredili i ruksak PKP-a za uspomenu. Organizacijski tim tog susreta u Povjerenstvu za mlade činili su o. Franjo Kowal koji je poručio da između brda Golgote i brda Preobraženja treba tražiti istinu o sebi i tako napredovati u životu te Kristina Barić i Ivana Karamarko iz Zadra i Jakov Kolega iz Kali. On je kao domaći s otoka znao i usmjeravao kojim putevima ići, a prošle je godine šest i pol mjeseci volontrirao u salezijanskoj župi u Nigeriji, što je posredovao don Ivan Šibalić, gdje su najviše radili s djecom. Svi su pridošli sudionici pohvalili domaćine na odličnoj organizaciji prvog planinarskog križnog puta u Zadarskoj nadbiskupiji.
Ines Grbić