Na blagdan Krštenja Gospodinova u nedjelju 10. siječnja zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru. Vjernici su za vrijeme mise obnovili krsna obećanja a nadbiskup je na početku mise puk u katedrali poškropio blagoslovljenom vodom.
„Obredom krštenja na Jordanu Isus napušta Nazaret i izlazi na javnu scenu pred Ivana Krstitelja i mnoštvo ljudi koji bijahu u iščekivanju. Dok je Isus uronjen u molitvi nakon krštenja, nebo se otvara a Otac nebski progovara, To je sin moj ljubljeni koji mi je omilio, njega slušajte’. Taj trenutak su mnogi očekivali“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na riječ proroka Izaije ‘O da razdereš nebesa i siđeš’, molitvu starih proroka i ljudi koji su stoljećima iščekivali Mesiju.
„Svetkovina Isusovog krštenja podsjeća nas na naše krštenje po kojem ulazimo u Kristovu zajednicu. Oslobođeni ljage grijeha postajemo Isusova braća i sestre i subaštinici Božjeg obećanja. I na našem krštenju započela je radosna i uzvišena avantura našeg vjerničkog hodočašća, našeg hoda prema Kristu, našeg puta na kojem se želimo poput kraljeva pokloniti Isusu, ispovijediti vjeru da je on jedini spasitelj i otkupitelj ljudi“ rekao je nadbiskup, potaknuvši na zahvalnost za to hodočašće i taj sveti milosni početak, kao i na zahvalno sjećanje onih koji su nam u tome pomogli: roditelji koji su odgajali u vjeri, kumovi, krstitelji i župa u kojoj smo kršteni te smo urasli u Crkvu, mistično tijelo Kristovo.
Na završetku božićnog razdoblja, u propovijedi je mons. Puljić govorio o otajstvenoj zbilji Božjeg silaska na zemlju, Božjem utjelovljenju kao otajstvu koje čovjek ne može do kraja shvatiti svojim razumom. Istaknuo je kako prizor Josipa i Marije u molitvi i razmatranju pokraj novorođenog djeteta potiče da i mi tom događaju pristupamo s vjerom i adoracijom, jer se vječna Božja riječ koja je postojala prije vremena i po kojoj je svijet stvoren, utjelovila u vremenu i postala čovjekom. Pohod tri mudraca pokazuje kako ljudi različito reagiraju na tu otajstvenu stvarnost, na objavu Isusovog rođenja, rekao je mons. Puljić.
„Herod je bio zatečen informacijom o rođenju kralja te odmah saziva vijeće stručnjaka i učenjaka. Bio je spreman učiniti sve da novorođenom kralju odmah skonča njegov put kako ne bi poremetio njegove puteve i planove. Krvoproliće nevine dječice on će smatrati, kao brojni diktatori tijekom povijesti, nečim što je njemu kao kralju dopušteno. Ta vrsta ljudi ni danas nije nestala, jer njihove su oči slijepe za objavu Božje ljepote i Božjeg lica. Za njih nema Bogojavljenja“ upozorio je mons. Puljić.
Podsjetio je i na pismoznance s kojima se Herod savjetovao da bi doznao je li istina što su mu mudraci s Istoka javili, jasno mu rekavši da će to biti u Betlehemu. Pismoznanci su mu sve protumačili, znali su gdje će se roditi Mesija, ali ni oni neće prepoznati Isusa. „U djetetu neće prepoznati lice Božje. Iako znaju gdje se Mesija rodio i to drugima znaju objasniti, kao što su Herodu objasnili i pokazali, oni ni prstom nisu maknuli da bi pošli tamo i vidjeli, doživjeli, osjetili, susreli. Ostaju u svojim mjestima i u svojim stavovima.
To držanje pismoznanaca i nas tjera na razmišljanje. Nismo li i mi često poput njih, koji puno toga znaju o Isusu, ali odlučiti se kršćanski radikalnije živjeti nemamo hrabrosti. Ostajemo u svojim stavovima i u svojim uvjerenjima. Stoga možemo dobro naučiti od mudrih kraljeva koji pri dolasku u Jeruzalem jednostavno ispovijedaju, Vidjeli smo gdje zvijezda izlazi pa mu se dođosmo pokloniti. Da su kalkulirali kakve ih nevolje i opasnosti čekaju na tom putu, ne bi nikada vidjeli Jeruzalem i nikad ne bi stigli u Betlehem.
Vidjeti i krenuti tajna je Božjeg nadahnuća. Ona je nosila i praoca Abrahama da se zaputi ne znajući kamo ide. Nije znao, ali je bio siguran: Bog koji me nadahnuo, koji me pozvao, neće me ostaviti“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da kraljevi ne idu u Betlehem iz znatiželje, nego iz pobožnosti. Nije im do turističke želje da upoznaju mjesta, Jeruzalem i ostala koja su susreli na putu, nego da izraze svoju odanost i poklonstvo Bogu svemogućemu.
„Ne zaboravimo, imajmo uvijek u vidu kako su samo dvije vrste ljudi Krista prepoznale i iskreno se radovale njegovom dolasku, nebeskom djetetu. Priprosti, jednostavni i siromašni pastiri te učeni, mudri i ponizni kraljevi s istoka. Da bi čovjek prepoznao i srcem prihvatio Isusa, potrebno je upravo to: jednostavno, otvoreno i djetinje srce koje prihvaća to otajstvo i pred njim se iskreno klanja.
Kraljevi su nakon poklonstvenog čina i darova koje su Isusu donijeli, u snu bili upućeni poći drugim putem u svoju zemlju. Onaj tko susretne Krista i u njega se zaljubi, ne vraća se više istim putem. On je drugi čovjek. Susret s Kristom mijenja njegov život i njegove puteve“ zaključio je nadbiskup Puljić u propovijedi misnog slavlja za vrijeme kojeg su i instalirani novi kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije.
Ines Grbić
