„Luka, pisac evanđelja milosrđa“ bila je tema izlaganja dr. fra Darka Teperta na svećeničkoj rekolekciji u četvrtak 26. studenog u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. „Evanđelje po Luki često se naziva evanđeljem milosrđa zbog prispodoba o milosrđu koje su vlastite tom evanđelju i ne javljaju se u ostalima. Luka je izvrsno poznavao Stari zavjet i na grčkom jeziku, ali i židovska vjerovanja i običaje koji su postojali u prvom stoljeću“ rekao je Tepert, osvrnuvši se na početak evanđelja. Zahariji se u Hramu ukazuje anđeo Gabrijel i kaže da će Elizabeta roditi sina koji će se zvati Ivan, na hebrejskom Johanan, što znači Gospodin se smilovao.
„Već na početku milosrdni Bog počinje na različite načine milostivo djelovati. I kod navještenja Isusova rođenja, anđeo kaže Mariji da je našla milost u Boga. U oba navještaja, početak djelovanja milosrdnog Boga povezan je s radošću“ rekao je Tepert, podsjetivši da je Mariji rečeno ‘Raduj se, Marijo’, s Elizabetom se raduju susjedi i rođaci, a pastirima je navještena radost zbog Isusova rođenja. Također, u Marijinom Veliča, kad koristi izraz ‘dobrota’, s grčkog se ona prevodi i kao milosrđe. U Djelima apostolskim za Luku je oproštenje grijeha najvažnija odlika Božjeg milosrđa.
Predavač je pojasnio prispodobe o milosrđu koje Luka opisuje. Govoreći o izgubljenoj i nađenoj ovci, u Lukinom evanđelju Isus se obraća farizejima i pismoznancima koji su mu prigovarali što prima grešnike i blaguje s njima. Luka pokazuje da je pronađena ovca na čovjekovim ramenima i on saziva prijatelje da se raduju.
„Riječ je o mesijanskoj radosti koju su Židovi očekivali u posljednjim vremenima, a Luka uz mesijanska očekivanja veže i milosrđe prema izgubljenima. Kod Luke ovca je izgubljena, a kod Mateja zalutala. Prema Luki, vjernik se mora približiti grešniku kao što je Isus blagovao s carinicima i grešnicima. Ako to ne učini, njihovo lutanje postaje vjernikova odgovornost. Oni nisu zalutali kao kod Mateja, nego ih je vjernik ‘izgubio’“ rekao je Tepert, istaknuvši da Luka naglašava kako među kršćanima ne smije biti osuđivanja onih koji griješe, nego im treba prići i omogućiti da se vrate. Prema toj prispodobi, milosrđe uključuje razumijevanje za drugoga, pristupanje drugome i suosjećanje.
Prispodobe o izgubljenoj i nađenoj drahmi i o izgubljenom i nađenom sinu nose elemente mesijanske radosti, opraštanje i imaju posebnosti. U prispodobi o drahmi naglasak je na naporu traženja. Žena koja je izgubila drahmu pali svjetiljku, mete kuću, brižljivo traži dok je ne nađe. „Prema toj prispodobi, milosrđe zahtjeva napor. To nije nešto što se čini usput, nego traži vrijeme, rad i jasan uvid. Zbog toga je spomenuta svjetiljka“ istaknuo je Tepert.
Najopsežniju i najsloženiju prispodobu o izgubljenom sinu neki nazivaju prispodobom o dobrom ili milosrdnom ocu. Mogla bi se nazvati i prispodobom o dvojici izgubljenih i nađenih sinova. Naglasak je na grešnosti mlađeg sina, no i drugi sin se gubi, premda je cijelo vrijeme uz oca. „On se gubi kako su se izgubili farizeji i pismoznanci, jer nisu bili spremni prihvatiti Kristov milosrdni odnos prema grešnicima. I njemu otac iskazuje milosrđe jer ni njega ne želi izgubiti. I njemu ide ususret, razgovara s njim, nagovara ga. Milosrđe je prema tome osoban odnos prema svakome. Tu nije riječ o načelima i istinama, nego o osobama“ rekao je Tepert, istaknuvši da milosrđe najprije znači susosjećanje, razumijevanje i pristupanje drugome, potom pokušaj jasnog uvida u svačiju situaciju, aktivno i ustrajno traženje, onda i pozornost na posebnosti pojedine osobe.
U Lukinom evanđelju niz odlomaka govore o Očevom milosrđu koje se pretvara u čovjekovo milosrdno djelovanje, poput prispodobe o milosrdnom Samarijancu. „Temelj za takvo postupanje postavljen je u velikom Isusovu govoru koji se nalazi u šestom poglavlju Lukina evanđelja gdje su Isusove riječi ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’. Ujedno su i geslo Izvanrednog jubileja milosrđa, Milosrdni poput Oca.
Tepert je govorio i o blaženstvima u Lukinom evanđelju. „Iz Isusova tumačenja jasno je da je pravi odgovor na nevolje koje pogađaju blažene prilično radikalan. Riječ je o opraštanju, podnošenju i ljubavi i prema onima kojima su namijenjeni oni ‘jao’, tj. prema onima koji su krivi zbog nevolja koje kršćani podnose. Kad na kraju tog tumačenja Isus kaže ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’, to tumači riječima ‘Bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv prema nezahvalnicima i opakima’.
Za Isusa, kako ga prikazuje Luka, biti svet znači biti milosrdan poput Boga koji je strpljiv sa svima. Od kršćana se zahtijeva milosrđe prema svakome, pa i prema neprijatelju i najvećem grešniku. To je milosrđe bez razlike, bez ograničenja i uvjetovanja. U središtu takvog milosrđa trebaju biti oni koji su zapostavljeni.
Takvim milosrđem vjernici u svijetu usprisutnjuju Božje milosrđe koje je milosni dar za svakoga, bez razlike“ istaknuo je Tepert, dodavši da je i Luka usvojio oblik milosrđa o kojem piše u evanđelju. „On nastoji pristupiti čovjeku i naći ga u njegovoj ograničenosti, kao što čovjek ostavlja devedeset i devet ovaca da bi potražio jednu ili kao što otac pristupa i mlađem i starijem sinu, nalazeći ih u njihovim situacijama. Luka jedini od evanđelista donosi prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Svećenik i levit koji zaobilaze napadnutog čovjeka čine to jer su vršili Zakon. Oni su tako izbjegli mogućnost postati obredno nečisti.
Pohvaljen je Samarijanac koji, premda stranac i ne vrši propisani kult jer je Boga štovao na Gerizimu, a ne u Jeruzalemu, iskazuje ljubav unesrećenom i postaje njegov bližnji. Time se Luka htio približiti židovskim kršćanima iz svoje zajednice. Izrekao je cijelu evanđeosku istinu, ali riječima koje su prihvatljivije ljudima kojima se obraćao. U tome se prepoznaje njegov milosrdni postupak“ zaključio je Tepert.
Izlaganju dr. Teperta prethodilo je pokorničko bogoslužje koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio mr. don Ante Sorić. Isti sadržaj izlaganja dr. Teperta redovnicama Zadarske nadbiskupije na njihovoj rekolekciji predstavio je fra Anselmo Stulić, poslijepodne toga dana, kao povjernik za redovništvo Zadarske nadbiskupije. Izlaganju je također prethodilo pokorničko bogoslužje u sjemenišnoj kapeli.
Ines Grbić