Blagdan Gospe žalosne proslavljen je u utorak 15. rujna u crkvi sv. Marije u Zadru kod benediktinki misnim slavljem koje je predvodio don Zdenko Milić, župnik Bibinja, u zajedništvu s osmoricom svećenika. U toj se crkvi osobito slavi taj blagdan jer se na pokrajnjem oltaru nalazi kip Pieta, prikaz Majke Božje s izmučenim Isusom na njenim rukama nakon njegova razapinjanja. U činjenici da su jedino taj kip i oltar Gospe Žalosne u cijelosti ostali sačuvani i neoštećeni u Drugom svjetskom ratu kada je crkva sv. Marije bila srušena, koludrice vide znak Providnosti na poticaj da se časte Marijine boli koja je kao majka supatila dok je njen Sin na križu posvjedočio najveću ljubav u otkupljenju čovjeka.
U propovijedi je don Zdenko govorio o misteriju patnje, što se događa u životu ljudi koji trpe. „Zašto je Krist trpio, nije li Bog mogao drugačije otkupiti svijet, doli patnjom? Bolesti, progonstvo, izbjeglištvo, muče čovjeka, vjernika i nevjernika, od početka čovječanstva do danas. I Krist je prihvatio trpljenje koje je u njegovom životu bilo itekako prisutno“ rekao je don Zdenko, podsjetivši na Isusove riječi da onaj tko njega želi slijediti, danomice treba uzeti svoj križ.
Istaknuo je značaj prihvaćanja žrtve i odricanja, rekavši da to roditelji čine u odgoju djece, svećenik u izgradnji sebe i povjerenih vjernika, redovnice se u svom duhovnom majčinstvu odriču toliko toga da bi osmislile život i služile dobru duša.
Don Zdenko je naveo sedam žalosti koje je doživjela Marija, te i umjetnici prikazuju u slikama i kipovima sedam mačeva u Gospinom scu. Te su žalosti Šimunovo proroštvo Mariji da će joj mač boli probosti dušu, kad je s Josipom i tek rođenim Isusom morala bježati u Egipat, kad se Isus kao dvanaestogodišnjak izgubio u hramu, njen izravan susret s izmučenim Sinom na križnom putu, gledanje Isusa dok su ga pribijali na križ, kad su mrtvo Kristovo tijelo skidali s križa i položili joj u krilo, što prikazuje Pieta u crkvi zadarskih benediktinki te kad je Marija promatrala polaganje Isusova tijela u grob.
„Ne možemo zamisliti kolika je bila Marijina bol u svemu tome, kao i kolika je bol tolikih majki zbog gubitka djece. Nedavno je u prometnoj nesreći poginuo mladić od dvadeset i devet godina iz Paga. Njegov otac mi je rekao: ‘Velečasni, pokopao sam oca i majku, prebolio rak nakon mnogih operacija i višegodišnjeg liječenja, ali sve to je neusporedivo sa smrću sina. Najveća bol u životu je kad roditelj pokapa svoje dijete“ rekao je don Zdenko.
Istaknuvši povezanost blagdana Uzvišenja Svetog Križa i Gospe žalosne, don Zdenko je rekao kako je križ simbol ljubavi i pobjede nad svakim zlom i grijehom, znak uskrsnuća i uskrsle pobjede, čiji učinak supatnje nadilazi osjet tjelesne patnje, kako je rekao sv. Bernard, opisujući boli Marije dok je svjedočila umiranju njenog božanskog sina kojeg ni nebeski Otac nije poštedio znaka najveće ljubavi, polaganja svog života za druge ljude, a Krist je to učinio za prijatelje i neprijatelje, rekao je don Zdenko.
Ines Grbić