Kao što je mlada Marija pošla u pohode starici rođakinji Elizabeti, tako je u 1998.
jedan starac došao u pohode mladoj zemlji i njezinom kardinalu Stepincu
1. Čim je Marija doznala da je njezina rođakinja Elizabeta u blagoslovljenom stanju, odlučila je pohoditi staricu Elizabetui i biti joj pri ruci u njezinim danima poroda. Pohitila je u Gorje, u grad Judin koji se nalazio oko 100 km udaljen od Nazareta. Evanđelist Luka ističe u svom opisu Marijinu žurbu i hitnju da što prije dođe do Zaharijine i Elizabetine kuće. Poslužit ću se slikom koju nam je opisao Luka u večerašnjem evanđeoskom izvješću, pa reći kao što je Marija pošla u pohode starici Elizabeti da joj bude pri ruci i od pomoći, tako je prije 17 godina sveti Ivan Pavao II. odlučio doći u pohode Hrvatskoj, domovini mučenika Alojzija Stepinca. Poput susreta Marije i Elizabete, koji je bio pun simbolike i značenja za Povijest spasenja, tako je i pohod Hrvatskoj svetog Ivana Pavla II. bio ispunjen znakovitim zbivanjima kojih se još uvijek rado sjećamo. Spomenut ću samo tri:
– Prvo jest podudarnost dana proglašenja blaženim Alojzija Stepinca (3. listopada 1998.), s danom obrane pred komunističkim sudom u Zagrebu (3. listopada 1946.) kad je osudio ideologiju komunizma i najavio njezin kraj.
– Druga znakovitost jest i njegovo hodočašće u Prasvetištu “Gospe od Otoka” u Solinu, gdje su naši vjerski i narodni korijeni. Tamo je, naime, započela i ona Velika devetnica našeg narodnog okupljanja koja je zapravo označila početak pada bezbožne ideologije komunizma. A velike zasluge za program i organizaciju te devetnice imao je i sin ovog grada pokojni Živko Kustić.
– I treći najznakovitiji čin jest činjenica što je papa Wojtyla, za koga svi smatraju da je ”srušio Berlinski zid” -nadgrobni spomenik razdjeljene Europe- došao u Hrvatsku proglasiti blaženim mučenika Stepinca koji je imao hrabrosti reći komunističkim silnicima onog poratnog vremena: “Na sve optužbe koje se protiv mene iznose odgovaram: Moja je savjest mirna. Za svoje uvjerenje kadar sam podnijeti prijezir i poniženje.. i pripravan svaki čas i umrijeti..”
2. Beatifikacija u Gospinom svetištu na Mariji Bistrici bila je pravi milostni događaj za koji zahvaljujemo Mariji, našoj vjernoj odvjetnici i zagovornici, koju od milja i poštovanja nazivamo “kraljicom Hrvata”. Ona je bila zagovornica i velikom zagrebačkom nadbiskupu Alojziju koji je u najteže vrijeme rata i poraća mogao hrabro stati na braniku vjere i neustrašivo se sukobiti s “ognjenim Zmajem koji je imao sedam glava i deset rogova”, kako veli večerašnje čitanje iz knjige Otkrivenja. A to se može primijeniti na dvije najopasnije ideologije XX. stoljeća: fašizam i komunizam. Kad je za vrijeme rata nadbiskup Stepinac osuđivao zlodjela fašista, komunisti su slušali i prepisivali njegove propovijedi. A kad je poslije rata upravio svoju kritiku na komunistička zlodjela, proglasili su ga “neprijateljem naroda” i osudili na 16 godine robije i gubitak građanskih prava u trajanju od 5 godina. Prežalosni proces, kako ga je nazvao tadašnji papa Pio XII, bio je početak “svršetka” bezbožne komunističke i ateističke idologije. Istina, taj je završetak predugo trajao, punih pet decenija, i koštao je puno ljudskih života: od Beliburga, Macelja i brojnih “Jazovki”, do najnovijih žrtava Domovinskog rata.
Poslije 17 godina od one veličanstvene svečanosti u Mariji Bistrici osjećamo radost i veliko značenje što je sveti Ivan Pavao II. Marijinog štićenika Alojzija ubrojio među mučenike Kristove Crkve u našem nacionalnom svetištu u koje je Stepinac rado odlazio i hodočašća vodio dok je bio na slobodi. Vraćajući se ponovno večerašnjem evanđeoskom izvješću o Marijinom pohodu rođakinji Elizabeti usuđujem se reći: Kao što je starica Elizabeta po nadahnuću Duha Božjeg prepoznala znakovitost susreta pa izrekla prekrasne pohvale na Marijin račun, tako je starac Wojtyla u svojoj 78. godini života došao u Mariju Bistricu reći pohvalne riječi o našem kardinalu Stepincu. Osobiti štovatelj BDM, kojoj je predao svega sebe -“totus tuus”, došao je u Hrvatsku, u svetište Gospe Bistričke, proglasiti blaženim slugu Božjega Alojzija. Papa Slaven, Poljak, rodom iz Bijele Hrvatske, naše pradomovine, došao je u pohode Stepinčevoj Domovini.
3. Iako je već bio u poodmakloj dobi, on se nije umarao do zadnjeg trenutka svog života poput “Božjeg generala” predvoditi vojsku u borbi sa zlom i zasjedama svijeta i u brani ljudskih i božanskih prava. Zato je bio kritičan prema suvremenim moćnicima, apostolski zagrijan za navještaj istine i nepopustljiv prema lažnim ideologijama, posebice prema sustavima koji su mislili graditi svijet bez Boga. Treće tisućljeće ne može započeti “sramotom našeg stoljeća”, kako on naziva ateizam svih boja i rastvora, koji je Boga otpisao i skinuo s prijestolja pa je “zapuhnuo ledeni vjetar”. A on se osjećao poput ”glasnika Velikoga Kralja koji je poslan na raskršća života”. Poslušajmo samo nekoliko rečenica kojima je na tom pohodu opisao blaženog, a uskoro nadamo i svetog Alojzija Stepinca. Najprije je ustvrdio kako je on ”na jedinstven način sudjelovao u Vazmenom Otajstvu, te poput pšeničnoga zrna koje je palo na hrvatsku zemlju i donijelo obilat rod”. A onda je izrazio radost za ”novi plod svetosti”, jer ugledni sin blagoslovljene zemlje Hrvatske biva uzdignut na čast oltara, te podnijevši okrutnosti komunističkoga sustava… sada se povjerava sjećanju svojih sunarodnjaka”.
U osobi novoga blaženika spojila se ”tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom XX. stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom”. Stoga je sveti Ivan Pavao II. naveo u svojoj propovijedi riječi blaženog Alojzija iz 1943. kad je Europa bila pritiješnjena nečuvenim nasiljem: “Katolička Crkva osuđuje sve nepravde, ubijanja nevinih, paleže mirnih sela i sva zatiranja sirotinjskih žuljeva. Crkva je za poredak koji je toliko star koliko i deset zapovijedi Božjih. Ona je za poredak koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga”. Sažimljući na koncu odlike novog blaženika Papa je rekao kako su vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik bile prepoznatljive crte karaktera ovo neustrašivog pastira. Draža mu je, naime, bila tamnica negoli sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovano evanđelje”.
4. Povijest Crkve ga je upisala u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragičnog vremena. Stoga ime Stepinac za nas je poruka: poruka Istine i dobrote, poruka vjernosti Bogu, Crkvi i čovjeku, poruka ljubavi prema svom narodu, kako piše na njegovom grobu: ”U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti”. A na taj grob dolaze nezaustavljivo molitelji: mladi, odrasli, stari, radnici, zemljoradnici, intelektualci, svećenici, redovnici, biskupi iz domovine i svijeta. Na tom grobu uče se vjerovati, nadati, ljubiti, praštati. Uče se biti mirotvorci i mironosci. S tog groba dopiru aktualne i sadržajne Stepinčeve riječi iz njegove oporuke: ”Predragi sinci, ljubite se međusobno! Vazda se bratski ljubite! Budite jedno srce i jedna duša!”
Neka Marija na nebo uznesena, koja je uz Isusa u središtu Crkve, i u središtu naše povijesti, bdije i čuva našu djecu i mlade. Nju, koja osjeća opasnost apokaliptičke nemani, usrdno molimo neka nam pomogne dostojno živjeti pradjedovski zavjet vjere. I neka učini da se sveti znakovi i simboli s molitvom ponovno usele u naše domove. Njoj, dakle, koju nazivamo našom odvjetnicom i zagovornicom večeras kličemo: Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika, nepokolebiva utvrdo Crkve i nerazrušivi bedeme Božjega Kraljevstva. Tebi povjeravamo svoju sadašnjost i budućnost, te usrdno molimo i pjevamo: Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj! Po toj smo vjeri bili prepoznatljivi ovdje, diljem Europe i svijeta. S takvom odanošću i povjerenjem želimo proslaviti i Tvoje slavno uznesenje na nebo. Tako je bilo jučer i kroz stoljeća. Tako neka bude danas i sutra; i u sve vijeke vjekova. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Stolna crkva u Pagu, 15. 08. 2015.