Svetkovina svetih apostola Petra i Pavla
(Dj 12, 1-11; Ps 34; 2 Tim 4,6-8. 17-18; Mt 16, 13-19)
1. Dva su svijetla lika koje Crkva danas slavi i časti. To su prvak apostola Petar, koga je Isus odabrao, posebno odgajao i pripremao za svetu službu u Crkvi svojoj, te Pavao – apostol naroda, za kojeg je Uskrsnuli rekao da je njegova ”izabrana posuda” koji će Isusovo ime pronijeti ondašnjim poznatim svijetom. Svečano Predslovlje o njima ovako govori: ”Danas jednim blagdanom slavimo apostole Petra i Pavla. Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njezinih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio njegovo ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika”.
Večerašnje Matejevo evanđelje donosi divan tekst Petrovog očitovanja vjere u Mesiju, Krista Pomazanika. A Djela apostolska izvješćuju o Petrovom tamnovanju upravo zbog navještaja vjere u Uskrslog Gospodina. U poslanici smo čuli radosnu poruku apostola Pavla njegovom dragom i vjernom učeniku Timoteju. Divan je Petar u ispovijedanju vjere. Divan je i Pavao u pripovijedanju svog vjerničkog iskustva: ”Gospodin je stajao uza me, on me krijepio”. I u jednom i u drugom slučaju osjeća se snaga Božje ruke.
2. Kad promatramo Isusa kao učitelja i odgojitelja, a Petra kao učenika i gojenca nalazimo dosta zanimljivih i dirljivih scena na stranicama Svetog Pisma. Tamo otkrivamo kako Krist postupa prema Šimunu, sinu Joninu, koga će nazvati Petrom -stijenom. Premda ga je znatiželja njegovog brata Andrije, koji ga je izvijestio da je susreo Mesiju, dovela u Isusovo društvo, pravi odgojni proces započeo je onog jutra kad se Petar poslije neuspjelog noćnog lova riba vratio na obalu umoran i razočaran. ”Petre izvezi na pučinu!” ”Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže”. I uhvatiše silno mnoštvo riba da se napuniše dvije lađe te umalo ne potonuše. Vidjevši to Petar pada do Isusovih nogu govoreći: ”Idi od mene, Gospodine, grešan sam čovjek”. U svoj skromnosti, iskrenosti i poniznosti Petar pada na koljena i priznaje svoju grešnost. Za to biva nagrađen. Ne boj se Petre. Odsada ćeš loviti ljude. Isus Petra odabire i obećava svoju pomoć i asistenciju.
Mogli bismo navoditi i druge slike iz njegovog života u kojima se vidi s jedne strane njegova slabost, a s druge Božja blizina i jakost. Mogli bismo nabrajati Petrove mane i nedostatke. Ali, Isus ne gleda na njegove slabosti i mane. Njega zanima Petrovo srce koje je puno ljubavi, iskrene, spontane, bez računice. Ljubav ga je dovela u Maslinski vrt i u Kaifino dvorište da bude barem iz prikrajka blizu Isusa. Ljubav ga je nagnala nakon izdaje da iziđe i gorko zaplače. To nije bilo kakav plač, već ”gorki plač”. Zahvaljujući Kristovoj školi on pobjeđuje sebe, pa ga Krist odabire, za njega posebice moli i prvenstvo mu daje: ”Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali, ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad sebi dođeš, učvrsti svoju braću”! (Lk 22, 31-32). Isus ga odabire i postavlja u temelje svoje Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati.
3. ”A Pavao je objavio Kristovo ime poganima i postao učitelj naroda”, veli današnje svečano predslovlje. Pavao je bio Židov iz Benjaminova plemena. Veliki mislilac, poznati propovjednik i zapažen pisac. Združio je u svom karakteru duh grčke filozofije, židovske intuicije i rimskog osvajača. Kao zaljubljenik Krista nije poznavao polovičnosti. Njegova misionarska putovanja obilježena su naporom i zanosom. Gdje god je dolazio palio je ljudska srca. A kad je govorio kao da je vatra vrcala. Gdje nije osobno stigao, trudio se da dođe njegova pisana riječ. Večeras smo čuli odlomak iz poslanica Timoteju koji je napisan iz posljednjeg sužanjstva i potkraj Pavlova života (između 65 i 67. godine).
Timotej je Pavlov privrženi učenik i vrijedan suradnik. Zaslužio je Pavlovo povjerenje pa ga je postavio efeškim biskupom. A budući da mladi biskup Timotej obavlja pastrisku dužnost u vrlo složenim i ozbiljnim vremenima, on mu daje upute i preporuke. S puno nježnosti i osobnog osjećanja: ”Raspiruj milosni dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku.. Čuvaj dragocjeno povjereno blago”. Na koncu poslanice Pavao zaklinje svog učenika Timoteja da bude trijezan i vjeran do kraja, da ”propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivošću i blagošću” jer dolaze dani kada ”ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će odvraćati uši od istine, a okretat će se bajkama”. A onda ove prekrasne riječi rastanka i oproštaja: ”Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.. Gospodin je stajao uza me. Njemu slava u vijeke vjekova”.
4. Divan je Matejev opis Petrove ispovijedi kod Cezareje Filipove: ”Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga života”. Dirljivo je večerašnje Lukino izvješće o čudesnom Petrovom oslobođenju iz zatvora u Jeruzalemu, iako su ga čuvale četiri vojničke četverostraže. Prekrasne su Pavlove riječi upućene njegovom mladom učeniku Timoteju. One pokazuju svu ozbiljnost kršćanskog svjedočenja, ali i radost koja ispunja dušu na koncu života kad se s Pavlom može ponoviti: Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao.
Blago onom ocu koji razumije ove riječi i živi po Pavlovim savjetima. Blago onoj majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na svoju djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognjištu tu duhovnu dimenziju u duši njihovih roditelja koji se trude čuvati milosni dar koji su primili na krštenju i na vjenčanju. Blago obitelji u kojoj se dnevno ponavlja ispovijed apostola Petra: Kriste, ti spasitelj naše obitelji, Ti si moj vođa, prijatelj i mesija. Poželio bih neka današnji roditelji, očevi i majke ponavljaju svaki dan: ”Isuse, kamo ćemo poći?! Ti imaš riječi života vječnoga”. A kad jednom postanu djed i baka i osjete poput Pavla kako je ”prispjelo vrijeme odlaska” da mognu s ponosom i radošću ponoviti Pavlovu rečenicu: ”Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao”! Molit ćemo večeras na svetkovinu svetih apostolskih prvaka da nas čuvaju, nadahnjuju, brane i pomažu da budemo postojani u lomljenju kruha i ostanemo vjerni do kraja. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Ploče, 29. 06. 2015.