Svećeniče, Krist te izabrao. Odvaži se, radi i moli!
Uvod u Misu:
Uz današnje ređenike don Ivicu Bašića, don Valtera Kotlara i fra Leopolda Mičića pozdravljam njihove roditelje, rodbinu i prijatelje, te nazočne svećenike i redovnike, posebice župnike naših ređenika. Drago mi je što je s nama mnogopoštovani provincijal fra Andrija Bilokapić, Rektor bogoslovije iz Rijeke mons. Sanjin kao i bogoslovi kolege naših ređenika.
Dok vas sve od srca pozdravljam na ovom svečanom obredu ređenja, pozivam vas da u ovom svetom činu sudjelujemo radosno i zahvalno. Gospodin, koji nas je danas okupio u ovoj prvostolnici i pozvao na gozbu Riječi i Euharistije, zove nas i na obraćenje…
Homilija
1. U liturgijskom činu ređenja povezujemo se i sjedinjujemo s Kristom, koji je izvor našega svećeništva, te kao vječni Svećenik dopušta nam sudjelovati u tom otajstvu. Stoga, dok pribivamo tom svetom činu zahvalimo na toj nezasluženoj milosti i “daru odozgora”. Pozivam vas razmišljati o tom daru kroz nekoliko latinskih izreka koje glasi: “Christus elegit te, gaude! Munus tuum grave, aude! Magna vinea, labora! Labor ne sit frustra, ora!” Na hrvatskom prijevodu to znači: Krist te izabrao, raduj se! Zadaća je teška, ne boj se! Vinograd je golem, zasuči rukave i radi! A da se ne razočaraš zbog posla, sklopi ruke i moli! Uz pomoć ovih izreka pokušajmo razmišljati o daru svećeništva. Najprije kao daru izabranja koja radost donosi: Christus elegit te, gaude! Raduj se jer te Krist izabrao!
Izabrao te da uprisutnjuješ nedokučiva otajstva i neistražive dubine ljudskom umu. Izabrao te jer po tebi želi obnavljati i ozdravljati pala stvorenja, eda bi se tvojim blagoslovom umanjilo zlo i nevolje u svijetu. Raduj se, brate, što će po tvojim riječima i činima Riječ Božja prebivati među nama! Gospodin te pozvao i odabrao; i ima neke svoje planove s tobom za ovo vrijeme i za ove ljude. Zbog toga, raduj se! Gaude! Radost je, naime, glavno obilježje kršćanstva! Papa Franjo je u tom vidu objavio pobudnicu ”Radost evanđelja” u kojoj veli da je ”kršćanin čovjek radosti, a ne žalosti”, pa potiče ”neka nam se ukrade radost evangelizacije” (EG 83). Evanđelje se, naime, ”ne može prenositi po kršćanima koji nekad izgledaju kao u pogrebnoj povorci, a ne u slavlju Boga Svemogućega” (Pavao VI.). Kao uzor slavlja i radosti Papa govori o Isusovoj Majci Mariji koja je ”uzrok naše radosti” (causa nostrae letitiae). Zašto? Zato što nam je donijela i rodila Isusa, najveću radost u povijesti. Neka Gospa ispuni i vaša srca radošću i nauči i vas ”klicati Gospodinu radosnim i zahvalnim srcem za sve što vam je darovao. Dakle, raduj se jer te Krist izabrao! Christus elegit te, gaude!
2. Uz ovaj poziv na radost zbog toga što je Božje oko zapelo na tebi, čuli smo kako među ovim spomenutim izrekama ima i poticaj ”ne boje se!” Zadaća je velika i teška, ali ne boj se! Munus tuum grave, aude! Svima nam je u ovoj prvostolnici bilo drago čuti poziv “Neka pristupi koji ima primiti red prezbiterata!” I posebice nam je bilo drago čuti odziv koji je odjeknuo ovom katedralom: “Evo me!” U tom hrabrom iskoraku ovih mladića osjetili smo jeku Božjih poticaja koje je on kroz povijest upućivao svojim izabranicima i prorocima: “Ne boj se, Abrahame, krenuti tamo kamo te ja šaljem!” (Post 15, 1). “Ne boj se, Izraele, ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao: Ti si moj” (Iz 43, 1). “Ne boj se poruga ljudskih, ne plaši se uvreda” (Iz 51, 7) i “ne dršci pred njima”, veli Jahve Jeremiji (Jer 1,17).
Iste riječi poticaja i ohrabrenja Isus upućuje i vama danas, dragi ređenici! Ne bojte se zbog svoje slabosti kad vas Bog zove. Predajte se Božjoj Providnosti potpuno i bez pridržaja pa će vas ojačati i ohrabriti. Sve ćete moći u onome koji vas krijepi i jača. On računa s vama i preko vas želi ostvariti velike stvari u ovom svijetu. Osluškujte njegove poticaje i čuvajte se oholosti i samodostatnosti! A ako se nečega trebate plašiti, onda bojte se grijeha kako ne bi izgubili milost Božju! Dvije posljednje rečenice govore o velikom polju rada, o vinograd u kojem valja zasukati rukave, te u znoju i naporu kruh svagdanji zarađivati! Magna vinea, labora! A da se ne bi razočarali zbog velikog posla, valja ruke sklopiti i Bogu se pomoliti. Labor ne sit frustra, ora! Jer, svećenik je poput Krista čovjek molitve. U evanđelju pišu kako je Krist molio prije svakoga presudnog čina svoga poslanja. Svoj javni život, koji je bio obilježen krštenjem, započeo je molitvom. Prije nego je izbrao apostole, noć je proveo u molitvi. A na Posljednjoj večeri moli za svoje učenike i preporučuje ih Ocu nebeskom. Prije same muke moli u Getsemanskom vrtu, a s križa upućuje svoje posljednje vapaje u molitvenom obliku i zagovoru. Moglo bi se reći kako je čitav Isusov život prožet molitvom. Pa i posljednji čin žrtve na križu, kako rekoh, dovršava molitvom. Zbog toga i oni, koje je Krist pozvao da budu dionici Njegove misije u svijetu, moraju se ugledati u Njega. Molitva im mora biti temelj i jamstvo njihova svetog djelovanja u svijetu.
3. Po Božjem promislu vama se, dragi ređenici, podjeljuje odgovorna i sveta zadaća sabirati, formirati, upućivati i odgajati vjerničku zajednicu ove partikularne Crkve Zadarske. Pred vama su odgovorni zadatci i veliki izazovi. Kako izgrađivati i obnavljati kod vjernika što je grijehom ranjeno ili ljudskim nemarom porušeno ili zakržljalo? Kako učiti ljude da prebole rane, uvrjede i poniženja koja su doživjeli, te odgajati njihova srca za mirotvorne zadatke i osjećaje?! Dok ovo slušate moguće je da vas obuzme strah pred tim zadatcima i pitanjima. Ali, ne bojte se. Niste sami. Onaj koji vas je pozvao još iz utrobe majke vaše, s vama je. Poput učenika iz Emausa i vi ga možete susresti i prepoznati po lomljenju kruha. Onog kruha koji život daje; koga posebice spominjemo i slavimo u ovoj Godini euharistije. Ovim svetim ređenjem u Godini euharistije vi postajete djeliteljima svetih tajna. I kad vas bude spopao umor i životna pitanja poslušajte jeku Isusovih riječi s njegovog oproštaja na Posljednjoj Večeri: “Bez mene ne možete ništa učiniti. Ja sam trs, vi loze. Ostanite u mojoj ljubavi!”
Dragi naši ređenici! Ujedinjeni s apostolima koji su slušali te Isusove riječi one svete večeri, mi okupljeni oko vas u ovoj prvostolnici molit ćemo Uskrsnuloga Gospodina neka vas ohrabri i pomogne da otkrijete blagodat molitve i veličinu poslanja i dara koji vam on danas daje. Kad sam vas prije sedam mjeseci redio za đakone, predao sam vam Kristovo evanđelje i rekao: ‘Nastoj vjerovati što čitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš’. Danas ću vam predati darove što ih narod prinosi Bogu i upozoriti vas da ‘budete svjesni onoga što radite; da u djelo provedete što obavljate, te svoj život suobličujete otajstvu križa Gospodnjega’. Poželimo stoga našim ređenicima, don Ivici Bašiću, don Valteru Kotlaru i fra Leoplodu Mičiću neka budu trajno svjesni onoga što rade, te ostanu na visini zadataka koje im Crkva povjerava. Neka ih Duh Sveti obuče silom odozgora i obdari poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. A kad se njih trojica budu prostrli na zemlju, mi ćemo u litanijama zazvati pomoć nebeske Crkve. Bit će to izraz naše nemoći, ali i žarki izraz usrdne molitve za ove Božje odabranike. Stoga vas pozivam da u sabranosti duha i s molitvom na usnama sudjelujemo kod svetog obreda ređenja. Ono je ne samo dar njima, nego i ovoj Nadbiskupiji, Redu, Crkvi i narodu. Molimo neka napreduju i rastu u onoj trostrukoj svećeničkoj ljubavi. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju. Amen.
Mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup
Zadar, 28. lipnja 2015.