„Križ i trpljenje nisu bili glavna nakana Isusovog dolaska na svijet. Isusova namjera bila je spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi tamo vodio, osim onoga preko Maslinske Gore, Golgote i Kalvarije. Do velikih stvari u životu dolazi se samo preko tih strmina. S križem dolazi blagoslov. Križ je naš lijek, snaga i utjeha“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji Službe Muke Gospodnje koju je na Veliki petak 3. travnja predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Nakon obreda u katedrali, središtem grada (Širokom ulicom, Narodnim trgom, ul. Elizabete Kotromanić) prošla je procesija s križem od katedrale do crkve sv. Šime gdje je nadbiskup udijelio blagoslov s križem. Za vrijeme procesije puk i svećenici pjevali su prijekore ‘Puče moj, što učinih tebi’ predvođeni Katedralnim zborom sv. Stošije. „Sudjelovanje u dirljivim obredima Velikog Petka i procesija ulicama grada izraz je naše vjere, molitve i počasti svetom drvu križa na kojem Isus umrije“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je Kristovo raspeće najbezumnije ljudsko djelo. Uzvisinu Golgotu blizu Jeruzalema oblila je tada božanska krv Isusa Krista.
„Pred neukrotivom svjetinom koja je kao pomahnitala tražila njegovu smrt, Pilat je popustio i oprao ruke. Židovski starješine su se radovali jer su ostvarili svoj cilj. Samo se priroda zastidjela. I dok se zemlja trese, kamenje plače i hramska zavjesa puca, Isusovo se srce razdire od bola, jer njegov narod ga muči i viče: Raspni ga, raspni“ rekao je mons. Puljić. U navještenoj muci po Ivanovom izviješću o tom žalosnom procesu predstavnici su različitih zvanja i staleža: mogućnici, suci, svećenici, vođe stranaka, bogataši, intelektualci, dvorani, građani, vojska, narod, sluge, muškarci i žene, pojedinci i društvo.
„Drama koja uznemiruje ljudsko srce započinje u vrtu. Evanđelist Ivan time nas podsjeća na edenski vrt, izgubljeni raj gdje su naši praroditelji Adam i Eva sve proigrali. Isusova muka po Ivanu započinje također u vrtu. Ali, novom vrtu u kojem novi Adam sve popravlja“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši da Crkva u jednoj zbornoj molitvi kaže kako je Bog divno sazdao čovječje dostojanstvo, i još divnije ga obnovio.
Početak Isusove muke obilježen je s dva znakovita događaja. „Na jednoj strani glavari svećenički i pismoznanci u Jeruzalemu, ondašnji kreatori dnevne politike i planeri svjetskog poretka, traže načina kako Isusa na prijevaru uhvatiti. Na drugoj strani u Betaniji, malom mjestu u provinciji, dok Isus sjedi u kući Šimuna gubavca, dolazi ‘neka žena’ s alabastrenom posudom nardove skupocjene pomasti i polijeva je po Isusovoj glavi. Krema društva u metropoli sprema smrt za nevinoga, a u provinciji bezimena žena pomazuje Isusa za njegov ukop“ rekao je nadbiskup. Tu ženu evanđelist opisuje zamjenicom ‘neka’.
„U toj ‘bezimenoj ženi’ počašćene su sve vrijedne žene, majke, supruge i domaćice, koje su snagom ženskog instinkta osjetile nepravdu koja je nad Isusom učinjena: od Pilatove supruge koja je sanjala pa mužu govorila neka se okani tog pravednika, do pobožnih žena koje su ga pratile i oplakivale na trnovitom putu do Kalvarije. Od Marije Magdalene, Marije majke Jakova mlađega do Salome i Marije, majke Isusove. Sve one izbliza su promatrale kamo položiše Isusovo tijelo. Jedna od njih, Marija Magdalena, bit će prva vjesnica i svjedok Isusovog uskrsnuća“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
