1. Sinoć smo u ovom dragom nam svetištu svetoga Šime, svečanom Večernjom njemu u čast objavili gradu i nadbiskupiji da je započela njegova svetkovina. Protumačio sam kako se na ovakve svečanosti pazilo u prošlosti, pa se narod pripravljao kroz trodnevnice ili devetnice koje su obično završavale svečanim uočnicama i pohvalama svecima u čast. I mi smo se sinoć pjevanom molitvom pridružiti milijunima štovatelja koji su u ovom Gradu, a i diljem svijeta iskazivali počast ovom osobitom Božjem miljeniku, svetom Šimunu. Žitelji ovoga grada i Nadbiskupije više od sedam stoljeća nerazdvojivo su povezani s njime pa ga s pravom nazivaju svojim Pokroviteljem. Zato na njegov blagdan hrlimo iskazati mu poštovanje jer on je na svojim rukama držao sveto Tijelo Isusovo.
Mjesec listopad, kad se slavi blagdan sv. Šime, bogat je i bremenit liturgijskim sadržajima. Jučer smo slavili blagdan Gospe od Ružarija. A znamo kako su se naši branitelji s krunicom u ruci i oko vrata borili protiv zla, mržnje i uništavanja. U nedjelju je u čast Gospe od Ružarija hrvatska vojska i policija hodočastila u naše nacionalno Gospino svetište u Mariju Bistricu. U svezi sa značenjem I snagom krunice zanimljiva je detalj iz Sikstinske kapele, u sredini Posljednjeg suda s desne strane Otkupitelja koji sudi svijetu, upada u oči detalj mišićavog čovjeka koji u ispruženoj lijevoj ruci čvrsto drži krunicu i pruža je muškarcu i ženi kako bi im pomogao popeti se u raj. Ovo je Mikelangelo oslikao tridesetak godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Pučka je pobožnost, naime, pripisala tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. Crkva svake godine obilježava taj dan pobjede kod Lepanta blagdanom Kraljice krunice 7. listopada.
2. Dok slavimo spomen svetoga Šime prisjećamo se tog divnoga dana kada je Bog, koga je Marija nosila u naručju, stigao među ljude. Na samom ulasku u jeruzalemski Hram, gdje ga je dočekao starac Šimun, stiglo je Sunce pravde koje će obasjati čitavi svijet. Ova svetkovina podsjeća nas na to i priziva u pamet kako se u tom trenutku susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost u osobi starca Šimuna i djeteta Isusa. A povezuje se Betlehem s Jeruzalemom. Naime, dok je u Betlehemu Bog postao stanovnikom zemlje, u Jeruzalemu, gdje ga je Šimun primio u naručje, on će muku podnijeti, umrijeti, uskrsnuti i uzići na nebo. Zbog toga i kličemo, pravednom starcu Šimunu, radujemo se njegovom blagdanu i pjevamo: Pravedniče, sveti Šime, častimo ti sveto ime!
Osim ovog otajstvenog događaja, koji nas vodi u Jeruzalem, mi danas obilježavamo spomendan iz naše narodne povijesti za koji smo zahvalni Božjoj Providnost. U ovom Gospinom mjesecu, a na svetkovinu osobitog Pokrovitelja našega Grada, svetoga Šime, želimo zahvaliti Gospi i svetom Šimi za sve što su učinili našem narodu, gradu i nadbiskupiji tijekom prošlih stoljeća. Posebice u danima Domovinskog rata kad smo proživljavala pravu Kalvariju. Vjerujući u njihov moćni zagovor nismo se predavali, niti gubili nadu. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mržnje i uništavanja. Uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu. Nakon demokratskih izbora 30. svibnja 1990., kad je konstituiran višestranački Sabor, sljedeće, 1991. godine, većina birača (93.24%) opredijelila se za samostalnu i neovisnu državu. Temeljem toga Sabor RH donio je 25. lipnja 1991. ustavnu odluku o njenoj suverenosti i samostalnosti. Zračni pak napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije predsjednika Tuđmana i njegove bliže suradnike, ubrzali su donošenje odluke o raskidu svih državnopravnih veza RH s tadašnjom Jugoslavijom. To se dogodilo na današnji dan, 8. listopada 1991., kad mi ovdje slavimo svetkovinu sv. Šime.
3. Uz ovaj dan Neovisnosti danas je spomendan smrti Jelene Slavne, hrvatske kraljice koja je preminula u Solinu 8. listopada 976. Kao žena kralja Mihajla Krešimira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, bila je vrlo omiljena u narodu i poznata kao Jelena Slavna. Nadgrobna ploča u crkvi sv. Marije na Gospinu otoku u Solinu, najbolje govori kakva je to kraljica bila: Ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a onda postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ta je crkva važna i za našu nedavnu prošlost. Ove godine obilježavamo 30-tu obljetnicu održavanja nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici (NEK). A on je plod onog devetgodišnjeg hoda koji je započeo u Solinu povodom tisućite obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene (976-1976), a završio u Mariji Bistrici 1984. Solin i Marija Bistrica i imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za ovo naše vrijeme.
Prije 38 godina, u rujnu 1976., na Gospinom otoku, započela je velika Devetnica slavlja 13. stoljeća kršćanstva u Hrvata. Kad je, naime, nakon “hrvatskog proljeća” 1971. morala zašutjeti svaka slobodna riječ, Crkva se duboko sabrala, prikupila svoje snage i započela govoriti svojim provjerenim načinom koji je koristila stoljećima. Od 1976. pa do 1984. održana je u Hrvatskoj i u dijaspori velika devetnica. Pokrenute su sve crkvene snage da se narod osvijesti u samopoštovanju, u poznavanju svoje povijesti, svoga identiteta. Trebalo je sve učiniti da naši ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kršćanske baštine i narodnog stabla. I započela su narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmišljalo o daru krštenja, na našem Jordanu kraj rijeke Jadra i crkve Gospe od otoka. Onda se krenulo prema Ninu (1979.) gdje se prisjetilo na papu Ivana VIII. koji je na “Spasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu”. I od tada pa do danas mi smo zapravo “narod svetoga Petra”. Vrhunac naše devetnice dogodio se na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. kad se okupilo preko pola milijuna ljudi. Bilo je to mirotvorno “događanje naroda” koji nije tražio oružje, već prebirao zrnca krunice. S Marijom u znaku krunice i s krunicom mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.
4. Na ovaj dan svetoga Šime, Dan hrvatske neovisnosti i spomendan smrti hrvatske kraljice Jelene, po kalendaru pada i dan krunjena kralja Zvonimira, koji je bio 8. listopada 1075. Tada je papin izaslanik Gebizon predao novom hrvatskom kralju mač, žezlo i krunu, te papinsku zastavu kao znak njegove vjernosti i podložnosti Papi. A Zvonimir je učinio zavjernicu koju je potvrdio svojom prisegom: “Ja, Dmitar Zvonimir, s Božjom pomoći i darom apostolske stolice, bit ću vazda vjeran sv. Petru…, a poslanike Papine primat ću časno i čestito s njima postupati. Gajit ću pravdu, branit ću crkve, štititi siromahe, udovice i siročad. Priječit ću nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Kraljevstvo pak koje mi se predaje uzdržat ću vjerno, te ga nikako neću odvratiti od apostolske stolice. Tako mi Bog pomogao!». U dan naše neovisnosti utkana su stoljeća vjernosti naših ljudi Bogu, Crkvi, Papi i narodu svome. A danas kalendarski umreženi su s tim danom i kraljica Jelena Slavna i kralj Dmitar Zvonimir, te posebice naš zaštitnik sveti Šime.
Završavam ovo razmišljanje molitvom koju, preko našeg Pokrovitelja, upućujem Isusu za naše obitelji i našu Domovinu. Molimo, dakle, da Isus koji je svojim rođenjem posvetio sve obitelji, pomogne našim očevima i majkama biti vjerni u ljubavi, postojani u molitvi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. Neka riječju i primjerom svjedoče svoju vjeru kako bi u trajnom zajedništvu Katoličke Crkve mogli uživati obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebu vječno spasenje. Preko Tebe, dragi naš Pokrovitelju, upućujemo Isusu molitve i za našu Domovinu. Gospodine Isuse, koji si otkupio svijet, a čovjeku povjerio zemlju da njome upravlja, blagoslovi sve stanovnike naše zemlje. Pomozi i blagoslovi sve koji vode brigu o njezinom prosperitetu kako bi se u njoj ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje u prijateljstvu, bratstvu i ljubavi. Čuvaj nas od opasnosti rata i zagađenosti okoliša. Obdari sve odgovorne za opće dobro, kao i sve njezine žitelje duhom istine i ljubavi kako bi ti vjerno služili i međusobno se bratski ljubili. A onda svi skupa proslavili tebe višnjeg Gospodara u ovoj, a poslije u nebeskoj Domovini. Tebi pak zaštitniče malenih, čuvaru svetoga hrama, utjeho i nado svih koji se pripremaju poći s ovoga svijeta kličemo: Preblaženi i pravedni Šime, častimo ti sveto ime! Moli za nas. Amen
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, crkva sv. Šime, 8. 10. 2014.