ZAGREB: POČEO IV. PASTORALNO-KATEHETSKI KOLOKVIJ ZA SVEĆENIKE – POZDRAVNA RIJEČ MONS. PULJIĆA

32808U organizaciji Vijeća za kler, Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju i Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu u utorak 3. ožujka započeo je IV. pastoralno–katehetski kolokvij za svećenike. Tema dvodnevnoga kolokvija je “Pastoral braka i obitelji s posebnim osvrtom na pastoral zaručništva”. Uz gotovo 150 svećenika iz svih (nad)biskupija, otvorenju kolokvija nazočili su zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za kler bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, kao i generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis.

Nakon molitve Srednjega časa koju je predvodio ravnatelj NPI dr. Josip Šimunović, kolokvij je otvorio predsjednik HBK nadbiskup Puljić. Ističuči važnost teme kolokvija, nadbiskup Puljić parafrazirao je pismo koje je uputio jednom mladom paru o njihovu vjenčanju. Govoreći im o “velikom otajstvu” uz osnovne misli iz Svetoga pisma, gdje je brak opisan kao jedinstvena i nerazrješiva stvarnost kojoj su temelji građeni na ljubavi koja ne zavidi i ne traži svoje, nego se dariva, izrekao je i nekoliko opisnih detalja koje ta sveta stvarnost predstavlja. Nadbiskup Puljić istaknuo im je brak kao savez koji Bog sklapa s čovjekom, a obilježja saveza su stabilnost i vjernost. Ovim trima riječima, saveza, vjernosti i stabilnosti dodao je i riječ ‘”hod'”. Jer, brak je stabilni savez vjernosti u hodu. Njega se, naime, živi i stvara svakodnevno i u svakom trenutku. A njegov uspjeh i blagoslov nisu unaprijed u zvijezdama zapisani, nego su darovani slobodi i ljubavi dvoje supružnika. Bezuvjetni, dakle, dar u neuvjetovanoj slobodi, dodao je, te podsjetio i na važnost molitve, jer “zajednička molitva, hodočašće i zajedničko pohađanje crkve izvrsna su i privilegirana mjesta učvršćenja bračnog saveza. Uz molitvu tu su i zajedničke odluke gledom na rad, zaposlenje, odgoj djece i mjesto boravka, kao i neke teme i stvari oko kojih se bračni parovi teže slažu”. “Neka nam ovo studijsko druženje pomogne da budemo sve više svjesni tog velikog Božjeg plana s ljudima. A u nama, navjestiteljima toga otajstva, neka ojača i probudi revnost da u hodu pratimo naše obitelji kako bi Božji savez sklopljen u sakramentu ženidbe ostvario višestruke plodove stabilnosti i vjernosti. Dok vas još jednom od srca pozdravljam, želim iskreno bratsko druženje i plodno zborovanje na ovom IV. pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike”, poručio je sudionicima skupa nadbiskup Puljić.

***

Uvodne misli u rad Kolokvija dao je nadbiskup Hranić. Istaknuo je kako se tema kolokvija logičkim slijedom nadovezuje na dosadašnje kolokvije održane u organizaciji Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, te Vijeća za kler, a ovoga puta pridružio se i Ured HBK za život i obitelj. “Nadam se da će i ovaj naš kolokvij dati određeni doprinos našem unutarcrkvenom promišljanju koje je u tijeku na razini sveopće Crkve do sredine travnja i čiji će rezultati poslužiti u pripremi Instrumentum laboris. Također nadam se da će ovaj kolokvij pridonijeti i kvalitetnijoj pripremi naše domovinske Crkve i ozračja u njoj za Sinodu biskupa”, rekao je nadbiskup Hranić te posjetio kako se naša Crkva u promišljanje te promicanje poziva i poslanja obitelji u kontekstu nove evangelizacije uključuje na sasvim osobit način i to 2. nacionalnim susretom hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu. Izrazio je nadu “da će i našu društvenu stvarnost taj događaj podsjetiti i osnažiti u uvjerenju o važnosti braka i obitelji”. Nadalje je istaknuo kako je tema pastorala braka i obitelji tako široka da ju nije moguće obraditi na jednoj Sinodi biskupa te su tome posvećene dvije sinode. Također kad su dva vijeća HBK počela promišljati temu ovoga kolokvija došlo se do zaključka da se tema ne može obraditi na jednom kolokviju, već je odlučeno da se podijeli. Stoga je ovaj kolokvij dobio podnaslov “s posebnim osvrtom na pastoral zaručništva”. U tom vidu pred sudionike je nadbiskup Hranić stavio nekoliko točaka koje su vodile i organizatore kolokvija.

Na prvom mjestu je istaknuo “ljubav koja je sposobna prihvatiti drugoga u njegovoj istini”, jer ništa tako kao ljubav nije upućeno ka uvijek novom pronalaženju duboke istine, i obrnuto ništa nije tako pozvano kao istina očitovati se u ljubavi. “U suvremenom kontekstu mi svećenici i pastiri postali smo i sve više postajemo odvjetnici ljubavi u istini koju smo dužni iznova otkrivati u njezinoj punini te ju takvom zaručnicima i onima koji se pripremaju na put braka i obitelji uvijek iznova otkrivati i pružati kao miraz za njihovu bračnu budućnost, ali i za budućnost Crkve i našega naroda. Stoga, prije nego promislimo o pastoralu zaručnika valja nam promisliti i tražiti odgovor na pitanje “kako pripomoći zaručnicima sazrijevati u ljubavi koja se manifestira u istini, i to onoj istini koja je spremna prihvatiti drugoga onakvim kakav on je”, istaknuo je nadbiskup Hranić. Potom je podsjetio kako su priređivači kolokvija imali na umu “da” Crkve braku i obitelji, a taj “da” Crkve je “istodobno i obveza koja od nas kao Crkve traži kvalitetniji pastoral braka i obitelji”. Istaknuo je i važnost promišljanja kako je pastoral braka i obitelji i pastoral sakramenta ženidbe. Među mnogim razmišljanjima koje možemo pronaći u Relatio synodi Treće izvanredne sinode biskupe veoma je jasno da pripravu na brak i vjenčanje te pastoral braka i obitelji treba nasloniti na pastoral sakramenata inicijacije. No, doista je činjenica da angažman mnogih naših svećenika i pastoralnih suradnika u pastoralu sakramenata inicijacije kao da mijenja i smanjuje intenzitet kad je riječ o pastoralu zaručnika. Stoga je važna ova tema kolokvija, rekao je nadbiskup Hranić. (IKA)