Povodom 50. obljetnice smrti blaženog Alojzija Stepinca, Zmajski stol u Zadru Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja” i Zadarska nadbiskupija organizirali su 19. svibnja u Sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru predstavljanje Zbornika “Kardinal Alojzije Stepinac – svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće” u izdanju Ordinarijata Varaždinske biskupije i Glasa Koncila. Pravni i povijesni kontekst mučeništva Stepinca predstavili su dr. Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske i dr. Josip Jurčević s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Njihovi su radovi objavljeni u Zborniku kojeg je predstavila njegova suurednica Jasna Pavelić Jureško, a brojnim posjetiteljima obratio se i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Susret je moderirao prof. Ive Livljanić, prvi veleposlanik RH pri Svetoj Stolici, a prikazan je i kratki dokumentarni film sa suđenja blaženiku. Zbornik sabire izlaganja istaknutih stručnjaka društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti koji su na znanstvenom skupu u Lepoglavi 5. prosinca 2008. g. u svojoj Izjavi pozvali Vladu i Hrvatski sabor da omoguće reviziju političkog procesa protiv nadbiskupa Stepinca te klera i laikata koji je zlouporabom političke moći osuđen pred sudovima Jugoslavije od 1945. do 1990. g.. O realizaciji lepoglavske inicijative zakonskom regulativom i pravnom značaju, značenju i održivosti presude Stepincu iz 1946.g. govorio je dr. Horvatić. Ključno pitanje je treba li tu presudu kao odluku kaznenog pravosuđa nepostojeće države danas smatrati postojećom. Hrvatski Sabor je u Deklaraciji od 14. veljače 1992. g. osudio proces i presudu Stepincu, da je nepravedno osuđen nevin u montiranom sudskom procesu, te da hrvatski narod nikad nije priznao tu osudu. Time Hrvatski Sabor ispravlja povijesnu nepravdu. Zahtjev Lepoglavskog skupa je ostvaren amandmanom Vladimira Šeksa, potpredsjednika Sabora, koji je u hrvatsko kazneno pravo vratio mogućnost revizije bez ograničenja roka, s mogućnošću da osim zakonskih nasljednika taj postupak pokrene bilo koja udruga koja se zalaže za zaštitu ljudskih prava. Djelovanje sudbene vlasti radi poništenja presude iz 1946. g. nema praktični utjecaj na dokaze o nevinosti i mučeništvu Stepinca i na daljnje postupanje za njegovo proglašenje svecem. Dr. Jurčević je istaknuo da Stepincu pripada stožerno mjesto u hrvatskom identitetu, zbog njegovog djelovanja na univerzalnim vrijednosnim načelima i pomoći ugrožavanima nasiljem totalitarnih sustava. Odricao se pogodnosti crkvenog položaja i izlagao pogibelji i progonu totalitarnih režima. U vrijeme najveće moći fašizma, nacionalsocijalizma i komunizma, vrijednosna dosljednost Stepinca bila je izuzetnost u hrvatskim, europskim i svjetskim razmjerima, rekao je dr. Jurčević. Smatra da je identitetsko značenje Stepinca u sadašnjim hedonističkim izazovima u Hrvatskoj potrebno kao i onda: “Stepinac je kriterij naše odgovornosti za hrvatsku budućnost. Jer mi smo odgovorni da Stepinac osim života u pojedinačnim srcima većine naroda postane i vrijednosni temelj koji će zaživjeti i u našim društvenim i državnim institucijama”.
Uspomene na Stepinca od svojih uzničkih do veleposlaničkih dana opisao je prof. Livljanić. Vijest o smrti Stepinca uz komunističke komentare čuo je preko zvučnika u logorskom krugu na otočiću sv. Grgur. God. 1970. osporeno mu je napredovanje u poslu jer je u stanu imao sliku ‘ratnog zločinca’ Stepinca. Prigodom predaje vjerodajnica papi Ivanu Pavlu II. 1992. g. papa je Livljaniću rekao: “Klanjam se pred svima koji su trpjeli zbog vjernosti obećanjima danih na krštenju, zbog pripadnosti Crkvi i kao što ste i Vi učinili, s ganutošću obnavljam uspomenu na veliki lik kardinala Stepinca”. Taj je dio papina govora objavljen na naslovnoj stranici ‘L’ Osservtore Romana’. Za vrijeme službe pri Svetoj Stolici Livljanić je susretao i kardinala Silvia Oddija, otpravnika poslova nuncijature u Beogradu, kad je 29. studenog 1952. g. objavljeno da je Stepinac imenovan kardinalom. Sjećanja na te dane Oddi je opisao u knjizi svojih uspomena ‘Nježni Božji ovčar’. Na Dan Republike 29. 11. stigao je brzojav iz Vatikana o imenovanju zagrebačkog nadbiskupa kardinalom. Tito nije skrivao bijes, a 16. prosinca mons. Oddiju su rekli da zatvori nuncijaturu i napusti Beograd, što je učinio 26. prosinca 1952. g. “Bez uvijanja su mu rekli da papinu odluku smatraju teškom uvredom za jugoslavensku vladu, jer osoba proglašena krivom i osuđena od državnog suda za teška djela postaje herojem Crkve. – ‘Sve zašto je osuđen, sve su čiste laži’, rekao je mons. Oddi” podsjetio je Livljanić citirajući Oddija da mu ‘više nije bilo stalo do diplomatskih finesa, to je konačno prekid’. Tito je kardinalu Oddiju poručivao da nagovori Stepinca da napusti Jugoslaviju, da mu je spreman dati na raspolaganje brod, vlak, zrakoplov, sve što treba, samo neka ode. Oddi je susretao Stepinca u Krašiću jer u Lepoglavi nije smio. Opisuje ga kao simpatičnog, komunikativnog, sklonog šali, snažnog temperamenta, poput stijene. Livljanić je opisao kako je saznao za beatifikaciju Stepinca. Na Uskrs, 12. travnja 1998. g., poslije mise koju je predvodio Ivan Pavao II., prišao mu je mons. Giovanni Battista Ré, tada potpredsjednik vlade Svete Stolice i rekao: ‘Veleposlaniče, imam za Vas lijepu vijest koju do daljnjeg smijete priopćiti samo predsjedniku države i ministru vanjskih poslova. K tome, odluka još nije konačna: kardinal Stepinac će vjerojatno biti beatificiran, i to u Hrvatskoj, početkom listopada’. Rekao mu je i da su u kuriji bili skloniji da to bude u Rimu, uz jake argumente, ‘ali ima naznaka da će se vjerojatno popustiti upornim inzistiranjima hrvatskih biskupa’. Za tjedan dana u Državnom tajništvu Svete Stolice Livljaniću je mons. Re potvrdio najavljeni posjet i beatifikaciju kardinala Stepinca u Mariji Bistrici.
Ines Grbić