ZAHVALA ZA KANONIZACIJU DVOJICE PAPE – Propovijed u katedrali sv. Stošije, mons. Želimir Puljić

Tebe Boga hvalimo, za Angela Roncallija i Karola Wojtylu!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA1. Kad su kardinali 28. listopada 1958. izabrali 77-godišnjeg Angela Roncallija, njegove su prve riječi bile pune žara i planova: “Želimo pripraviti Gospodinu narod svet, poravniti mu staze, da se krivi putovi poravnaju a bregovi slegnu, da svi puci upoznaju Božje spasenje”. Time je starac Roncalli sažeo cilj svoga kratkog pontifikata. A kad su 20 godina kasnije kardinali izabrali jednog od svojih mlađih kolega, krakovskog kardinala Karola Wojtylu (57 godina), svijet je bio iznenađen jer nije bio Talijan i prvi Slaven. On je kod prvog nastupa najavio kako “želi svima doći i sve po­sjetiti, te obići beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i rad­nike u tvornicama”. U tim riječima osjetilo se program njegovog pastoralnog plana i djelovanja. “Htio bih vidjeti i sve koji su poniženi i obe­spravljeni, te zaviriti iza kućnih pragova vaših domova. Posvuda bih htio doći”.

Ivan XXIII. u prigodi krunjenja u bazilici sv. Petra, najavio je kako će nastojati   biti dobar pastir. I dodao je kako “ljudske osobine učenosti, promišljenosti, taktičnosti i organizacijske sposobnosti mogu biti od velike koristi za papu u njegovu upravljanju Crkvom. No, one ni u kom slučaju ne mogu zamijeniti one odlike, zadaće koje Isus opisuje u paraboli o dobrom pastiru”. Pred pesimistima koji su najavljivali “smak svijeta”, Ivan XXIII. poručuje da je “potrebno distancirati se od tih proroka propasti”. Dapače, on vjeruje i ispovijeda da nas i  “u ovom povijesnom času Providnost vodi prema višim i neočekivanim planovima i nacrtima”. Zbog toga su vjernici nazivali “Ivanom dobrim”, “Papom svih ljudi” i “župnikom svijeta”.

2. Okupili smo se večeras uoči Duhova u našoj prvostolnici moliti, pjevati i zahvaljivati što nam je Gospodin omogućio doživjeti vrijeme velikih epohalnih  događaja koje su obilježili ova dvojica svetih papa, Ivan XXIII. i Ivana Pavao II., koje je papa Franjo s osobitim riječima pohvale pribrojio četi nebeskih odabranika (27. travnja 2014.). Zahvalni smo Božjoj Providnosti što je polovicom XX. stoljeća na Petrovu stolicu stigao starac Ivan. On će 11. listopada 1962., uz molitveni poklik “Nek se raduje Majka Crkva”, otvoriti radove Drugog Vatikanskog sabora, te poželjeti da se o sadržaju vjere raspravlja  duhom poniznosti i milosrđa, a ne s osudama i anatemama. Jer, protumačio je Dobri Papa, Crkva se želi predstaviti svijetu kao “dobrohotna i strpljiva mati koja se radije služi lijekovima milosrđa i ljubavi, nego strogoćom prijetnje i  kazni”. A svoju odluku o sazivu koncila on je obznanio skupini kardinala  riječima: “Srca ustreptala i ganuta duha, ali s poniznom odlučnošću najavljujem svečanu proslavu koncila za sveopću Crkvu” (25. siječnja 1959.).

Večeras osobite izraze zahvalnosti upućujemo Duhu Svetom što je u središte Rima 1978. doveo sina Poljskog naroda, Karola Wojtylu, koji je kao krakovski nadbiskup sudjelovao u stvaranju i oblikovanju koncilskih dokumenata. A kao Papa on će se aktivno zauzimati za njihovo oživotvorenje. Netko je zapisao kako “tamo gdje nisu stigle koncilske ideje, Papa putnik nosio ih osobno na svojim putovanjima”. Zahvalni smo Providnosti što ga je pred veličinom poslanja Rimske katedre učinila skromnim pa je odmah na početku molio Boga odano i žarko da “bude vjerni i dobri sluga njegova Veličanstva; dapače, sluga slugu Božjih!” A odmah nakon toga obratio se ljudima i rekao glasnim poklikom “neka se Kristu širom otvore vrata država, gospodarskih i političkih sustava, široka područja kulture, uljudbe i razvitka. I neka se ne boje Krista jer on jedini zna što je u srcu čovjeka”.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA3. Tu je i odgovor zašto je toliko putovao i zašto su njegovi molitveni vapaji za  spasenjem bili veoma glasni. I dok je ostavljao dojam poniznog, pobožnog i skromnog čovjeka, često ga se moglo vidjeti i čuti kako poput starozavjetnog prorok prekorava i osuđuje. Volio je samoću i prostore tišine, molitve i sabranosti. Ali, zapamtili smo ga i kao Papu velikih i znakovitih nastupa i masovnih okupljanja. Interesantna je u tomu bila njego­va eshatološka usmjerenost. Stalno je govorio o kraju drugog tisućljeća, o “došašću novog doba”, “o vremenu iščekivanja”, o “Crkvi koja s Marijom očekuje dolazak Duha Svetoga”. Propovijedi i govori često su mu bili popraćeni molitvenim vapajima i povišenim glasom. Prisjetimo se večeras onog “najjačega” iz Lime (Peru), “najpotresnijeg” iz Bergama u Italiji, te “najdirljivijeg” kojeg je uputio Bosni.

Najjači se vapaj izgovorio je u Limi (Peru, 1985.) pred ljudima u zanosnom oduševljenju kakav Peru nije doživio, on povišenim glasom veli “da zemlja ne smije ostati bez Boga” (El hombre puede organizar la tierra sin Dios, pero sin  Dios non puede menos de organizarla contra el hombre). Istina, čovjek može urediti zemlju bez Boga. No, ona će tada nužno biti protiv čovjeka. Najpotresniji pak vapaj izrekao je u domovini dobrog pape Ivana XXIII. (26. travnja 1981.) kad se u Italiji bila zahuktala kampanja za legalizaciju pobačaja. Ivan Pavao II. vapije u ime Krista pobjednika smrti u obranu života. Zaziva i dobrog Ivana da bude za “njegovu braću i sestre svjedokom života, radosti i nade”. Blijedim usnama i glasom koji treperi Wojtyla potresa savjest Italijana i  pita: “Je li dopušteno oduzeti život čedu za koje je Krist prolio svoju krv?! Ako tom činu ubijanja čovjeka u utrobi majke dadnemo pravo građanstva, onda smo na rubu provalije s nesagledivim posljedicama”.

4. Tebe Boga hvalimo za ovog Kristovog neumornog apostola koji se ničega nije  bojao. Tebe Boga hvalimo za ovog “Božjeg generala” koji je punih 27 godina predvodio Isusovu vojsku u borbi sa zlom dok je obilazio svijetom i branio Božja i ljudska prava. Istim osjećajima neustrašivosti htio je 1994. poći u opkoljeno Sarajevo. Znamo kako mu moćnici nisu to omogućili. Nije mu ostalo ništa drugo, nego iz Castel Gandolfa uputi žarki vapaj i nebu i ljudima. Kako se ne sjetiti one divne liturgije i najdriljivijeg vapaja koji je Papa ikad izgovorio, uzdignutim pogledom prema Bosni kad je povišenim glasom rekao: “S vama smo i bit ćemo sve više s vama!”

OLYMPUS DIGITAL CAMERASličan molitveni vapaj za mir uputio je ovih dana papa Franjo kad je bio u Svetoj Zemlji, te pozvao izraelskog i palestinskog predsjednika Shimona Peresa i Mahmouda Abbasa. Oni su se odazvali i sutra u kasnim popodnevnim satima stižu u Vatikanu. Na susretu će biti prisutan i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej. Molitveni susret održat će se u zelenom okruženju Vatikanskih vrtova odakle se pruža pogled na kupolu Svetog Petra. Na molitvi će biti prisutne delegacije i pjevači i bit će otvorena za medije. Glasnogovornik Svete Stolice otac Lombardi je izvijestio kako je pokrenuta prava molitvena mobilizacija diljem Svete Zemlje i svijeta kao odgovor na poziv pape Franje, koji je rekao: „Nemojte nas ostaviti same. Molite kako bi Gospodin podario mir blagoslovljenoj Svetoj Zemlji  i svijetu. Neka i ovo  naše bdijenje uoči svetkovine Duhova bude naš odgovor na taj Papin poziv. Priključujemo se milijunima kršćana i drugih vjernika i molimo Gospodina neka obdari sve narode darom mira.

Svjesni Božje trajne nazočnosti među nama u Presvetoj euharistiji, mi ćemo večeras uzdići svoju zahvalu Bogu i klicati: Tebe Boga hvalimo! Hvalimo te, Gospodine, za papu Franju koji je uzdigao na čast oltara ovu dvojicu suvremenih velikana Crkve. Posebice ti hvala za neumornog misionara Wojtylu koji se do kraja istrošio braneći ljudska i božanska prava. Hvalimo te i za Dobrog Ivana koji je kratkim služenjem u Rimu pokazao da u svijetu kraljuje milosrdni Bog. Crkva ih je obojicu uzdigla na čast oltara. Zbog toga večeras usrdno molimo svetog Ivana XXIII. i svetog Ivana Pavla II. neka i nama pomognu biti i ostati glasnicima Velikoga Kralja koji su poslani na raskršća blagoslivljati ljude, obitelji i zemlju našu.

Tebe Boga hvalimo, po ovoj dvojici odanih Tvojih službenika, Gospodine, kojima i mi večeras upućujemo usrdnu molitvu: Sveti Ivane XXIII. i sveti Ivane Pavle II., molite za nas. Amen.

 † Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Zadar, 7. lipnja  2014.