Apostol Toma provjerava i pita – njegova iskrenost i odanost prema Kristu
1. Današnji nam evanđeoski odlomak donosi divnu zgodu susreta apostola Tome s Uskrsnulim Gospodinom. Naime, tog prvog dana u tjednu rano u jutro svi Isusovi učenici bili su zajedno, zaključani u strahu od Židova. Nije bilo samo Jude, koji se objesio na Veliki Čatvrtak i Tome koji je otišao za svojim poslom i napustio apostolski zbor jer je pesimizam pobijedio. Učitelj se ukazuje apostolima, ali Toma se sklonio da ga nitko ne vidi. Tko je zapravo Toma najbolje ćemo upoznati iz onoga što je zabilježio apostol Ivan. Prva je zgoda kad Isus objavljuje apostolima da je Lazar umro i poziva ih da pođu tamo. Nato se javlja Toma pa kolegama veli: „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ (Iv 11, 16). Ovaj detalj pokazuje koliko se Isus svidio Tomi, te kako je bio spreman dati život za njega. Druga je zgoda ona s Posljednje Večere kada Isus između ostalog povjerava apostolima kako uskoro odlazi pripraviti im mjesto. I na kraju dodaje kako oni znaju put kamo on odlazi. Već im je u nekoliko navrata objašnjavao put kojim mu je poći i smrt kojom će umrijeti. Apostoli slušaju i čini se kao da razumiju. A zapravo ne razumiju. No, nitko se ne usuđuje pitati objašnjenje. No, onda jedan ‘između njih, Toma zvani Blizanac, ustade i podiže glas s tvrdnjom da oni ‘ne znaju kamo on ide i prema tome ne znaju ni puta’ (Iv 14, 5).
Što mislite što su drugi apostoli uradili? Nasmijali su se i počeli govoriti neka takve stvari ne pita. Toma zbunjen Isusovom najavom i reakcijom kolega objašnjava kako on doista ne zna kamo to Krist odlazi. A onda se okrene Isusu s riječima: Meni nije jasno, Gospodine, kojim to putem ideš k Ocu. A ni puta ne znam. Kroz ove dvije biblijske slike mi upoznajemo Tomu kao odanog i iskrenog Isusova učenika. Dapače, on je spreman poći s njime i u smrt. Što osjeća, to i kaže. On naprosto ne može tvrditi da u nešto vjeruje, ako ne vjeruje. Zahvalni smo Tomi što je pokazao svoju radoznalost, što je priznao da ne zna kamo to Isus ide, te imao hrabrosti pitati ga. Ostala bi nam, naime, nejasna temeljna spoznaja da je Krist naš Put, Istina i Život.
2. Tomina znatiželja osobito će se pokazati nakon Uskrsnuća kako smo maloprije čuli. Uskrsnuli se, naime, očitovao učenicima kad Tome nije bilo. Oni su ga pokušavali uvjeriti da su vidjeli Gospodina, ali uzalud. On im sam priznaje da ne može vjerovati. I dodaje: Kolege apostoli, vjerovat ću samo ono što svojim rukama opipam i očima svojim vidim. Možete reći da sam tvrdoglav, sumnjičav i nevjernik. To nije moja huja ili hirovitost. Dok ne stavim svoje prste u mjesto Isusovih čavala i ruku u njegov bok, neću vjerovati…Toma je čovjek koji traži, ispituje, muči se, provjerava sumnja i traga. Ali, kad je upoznao i iskusio Isusovu dobrotu i strpljivost, onda prihvaća potpuno, bez pridržaja, svim bićem svojim, svim umom i srcem svojim. I prigodom današnjeg susreta pada na koljena pa izgovara najljepšu ispovijed vjere koju netko može izmoliti: Gospodin moj, i Bog moj!
Kroz tri godine zemaljskog života i druženja Isus je odgajao svoje učenike, pojedinačno i zajedno, s puno strpljivosti i blagosti. Tako je nastavio i nakon Uskrsnuća, posebice s Tomom koji je ostao sumnjičav, bundžija, svojeglav i prkosan. A onda jednog dana otišao iz zajednice. Ljudski gledano, mi bismo s takvim učenikom izgubili strpljenje. I možda slomili štap na njemu. Isus to ne čini. On blago, milosrdno, strpljivo postupa s Tomom. Tko bi mogao vjerovati ili očekivati da će se baš radi Tome ponovno ukazati? Doduše, ukazao mu se zajedno s drugima. Ali, nije zaboravio Tominu veliku iskrenost i ljubav koja je sada na ispitu. Stoga, čim je došao u dvoranu, uputio se pravo k Tomi. Kao da je slušao njegovu raspravu s kolegama prije nekoliko dana kako neće vjerovati dok ne stavi svoje prste u mjesto Isusovih čavala. Sada čuje kako mu Isus upravo to ponavlja: “Toma, prinesi prst ovamo i pogledaj ruke. Prinesi ruku i stavi je u rebra moja!” Možemo samo naslućivati kako je bilo pri Tominom srcu u tom trenutku. Riječi Uskrsnuloga bile su dostatne da rasprše svaku sumnju i nevjeru koja je obuzimala njegovu dušu i da izmame usklik najljepšeg priznanja i vjere: Gospodin moj i Bog moj! Isus je nagradio Tomino traganje za istinom i ljubavlju. A Toma svojim usklikom pokazao kako je u dubini svoga bića uz izraze sumnji, malodušja i pesimizma trajno nosio i gajio osobitu ljubav prema Isusu sa željom da ga još više upozna, zavoli i slijedi.
3. Draga mladeži! Danas je u Vatikanu pribrojen broju svetih vaš veliki prijatelj i pokrovitelj susreta mladih, Ivan Pavao II. On je upravo ovdje, u Gruškoj luci, izgovorio one nezaboravne riječi “Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila. Blagoslivljam vaše obitelji i mlade kojima velim: Hrabro. Blagoslivljam djecu i bolesnike! Neka Bog blagoslovi rodno mjesto nove blaženice, grad Dubrovnik i cijelu Hrvatsku!” To su riječi koje su uklesane u kamenu i postavljene na zvonik ove gruške crkve, u blizini njegovoga kipa. Mi smo i danas dionici toga blagoslova, posebice vi, dragi mladi, koje je sveti Ivan Pavao II. osobito volio. Nije se, naime, umarao ponavljati kako ste vi nada Crkve, društva i naroda. I posebice njegova nada.
Vi ste, dragi mladi, svojom pjesmom i radošću sinoć pokazali da ste “zidovi jaki Božjega hrama, ptice slobode Kristova jata, snovi i nada njegova križa”. Vaš nebeski zaštitnik i pokrovitelj sv. Ivan Pavao II. poziva vas danas da “razvijate jedra i kroz oluje, jer Kristove vas čekaju ruke”. A kad se kušnja ponekad javi ne zaboravite da Kristovo lice ljubavlju sjaji; te kako je samo jedna sigurna luka kamo vas vodi njegova Pastirska ruka. Vi ste, naime, kao djeca Božja “na slobodu od Boga pozvani da budete svjetlo svijeta i novi dani”, kako lijepo zbori himna ovog susreta. Budite i ostanite “zidovi jaki Božjega hrama i ptice slobode Kristova jata”. Budite i ostanite uzdanica svetog Ivana Pavla II. i nada Crkve, društva i našega naroda. Ne bojte se poteškoća, kušnja i životnih izazova, jer Krist vas poziva, podržava i potiče da budete njegovo svjetlo u ovome svijetu. Nemojte proigrati njegovo povjerenje. On vas voli i raduje se svakom vašem uspjehu i pobjedi. Budite mu vjerni i postojani u onome što ste primili. Budite zahvalni za sve što ste naslijedili. I budite ponosni na svoje hrvatske i katoličke korjene. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Dubrovnik – Gruž, 27. travnja 2014.