GOSPA OD ZEČEVA U NINU: PROPOVIJED MONS. ŽELIMIRA PULJIĆA

Blažena Djevica Marija – Zagovornica u Kani

OLYMPUS DIGITAL CAMERA1. Nakon krštenja na Jordanu i izbora prvih učenika uputio se Isus u Galileju gdje je poveo i  svoje učeniku u svatove mladog bračnog para u Kani Galilejskoj. Taj događaj donosi samo apostol Ivan i opisuje Mariju kao moćnu zagovornicu kod prvog Isusovog čuda. Iz svega se dade naslutiti kako su mladenci bili siromašni ljudi jer im je ponestalo vina. Marija kao brižna domaćica nadgledala je podvorbu stolova. A kad  je opazila kako nestaje vina, proživljavala je njihovu nepriliku. Da ih izbavi od moguće “sramote”, odlučila je zamoliti Isusa neka im pribavi vina. Ne novcem kojeg Isus nema, nego čudom u što Marija vjeruje jer zna tko je Isus. Veliko je značenje ovog Marijinog zagovora. U njemu treba iščitavati dublje značenje i pozadinu njegova smisla i trajne poruke.

Iako su Isus i Marija živjeli skupa, razgovarali, molili i planirali, u Novom Zavjetu imamo samo tri mjesta koja donose dijalog između njih dvoje. Najprije ono kad su Isusa izgubili i pronašli u hramu pa ga Marija pita: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tržili”. A on im odgovara: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega” (Lk 2,48-49). Drugi je razgovor ovaj današnji kad Isus na Marijinu primjedbu kako gosti “vina nemaju”, odgovara: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas” (Iv 2,3-4). I konačno treći dijalog jest onaj pod križem kad se Isus obraća majci i veli: “Ženo, evo ti sina” (Iv 19,26). Razgovor s križa i ovaj u Kani imaju svoju povezanost i veliko teološko značenje. Svadba je, naime, slika mesijanske svadbe koju su već davno proroci najavili.

2. Tako Izaija napr. opisuje mesijansko doba u slici svadbe koju Jahve priređuje svim narodima na svojoj gori: “Gozbu od pretiline sočne i vina staložena” (Iz 25, 6). A i Isus je u više navrata usporedio svoje kraljevstvo sa svadbenom gozbom koju Bog pripravlja svome Sinu, a na nju poziva sve narode. Svadbom u Kani on označava svoju svadbu s Crkvom-Zaručnicom koju već počinje skupljati. Na početku svoga javnog djelovanja pokazao je ono što je na kraju obznanio: Pozvati sve ljude na svoju nebesku svadbu da se nađu sa slavnom Crkvom spašenih. I Marija pripada toj svadbi. Ona će, naime, postati Majkom učenikâ, kao što je bila Majkom Zaručnika. Ona u Kani zauzima mjesto koje joj pripada u Crkvi: Biti Zagovornica kako bi učenici uzvjerovali u njezinoga Sina. Ono pak što Marija započela u Kani, to ona nastavlja i danas u nebu gdje moli i zagovara za sve koji će uzvjerovati u njezina Sina, Spasitelja i Otkupitelja svijeta.

Tijekom svadbe ona nije sjedila za stol, nego bila pri ruci na svakom mjestu gdje je trebalo. A kad je posluga počelo šaputati kako vina ponestaje, ona prilazi Sinu pa ispod glasa prenosi nevolji mladenaca: “Vina nemaju”. Vani pred kućom, piše Ivan evanđelist, bilo je šest povećih posuda s vodom, namijenjenih za uobičajeno pranje Židova.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA3. Zašto taj problem Marija nije rekla kućnom domaćinu, starom svatu ili roditeljima mladoženje? Ne, ona odlazi Sinu koji je uzvanik kao i ostali, pa nema veze s organizacijom svadbe. Zašto mu se onda obraća? Prirođenom ženskom intuicijom Marija je kroz dugi niz godina osjećala kako je Isus nešto posebno i da u njemu ima nešto božansko. I bila je sigurna da on tu zaista može pomoći. Stoga je poručila slugama: “Što god vam rekne, učinite” (Iv 2,5). I doista, Isus ustaje i naređuje slugama neka “napune posude vodom”. A kad su raznijeli vino po stolovima, začula se pohvala sa svih strana: Odlično je i ovakvoga odavno pili nismo!

A kad su ispričali kako je vino nastalo, oči sviju bijahu uprte u rabija iz Nazareta koji “očitova svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici” (Iv 2, 11). U zakutku dvorane stoji Gospa i cvate od sreće. Jer, uslišana je njezina molba, a svatovi su spašeni od neugodne sramote. Dvije su zagonetne riječi koje je Isus uputio svojoj Majci: “Ženo, što ja imam s tobom” i “još nije došao moj Čas”. Riječi “Ženo” i “moj Čas” traže tumačenje. “Moj Čas” upućuje na pashalno otajstvo kad Marija postaje “Ženom spasenja u času otkupljenja”. Na Golgoti, dakle, ispunjava se ono što se u Kani navješćuje: Marija “Žena” postaje milosnom majkom, te stječe za svu djecu pravo zagovora i spasenja: Nova Eva, novoga života! Ona je svojom vjerom u Kani isprosila vjeru učenika, a svojom supatnjom pod križem isprosila je život milosti. Dakle, u pashalnom otajstvu Marija je postala milosnom majkom i stekla moć zagovora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA4. Koja je poruka iz Kane za nas koji danas slavimo Mariju kao Gospu od Zečeva? Marija je u Kani pokazala smionu vjeru koja je išla ispred vjere učenika i zagovornički rodila njihovu vjeru. Marija je uz to pokazala brižljivu ljubav za siromašne mladence kako bi ih izbavila iz neprilike. To je i nama uzor kako pomagati u tuđim potrebama i nevoljama, kako primijetiti tuđe potrebe i zauzimati se za druge. Ono “vina nemaju” moglo bi u prenesenom smislu nekada značiti “vjere nemaju”, “mudrosti nemaju”, “ljubavi nemaju”. I valja nam od Gospe isprositi ono čega nema u našim obiteljima. Čuli smo kako Marija veli slugama, “što vam god rekne, to učinite”. Ona i nama poručuje slušajte Isusa; “što vam god rekne, to učinite”.  Marija nam, naime, želi pomoći, Ali, tako da slušamo njezinoga Sina. Marija pripada Kani u kojoj bi svadba bez nje bila loše završila. Iskoristimo moć njezinoga milosnog zagovora!

Zbog toga, kad ti u kući ponestane vina, kruha i strpljenja, obrati se Mariji za pomoć. Kad ti je zdravlje ugroženo pođi liječnika da ti propiše terapiju. Ali, ne zaboravi i liječnika duše i obrati se molitvom Isusu, jer on je kadar obdariti te novom snagom i svježinom. Obrati se njegovoj majci Mariji i zamoli je neka se vrati u tvoj život i u tvoj dom i neka te prati na tvom zemaljskom putu i hodu. Uteci se pod okrilje ‘Gospe od Zečeva’ pa s pjesnikom žarko zamoli neka se navrati i u tvoj dom i obitelj vjeru, utjehu i nadu povrati:

“Vrati se k nama Djevice čista, ko zora što nam donosi dan.

Vrati nam nadu, vrati nam Krista, u srce naše i u naš stan!

Jer, utjeha tvoja duše nam liječi. Ti si nam, Majko, nada i spas”. Amen!

Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Nin, Gospa od Zečeva, 26. svibnja 2014.