Blagdan Gospe Loretske svečano je proslavljen u istoimenoj župi u Arbanasima u Zadru u subotu 10. svibnja, koncelebriranim slavljem koje je u župnoj crkvi Gospe Loretske predvodio vojni biskup u RH Juraj Jezerinac. Suslavili su don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca i desetak svećenika, koji su se nakon mise uputili u procesiju kroz mjesto s Gospinim kipom, uz sudjelovanje brojnih vjernika iz cijele nadbiskupije.
Mons. Jezerinac je istaknuo tradiciju hodočašćenja Hrvata, podsjetivši da su u talijanskom loretskom svetištu nastale Lauretanske litanije. Svetište Gospe Loretske tjedan dana prije početka Drugog vatikanskog sabora pohodio je sv. papa Ivan XXIII., moleći da Koncil bude blagoslov za Crkvu.
U homiliji je vojni ordinarij govorio o daru vjere, podsjetivši na riječ bl. Alojzija Stepinca: ‘Kad bismo bolje poznavali istine vjere, mi bismo drugačije živjeli’. „Zato se ne može razumjeti da katolik jedno govori, a kad treba nastupiti, brzo se povlači. Gdje je tu vjera? Vjera i stav moraju biti javni. Ako čovjek doista zna da je Krist Bog, čovjek više ne može drugačije živjeti, nego prema Evanđelju. Vjera u biblijskom smislu znači da imam povjerenje u osobu Isusa Krista. Vjera dolazi od poslušnosti Riječi Božjoj i takva vjera ne ostaje bez odjeka. Ona se mora očitovati. Ona postaje djelotvorna“ rekao je mons. Jezerinac, istaknuvši da je našem narodu potrebna obnova ne samo ekonomskih, nego i moralnih temelja.
Istaknuo je kako je jedan francuski biskup za hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lurdu njima rekao: ‘Vi imate nešto što je Europi potrebno. Budite ponosni na to’. Mi smo brojčano mali narod, ali smo snažan, veliki narod. Ako jedan narod iznjedri čovjeka poput Stepinca, da je uzor svijetu, moramo biti ponosni na to. Zahvaljujući vjeri, mučenici su dali svoje život i posvjedočili za Krista, a mnogi mladići i djevojke su posvetili svoj život Kristu“ rekao je mons. Jezerinac.
Istaknuo je da je vjera Božji dar i ljudski čin, susret s Kristom. „To nije područje samo intelektualne spoznaje, nego je to promjena koja zahvaća cijelog čovjeka: um, srce, volju, emocije, ljudske odnose, sve. S vjerom se sve mijenja. Vjernik drugačije razmišlja. Vjera je Božji dar koji treba čuvati. Da bismo je sačuvali, potrebno je hraniti se molitvom i sakramentima, učvršćivati. Taj proces traje cijeli život. Ako se ne molimo, vjera može nestati“ upozorio je vojni ordinarij, dodavši da, ako nas obraduje kao snažna riječ našeg člana obitelji, kako je tek snažna Božja riječ.
„Nemoguće je vjerovati bez moje suradnje. Vjera je pristanak uma i srca. Kad Bogu kažemo ‘Da’ kao Marija, taj ‘Da’ preobražava čovjeka i čini ga novim stvorenjem. Mnogi vjernici ostaju na površini, a da se nisu susreli s Kristom. Tako vjera ostaje na tradiciji i običajima, bez velikog utjecaja na život“ upozorio je mons. Jezerinac, dodavši da je program svih revolucija bila borba protiv Boga.
Posljedica odbijanja Boga urodila je strašnim ratom, te je i sv. papa Ivan Pavao II. za svog pohoda Hrvatskoj 1994. g. rekao: ‘U kakve zablude može pasti jedan narod, kad napusti Boga’. „Agresorski rat je bio posljedica ateizacije, bezboštva. Nacizam, fašisam i komunizam ostavili su za sobom strašnu puistoš. Komunizmu se pripisuje više od sto milijuna ljudskih žrtava. I hrvatski narod je to osjetio i te posljedice i sad nosimo. Svijet ne spašavaju ideologije, nego povratak Bogu i Kristu. To je jamac istine, slobode i svega što je dobro. Cilj politike su pravednost i mir, a biti političar znači boriti se za opće dobro“ poručio je mons. Jezerinac.
Biskup je zaključio s Isusovom oporukom s križa, kad je Ivanu rekao ‘Evo ti majke’. „Kako je Isus svojoj majci mogao reći ‘Ženo, evo ti sina’. To može zbuniti. Ali, nije je mogao ljepše nazvati. Kao da je rekao, ‘Mama, ti si ona velika žena koja se spominje na početku ljudskog roda. Majko, ti nisi obična žena. Ti si rodila Božjeg Sina’. Zato je htjela da i nama bude duhovna majka. Marija se brine materinskom ljubavlju za braću svoga Sina koji su još na putu“ zaključio je biskup Jezerinac, preporučivši Majci vjere potrebe obitelji i naroda.
Ines Grbić