Isusov vapaj s Kalvarije i neuobičajena reakcija prirode, jer baš kad je Isus izgovorio svoj vapaj, zemlju je prekrila silna tama, naglasci su u propovijedi zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je na Veliki petak 18. travnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio Službu Muke Gospodnje.
„Kad je Ivan Krstitelj izlijevao vodu na Isusovu glavu za njegovog krštenja u Jordanu, nebo se otvorilo i čuo se glas: ‘Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte’. Na Taboru prilikom preobraženja progovorio je isti glas: ‘Ovo je Sin moj u kojem mi je sva milina’. A kad se njegov Sin previja u bolovima, vapije i moli, nebo je zanijemilo. Što se dogodilo na Kalvariji? Zašto se Božji Sin osjeća ostavljenim i napuštenim? U tom trenutku dogodilo se ono što se događa u prirodi kad oblaci zasjene sunce i oduzmu njegovu svjetlost i toplinu. No, to ne znači da je sunce prestalo biti sunce. Premda su ga oblaci zasjenili, ono ostaje na nebu s istim svojstvima svjetla i topline. Slično se zbilo i u tom užasnom trenutku, kad je Isus uzeo na sebe grijehe svijeta, koji su poput tmastog oblaka sakrili Očevo lice“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je Spasitelj tada, preuzimajući naše grijehe na sebe, za svakog od nas pretrpio muku i napuštenost.
„Trpio je i molio za one koji su Boga upoznali, ali žive kao da za njega nikada nisu čuli. Isus je ispaštao i za one koji su poricali Božju prisutnost jer su tako ‘drugovi propisali’. Patio je i za kršćane koji su prestali vjerovati u Boga jer ih je pogodila životna nesreća. U njegovim bolovima na križu bili su uključeni toliki skeptici i sumnjivci koji sve problematiziraju pitanjima ‘zašto’: Zašto zlo u svijetu? Zašto Bog umire na križu? Zašto ne uslišava moje molitve? Zašto mi je uzeo majku, oca, brata? Zašto? Zašto? Zašto? Takvi i slični upiti našli su mjesto u Isusovom bolnom vapaju na Kalvariji: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da križ uzdignut na Golgoti i danas potresa i uznemiruje. Dira nas muka napuštenog Mesije koji na križu plače i moli.
Nakon izvješća Isusovog učenika Ivana, shvaćamo Kristovu bol, patnju i napuštenost, razumljiviji su nam i bliži Kristovi vapaji Bogu i ljudima. U tu strašnu dramu upleteni su ljudi i priroda, rekao je nadbiskup. Naime, poznavatelji prirodnih fenomena kažu kako se, inače, prirodu ne tiču naši problemi.
„Može cijeli narod umrijeti od gladi, ali sunce će i dalje izlaziti i grijati zemlju i polja. Mogu se ljudi do krvi ubijati i uništavati, pticama to neće omesti njihovu pjesmu i igru. Može ljudsko srce pucati od bola za izgubljenim prijateljem, to neće umanjiti propinjanje duge na nebu, niti potamniti sjaj mjeseca i zvijezda u ljetnoj noći. Ali, kad je Krist bio razapet i u svojoj boli izgovorio one riječi s križa, sunce je uskratilo svoj sjaj i ugasilo se poput svijeće. Priroda, dakle, nije mogla ostati ravnodušna. Pobunila se gledajući najveći zločin što ga je čovjek ikada u povijesti počinio. Sve je u tom trenutku bilo mračno. Sin plače, zove Oca, a nebo šuti. Neshvatljiva je to tajna“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se u križnom hodu i sramotnom procesu kojeg su vodili ljudi, Krist nije htio odreći grešnog čovječanstva, pa je Otac nebeski za trenutak sakrio svoje lice pred njim. A jer se nije htio odreći svoga nebeskog Oca, grešno čovječanstvo mu je okrenulo leđa i odlučilo ga ukloniti iz svoje sredine. Tako je ostao visiti na križu, razapet između neba i zemlje. Krist je tada svojom dragovoljnom patnjom i trpljenjem doveo nebo i zemlju u sveto zajedništvo.
„Čovjek više ne može govoriti kako je Bog daleko od ljudi i kako ne poznaje napuštenost srca koje trpi. Isus je kao Bog i čovjek trpio i bio napušten. Isus patnik, Otkupitelj svijeta, svojom patnjom i smrću na križu zadovoljio je za sve koji su ga prezreli, sumnjali u njega ili prema njemu bili ravnodušni“ rekao je nadbiskup. U zahvalnosti za velike milosti koje nam Otac daje po zaslugama Isusove muke i smrti, potaknuo je da sa strahopoštovanjem i zahvalnošću ljubimo križ i molimo da nam neizmjerna vrijednost Kristove muke u suznoj dolini bude utjeha i snaga, a u nebu zalog vječnog spasenja. Nakon obreda u katedrali gdje je puk pristupio ljubljenju križa, nadbiskup Puljić je središtem grada, u pratnji ferala, predvodio procesiju s križem do crkve sv. Šime gdje je puku udijelio blagoslov s križem. Za vrijeme procesije pjevali su se prijekori ‘Puče moj’.
Ines Grbić