„Euharistija je produljenje Isusovog života na zemlji i milosno približavanje ljudima. Ona je zagrljaj i poljubac Božjeg Sina. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, tu je. Među nama. Spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi Mise večere Gospodnje koju je na Veliki četvrtak 17. travnja predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Veliki četvrtak je dan ustanove civilizacije ljubavi, rekao je mons. Puljić, dodavši da obredi Velikog četvrtka podsjećaju na znakovite događaje u dvorani Posljednje večere: ustanovu svećeničkog reda i presvete euharistije.
„Kad je prvi put pričestio svoje apostole na Posljednjoj večeri, rekao je: ‘Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte, ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas’. Od tog svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom misom. Obnavlja se na nekrvni način milost križa i otkupljenja. Teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da su sakramenti euharistija i svećenički red sudbinski povezani.
„Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. I dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Stoga je euharistijski Krist središte kršćanske vjere i života. On je naša hrana i popudbina. Nama putnicima u prolaznom svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer svijet i njegova slava prolaze“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj Kristovog konačnog dolaska.
Nadbiskup je podsjetio da je svoju Posljednju večeru Isus učinio u sklopu živdovske Pashe koja je označavala prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu. Pasha se slavila u zajedništvu obitelji kad su svi bili na okupu, a slavljenje imalo svoj uhodani obred i red. Predvodio ga je domaćin koji bi na početku blagoslovio čašu vina i pružio sustolnicima da piju po redu. Slijedilo je čitanje ulomaka biblijskih tekstova i tumačenje izlaska iz Egipta, s poticajem da taj spomendan slave kao blagdan u čast Jahvi, da ga svetkuju po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Nakon blagovanja janjeta, gorke trave i beskvasnog kruha, pjevao se Hallel: ‘Silna nam djela učini Gospodin, opet smo radosni. Velika je prema nama ljubav njegova’.
„U takvom ozračju slavio je Isus svoju Posljednju večeru te ustanovio euharistiju, svećenički red i dao smjernice za izgradnju civilizacije ljubavi. Večeru je započeo osobnim očitovanjem radosti zbog tog trenutka: ‘Svom sam dušom čeznuo blagovati s vama ovu Pashu’. I mi idemo duhom u dvoranu Posljednje večere, zahvaliti za darove euharistije, svetog svećeničkog reda i za zapovijed ljubavi koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Osobito želimo zahvaliti Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe, čime se duša ispunja milošću i daje nam se zalog buduće slave“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Tijekom mise oprao je noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa, a na kraju mise prenio je Sveto otajstvo u Božji grob u pokrajnoj lađi katedrale, nakon čega se puk zadržao u molitvi.
Ines Grbić