„Premalo poznajemo dimenzije božanskog srca. Valja nam ispravljati neke krive slike o našem Spasitelju. Potrebno je pomjeriti neke šarafe u našim glavama, pronaći i odstraniti pogubne viruse s naših duševnih računala“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi misnog slavlja koje je na Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodnje 13. travnja, predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru.
Tumačeći neshvatljivost božanskog srca, nadbiskup je rekao da je podnoseći svoju muku na Veliki Petak, Isus uglavnom šutio. „Herod ni sav njegov dvor nisu mogli od njega čuti nijednu riječ. Sila ni vlast Jeruzalema nisu ga mogli prisiliti da siđe s križa. Ni rulja koja je govorila drugima je pomagao, a sebi ne može pomoći, nije mogla navesti Isusa ni na kakav odgovor. No, u trenutku kad je smrt nadvila svoja krila nad njim, on se okreće prema Dizmi, odgovara mu i spašava ga utješnim obećanjem: ‘Kažem ti, još danas ćeš biti sa mnom u raju’. Nikada nikome nije bilo nešto tako obećano. Ni Mojsiju, ni Ivanu, ni Magdaleni, ni Mariji. Razbojnik je jedva promucao svoju posljednju, a možda i prvu molitvu. Samo jednom je pokucao. Samo jednom je zatražio. Samo jednom je zamolio. Sve je stavio na kocku i sve je dobio“ poručio je mons. Puljić, nazivajući to paradoksom Isusove ljubavi. Naime, dok je sve ostavljalo dojam strašnog Božjeg poraza, javlja se razbojnik kao jedini koji ga slavi kao vrhovnog Gospodara. I obraća mu se s molbom da ga se sjeti u svom kraljevstvu.
„Kako je razbojnik došao na pomisao obratiti se Kristu tim riječima? Kako je mogao uputiti takve riječi onomu koga su prolaznici ismijavali, grdili i psovali? Taj paradoks nam je teško shvatiti. Radi se o milosnom zagrljaju Božjeg Srca čije dimenzije nije lako naslutiti. U tom kratkom dijalogu dogodilo se nešto što je razveselilo Isusa i izmamilo riječi obećanja. Usred razbješnjele svjetine, u paklenskom spektaklu ljudske pobune protiv Boga, našao se jedan glas pohvale i priznanja. Primjer spašenog razbojnika Dizme pokazuje koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi. Čini se da mu je stalo više do našeg otkupljenja i spasenja nego nama samima. Pritom ne gleda na naša bezakonja, već na raskajano i ponizno srce koje neće prezreti“ poručio je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio kako je sv. Jeronim, misećli što darovati Isusu, nabrajao sve što ima: knjige, život, pokoru, odricanje. No Gospodin je poželio ono što Jeronim nije očekivao: ‘Jeronime, daruj mi svoje grijehe’. Što ćemo mi darovati Isusu za Uskrs ove godine, upitao je mons. Puljić. Hoćemo li ga tražiti ovozemaljska dobra ili njegovo kraljevstvo. U obećanjima razbojniku treba shvatiti smisao i poruku Isusovih riječi kako nije došao zvati pravednike, nego grešnike; ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Kristova dobrota prema raskajanom Dizmi podsjeća na proročke riječi Starog Zavjeta da će grijesi, crveni kao skrlet, pobijeliti kao snijeg, rekao je nadbiskp, podsjetivši na riječ pape Franje da su grešnici najbliži Isusovom srcu. Kajanje, oproštenje i ljubav prepoznatljivi su Kristov troplet po kojem želi prepoznavati i svoju Crkvu, rekao je mons. Puljić, zahvalivši Kristu za muku koju je podnio, ljubav i praštanje koje je pokazao.
„Pomozi nam upoznati naše slabosti, padove i grijehe. Potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika s Kalvarije, tražiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta“ zamolio je zaključno nadbiskup Puljić. Prije mise u katedrali gdje je pjevana Muka našeg Gospodina, predvodio je procesiju puka koji se okupio u obližnjoj crkvi sv. Marije kod benediktinki, gdje je blagoslovio maslinove grančice.
Ines Grbić