1. Preuzvišeni biskupe Komarica, Predsjedniče BK BiH, uzorita gospodo kardinali, preuzvišeni Apostolski Nuncije u BiH, braćo nadbiskupi i biskupi, Generalni tajnici!
Prošlih dana sa strepnjom smo pratili ulične nerede i uništavanje zgrada i imovine diljem nekih gradova u BiH. Istina, bezočno nasilje prikazivani su kao spontani socijalni nemiri. Ali, bilo je grozno gledati kako uredi i palače gore, a ljudi puni bijesa i nezadovoljstva. U državi koja je u velikoj ekonomskoj krizi, uzrokovanoj teškim ratnim razaranjima, te s najnovijom svjetskom krizom, neredi su prelili kap strpljenja pa su stradala mnoga kulturna dobra diljem BiH.
Zbog toga današnji radni boravak biskupa HBK u Banja Luci nije samo pohod vama, draga braćo u biskupstvu, koji snagom svetog Reda vršite povjerenu službu u partikularnim crkvama BiH, nego je i znak naše bratske solidarnosti i blizine u Vašim brigama i strepnjama. Naš današnji program i rad zaogrnut je tim mislima, molitvama i dobrim željama da Svemogući Gospodar povijesti donese mir ovoj napaćenoj zemlji. S tom nakanom mi ćemo danas razgovarati o temama koje su naznačene u programu.
2. Kad je blaženi Ivan Pavao II. govorio o Crkvi, sinodi, biskupskim konferencijama ond je isticao kako su one ‘škola i kuća zajedništva’ (scuola e casa di communione). I ovo naše zajedničko okupljanje jednom godišnje, s našim trajnim predstavnicima na redovitim zasjedanjima, služi takvoj školi i zajedništvu kako bi nam veze bile čvršće i snažnije. A to zajendištvo ostvaruje se i gradi na više razina: Najprije na razinama naših partikularnih crkava kojima smo postavljeni na čelo, a one su umrežene institucijama biskupskih konferen-cija. Tu je onda i razina našega naroda kojem smo poslani služiti, te razina sveopće, katoličke Crkve kojoj stoljećima pripadamo, ‘cum Petro et sub Petro’.
Petar naših dana, papa Franjo, progovorio je nedavno u svojoj pobudnici o ‘misijskoj preobrazbi Crkve’, te upozorio na brojne izazove suvremenog svijeta i iskušenja s kojima se susreću pastoralni djelatnici. Pred problemima suvremene kulture, posebice one urbane (br. 71-75), on nas potiče promatrati svijet ‘kontemplativnim očima vjere’ i ‘otkrivati Boga u kućama, na ulicama i po trgovima’ (br. 71). A svima koje obuzima melankolija i slabljenje apostolskog žara, on ponavlja: ‘Ne dopustimo da nam se ukrade radost evangelizacije’ (br. 83), jer, puno je naše braće koja su ‘izvan dometa Isusova prijateljstva’ (br. 49). A to nas ne smije ostaviti ravnodušnima.
3. Osluškujući poticaje Svetog Oca želimo biti suputnici onima koji Boga traže. Upravo onako kako su govorili koncilski oci prije pola stoljeća. Zahvalni smo Papi Franji za poticajne misli koje nam je uputio u pobudnici ‘Radost Evanđelja’. Svjesni smo, naime, velike odgovornosti i obveze pružati našim suvremenicima razloge nade, te kao Božji ljudi ‘ne umarati se činiti dobro (Gal 6, 9). Budući da smo ‘opečaćeni poslanjem, kako veli papa, da prosvjetljujemo, blagoslivljamo, tješimo i liječimo’ (br. 273), ovakvi bratski radni susreti dobra su prigoda da u nama trajno raste misionarski osjećaj suodgovornosti za sve Crkve. Jer, navjestitelji Riječi Božje i djelitelji svetih tajna nikada ‘ne prestaju biti učenicima’ Onoga koji ih je odabrao i poslao da grade školu i kuću zajedništva.
U tom duhu, dragi Predsjedniče BK BiH, mons. Komarica, uzorita gospodo kardinali, preuzvišeni Apostolski Nuncije u BiH, braćo nadbiskupi i biskupi, Generalni tajnici sve od srca pozdravljam i želim plodno, uspješno i blagoslovljeno zborovanje u Banja Luci.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik HBK