ZNANSTVENI SKUP O PAPI IVANU PAVLU II. (1)

PB274376Veliki Europljanin, zauzeti čovjek svoga vremena kojem dugujemo puno toga što imamo i što jesmo – opisao je papu Ivana Pavla II. zadarski nadbiskup Želimir Puljić na početku znanstvenog skupa održanog u srijedu 27. studenog u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u organizaciji Zadarske nadbiskupije i zadarskog sveučilišta. Skup koji je okupio 12 predavača je središnji dio manifestacije ‘Dani Ivana Pavla II.’ organizirane povodom desete obljetnice pohoda Zadru pape koji je obilježio svijet na prijelazu 20./21. st.i prvi je papa koji je u bazilici sv. Petra služio misu na hrvatskom jeziku. Dr. Ante Uglešić, rektor zadarskog sveučilišta, istaknuo je aktualnost Wojtilinihtema o slobodi i odgovornosti, iskreno služenje slobodom, sloboda je ljubav. Često je govorio o domovini, naciji, državi i Europi. Slobodase često zloupotrebljava, a u njoj mora biti etičnost. „I kad govori o povijesti, papa govori o slobodi, pa kaže: slobodu neprestano valja osvajati. Nije je mogućetek posjedovati. Dolazi kao dar, održava se hrvanjem. Dar i hrvanje upisuju se u skrivene,te toliko javne karte“ rekao je Uglešić. Dr. Zvonimir Vrančić, zamjenik zadarskog gradonačelnika, rekao je da je 27-godišnji pontifikat Wojtilebiou vrijeme raspada zločinačkog komunističkog sustava. „Bogom je dano da je Wojtila bio papa u to vrijeme.S obzirom na njegovo porijeklo, najbolje je razumio procese u komunističkom sustavu, i s obzirom na želju milijuna ljudi za novom slobodom, demokracijom i pravdom. Ivan Pavao II. je značajno sudjelovao u tome. U njegovo doba je nastala i samostalna hrvatska država“ rekao je Vrančić,istaknuvši vječnu zahvalnost prema Ivanu Pavlu II. čiji je posjet Zadru bio izuzetno dobro organiziran i u trajnoj memoriji grada.Poznavali smo sveca, naslovio je izlaganje o ‘drugačijem papi’ fra Anton Badurina koji je papu dva puta osobno susreo: 1988. g. za biskupskog ređenja njegovog brata Srećka Badurine i prigodom 107. kapitulaTrećeg samostanskog reda u Rimu, auZadru je bio u komisiji pripreme njegovog dolaska. Poljska i Rim dva su zemljopisno-duhovna stožera viđenja svijeta tog župnika svega svijeta i pastira svega čovječanstva, kako su ga zvali. Njegova tri životna boravišna mjesta su Wadovice, Krakow i Rim,a geografija njegova srca puno je šira. U Wadovicama je rođen i tu je živio prvih 18 godina. Zarana počinje čitati knjige koje nadvisuju njegovu dob. Predstavnik je svoje generacije kao govornik na akademijama. Ljubav prema dramskoj književnosti i kazalištu u njemu je izgradila osjećaj za važnost i ozbiljnost misterija riječi i geste. Krakow je grad njegove mladosti i tridesetogodišnje pastirske službe. Wojtila je dugo mislio da je njegov poziv biti angažirani katolik u društvenom i kulturnom životu. God. 1942. u tajnosti počinje studirati bogosloviju, a 1946. za svećenika ga je zaredio krakovski nadbiskup Adam Stjepan Sapieha, simbol nacionalnog otpora i dostojanstva u vrijeme rata. Koliko je bio ‘opasan’ svjetskim krugovima potvrđuje atentat na njega u Rimu i još deset pokušaja atentata, od Fatime do Sarajeva. Utemeljio je dva instituta: Ivan Pavao II. i Populorum progressio za narode Južne Amerike; dvije papinske akademije, za život i društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika i Svjetski dan mladih. S papom se susrelo više od 300 milijuna ljudi, proglasio je 1338 blaženika. „Papa je demokratizirao svetost jer je beatificirao i kanonizirao najviše uzornih vjernika, osobito mučenika 20. st. Od svih papa, otkrio je i Hrvatskoj da je postojbina svetaca i pronosio je svetost na jednostavan i svakodnevni način: biti to što jesi, makar i papa, s darovima koje imaš, na Božju čast i dobro ljudi“ rekao je Badurina.

U izlaganju ‘Pape i hrvatski narod, posjet pape Aleksandra Zadru 1177. i ‘zadarski’ pape’, mons. dr. Eduard Peričić je rekao da jepapa Ivan IV. bio Zadranin, o čemu svjedoči ploča koju su Zadrani 1828. g. postavili u kapeli sv. Stošije, na kojoj piše: Ivanu IV. Zadraninu, vrhovnom svećeniku koji od barbara što su pustošili Dalmacijom zemljake svoje zarobljene silnom plemenitošću otkupi i tjelesa svetih u Rim prenese i u Lateran položi, građaninu i rođaku preljubljene domovine. Prije nego je postao papom,Nikola IV. je bio provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru koja je obuhvaćala cijelu Hrvatsku.Kad je 1177. g. papa Aleksandar III. pohodio Zadar,bio je prvi papa koji je bio u nekoj slavenskoj zemlji. Bonifacije IX. moli zadarskog nadbiskupa da štiti hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Benedikt XIII. podržao je osnivanje zadarskog glagoljaškog sjemeništa ‘Zmajević’ i stavlja ga pod direktnu zaštitu sv. Stolice, čuvajući naš vjerski i nacionalni identitet. Peričić je susreo Ivana Pavla II. jedanaest puta. God. 1984. papa je primio 50 zadarskih studenata u svoju kapelicu na misu i u biblioteku na jednosatni razgovor. Tada je svima s osobnom posvetom poklonio monografiju ‘Sveta godina u Rimu’ i rekao im: ‘Recite mladima u Hrvatskoj da češće dođu u Rim, da papa nauči bolje Hrvatski’. Peričić ga je upitao mogu li već na ljeto doći u Castelgandolfo. Papa je rekao ‘Dođite, dođite’. Pa su studenti 25. srpnja 1985. g. pred papom u Castelgandolfu izveli recital ‘Bijelom Ocu iz Bijele Hrvatske.’„Pitali smo ga hoće li pratiti tekst na poljskom ili hrvatskom. Rekao je: ‘Da vidimo, hoće li papaHrvat znati govoriti hrvatski’ i nastavio je govoriti hrvatski. Papa nas doista voli. Oči su mu suzile kad je na jednom susretuu Rimu slušao kako pjevamo ‘Bože čuvaj Hrvatsku’ rekao je Peričić.Istaknuo je da je za Branimirovu godinu u monografiju svojom rukom na hrvatskom jeziku napisao poruku: „Dragi moji Hrvati: uspomena slavlja Branimirove godine neka vam bude poticaj na vjernost Isusu Kristu, Gospi i Crkvi. Sjećajući se prošlosti, buditezauzeti graditelji vedre kršćanske budućnosti, kako pojedinac, tako obitelji i sav Božji narod. S apostolskim blagoslovom, Vatikanski grad, 20. studenoga 1980. Ivan Pavao II.“

U izlaganju ‘Karol Wojtyla ‘Božji putnik’’, dr. Josip Faričić rekao je da je papina putovanja moguće razmatrati s vjerskog i geografskog motrišta. Moguće je govoriti o duhovnoj i teološkoj dimenziji geografije putovanja Ivana Pavla II. „Kršćanstvo je bitno povezano s putovanjima, prenošenjem Radosne vijesti narodima svijeta, a njegova su putovanja svjedočenje apostolskog poslanja, oplemenjivanje globaliziranog svijeta. Ivan Pavao II. je do posljednjeg daha nastojao ostvarivati neposredan dodir s ljudima i prirodom. Njegova su putovanja imala obilježje pastirskog pohoda, hodočašća, državničkog posjeta, ali su i motivirana potrebom kontemplacije, šetnje i drugih sportskih aktivnosti u prirodi. Putovao je pastirskim i planinarskim štapom“ rekao je Faričić. Ivan Pavao II. je obišao zemlju trideset puta. Njegove su ključne riječi khatolikos u značenju sveopći, univerzalni i oikoumene u značenju nastanjeni svijet. „Ivana Pavla II. se može nazvati apostolom Pavlom naših dana. Kao što je Pavao u zanosu navještanja Krista proputovao starovjekovni sredozemni svijet, tako je Ivan Pavao II., pavlovski, proputovao cijelu zemlju“ rekao je Faričić, istaknuvši da jenjegovo prvo putovanje izvan Italije bila Latinska Amerika gdje živi najviše katolika. „Na primjeru pohoda Hrvatskoj vidi se njegova želja da posjeti različite gradove i regije, ne samo glavna politička sjedišta država. Znakovito je da je treći pohod Hrvatskoj bilo ujedno i stoto papino putovanje. To nije slučajan odabir, jer slučajnost nije varijabla Wojtilinogsvetog života“ rekao je Faričić, istaknuvši da je posljednje pohodio svetišta u Lourdesu i Loretu 2004. g. Njegova putovanja zbivala su se pod znakom M i motom Totustuus. „Apostol i hodočasnik, taj je Božji putnik bio prijatelj svih ljudi, uključujući i one s kojima se nije slagao i nije dijelio ista uvjerenja. Uvažavajući stav drugoga, nikad se nije bojao jasno pokazati i živjeti svoj stav te je navještao otajstvo ljubavi koja ide do kraja. To nam je izvrsna poruka u sadašnjem vremenu, kad se pod izlikom slobodarskih demokratskih ideja kršćane omalovažava i u zemljama u kojima su većina, pa im se nameću društveni eksperimenti protivni kršćanskim vrijednostima“ zaključio je Faričić.

Ines Grbić