Preuzvišeni Apostolski Nuncije, braćo svećenici, redovnice i redovnici, braćo i sestre u Kristu. Sve vas od srca pozdravljam u prigodi svetkovine sv. Šime, kao i Dana neovisnosti RH. Htio bih uz našeg Župana i Gradonačelnika pozdraviti i pratnju našeg visokog gosta, njegovog prvog suradnika mons. Jean Francois Lanthauma i p. Ivicu prevoditelja. Uz svetkovinu sv. Šime, rekoh, danas obilježavamo i Dan neovisnosti RH? Toga dana, naime, prije 22 godine, 8. listopada 1991. Hrvatski sabor je jednoglasno u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, izglasao hrvatsku neovisnost. To je ono što danas obilježavamo. Bio je to dan ponosa, ali i neizvjesnosti kada je nastupilo teško razdoblje za zemlju i za narod. Srpska i jugoslavenska vojska napadala je hrvatske gradove s mora, iz zraka i s kopna. Naši primorski gradovi, posebice Zadar i Dubrovnik proživljavali su pravu kalvariju. Dobro se sjećam tih mjeseci jer to su bile prve godine mog biskupskog služenja. Posebice je bilo teško nakon pada Vukovara, u studenom 1991.
No, iako prepušteni nasilju i agresiji, nismo gubili nadu. Krunica oko vrata naših branitelja budila je vjeru i nadu u mir i pobjedu istine i pravde. Nakon brojnih žrtava i stradanja ljudi i imovine, kao i nakon bezbrojnih apela i pritisaka europske su se zemlje dogovorile 8. prosinca 1991. u Maastrichtu da će 15. siječnja 1992. priznati Sloveniju i Hrvatsku, a i druge republike koje to budu tražile. Bila je to vijest koja je probudila nadu kako se patnjama ljudi primiče kraj. Istina, još uvijek smo imali osjećaj da su nas moćnici svijeta ostavili i prepustili da nasilje prevlada, a jači odlučuje. No, isto tako imali smo sigurnost kako nas prati očinska ruka i zagovor velikoga pape, sluge Božjega Ivana Pavla II. koji se nije umarao moliti i poticati neka se obustavi ruka koja ubija. Imali smo trajno pred očima blagoslovnu molitvu pape Ivan VIII. koju je 7. lipnja 879. uzdignutim rukama uputio našem knezu Branimirua da će ga ‘štiti milost i blagoslov svetih apostola Petra i Pavla, kako bi uvijek bio siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja’. Zahvaljujući zauzimanju Ivana Pavla II. pokrenuli su se neki međunarodni mehanizmi i rat je Bogu hvala zaustavljen. A Vatikan je bio među prvim državama svijeta koji je priznao neovisnost RH koju na današnji dan slavimo. Ovo spominjem posebice radi nazočnosti u našoj nadbiskupiji njegove ekselencije, preuzvišenog gospodina Aleksandra D’Errica, predstavnika Svetog Oca u RH.
Preuzvišeni gospodine Apostolski Nuncije,
Zahvaljujem Vam što ste prihvatili predvoditi ovu svečanost sv. Šime zaštitnika i pokrovitelja našega grada. Posebice me je dirnulo što ste i usprkos nedavne smrti Vašega brata Gina došli u Zadar predvoditi ovo misno slavlje (njegovu dušu preporučujemo Božjem milsorđu). Uz zahvalu za izraze Vaše naklonosti prema Zadarskoj nadbiskupiji, molim Vas prenesite odanost i zahvalnost ovoga puka, svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca Svetom Ocu, papi Franji. Poznato je da smo Marijin narod koji Gospu časti i rado se okupljamo na njezinim blagdanima. Ali, mi smo i narod Svetoga Petra koji voli i poštuje Svetog Oca ‘kao slatkog Krista na zemlji’ (sv. Katarina Sijenska). S osjećajem zahvalnosti i poštovanja pozdravljam Vas, Preuzvišeni Apostolski Nuncije, u Zadarskoj nadbiskupiji, u gradu Zadru, u ovom svetištu njegovog Pokrovitelja sv. Šime. I molim Vas preporučite Gospodinu sve nas i uvedite nas u ovo misno slavlje.
Crkva Sv. Šime, 8. listopada 2013.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup