Sveti Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj
1. Ova nova crkva u Mrljanama bit će doskora posvećena u čast. Sv. Jeronima, crkvenog naučitelj. Stoga valja nam u ovoj prigodi čuti nešto o tom velikom svecu. Budući je bio čovjek Biblije, papa Damaz povjerio mu je reviziju staroga latinskoga prijevoda Biblije. I po tomu je postao slavan u cijeloj Crkvi. Posljednje 34 godine života proveo je u Svetoj zemlji, kraj Gospodinovih jaslica u Betlehemu, gdje je molio i studirao Božju Riječ zapisanu u svetim knjigama. Rodio se polovicom 4. stoljeća u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Gdje je to točno bilo, znanost do danas nije ustanovila. Ali, mi ga rado svojatamo; ako ništa drugo onda radi njegove plahe naravi i poznate izreke: ‘Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum! Životopisci vele da je bio veoma nadaren. Ali, teške naravi. Imao je dobro pamćenje i bio je izvanredno osjetljiv i strastven. Studij je okončao u Rimu gdje ga je papa Damaz veoma cijenio i u mnogim stvarima pitao za savjet. A onda uzeo i za svoga tajnika i povjerio mu latinski prijevod cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Preko 20 godina je Jere stavio u službu Crkve svoje veliko znanje, kritičnost i radnu sposobnost.
Tamo je kraj špilje Isusova rođenja u Betlehemu u jednoj pećini učeni i časni starac Jeronim izabrao svoje posljednje obitavalište. Pripovijeda se kako je on, veliki naučitelj, u svojim staračkim danima često znao doći do jaslica i s Isusom razgovarati. Zapisano je da je jednom rekao malom Isusu: “Dijete moje, dok dršćeš na tom tvrdom ležaju, reci mi što mogu učiniti za tebe?” Isus mu je na to odgovorio: “Jeronime, ništa ne želim od tebe! Samo pjevaj: Slava Bogu na visini!” Jeronim mu je ipak dao do znanja kako mu je nakanio “pokloniti sav svoj novac i imetak!” Sa smiješkom na usnama odvratio mu je maleni Isus: “Nebo i zemlja su moji. Neću tvoga novca! Daj ga siromasima, pa ću ga tako primiti kao da je meni darovan”.
2. Jeronim je, međutim, nastavio zboriti da “bi ipak htio za Isusa nešto učiniti i darovati mu”. Božansko Dijete mu je na to odgovorilo: “Dobro, kad već želiš nešto učiniti, reći ću ti što bi mi mogao darovati. Daj mi svoje grijehe; daj mi nemire svoga srca!” Zbunjen takvim prijedlogom Jeronim promuca i upita: “A što ćeš s tim učiniti”, dragi moj Spasitelju. Dijete tada odgovori: “Tvoje grijehe, nemire tvoga srca želim staviti na svoja ramena i odnijeti ih.” Pripovijetka završava kako je na te riječi Jeronim proplakao i rekao: “Dobri Isuse, kad već želiš, onda uzmi moje grijehe. Uzmi sve što je moje, i daj mi što je tvoje!” Jeronim je tada iz najdubljeg uvjerenja svoga srca izrekao rečenicu koja objašnjava njegovu potpunu predanost Bogu i njegovoj Riječi: “Tko se predaje Kristu, taj ima sve i ne boji odmah i umrijeti, ako treba”.
Ovakvo radikalno opredjeljenje za Boga, kao i Jeronimova ljubav prema Svetom Pismu i Crkvi zaslužuju danas naše osobito poštovanje. Posebice kad ovaj sveti prostor želimo Bogu darovati i svetom Jeronimu posvetiti. On je naš dragi zemljak s kojim se ponosimo. On je zaslužni sin Crkve koji je pronio slavu našeg kraja. Crkva ga je s pravom ubrojila među četvoricu velikih zapadnih svetih Otaca, među kojima je on ipak najosebujniji. Valja nam ovdje istaknuti kako titulu crkvenog naučitelja ima samo 30 svetaca i 3 svetice. God. 1298. u prvom imenovanju crkvenim naučiteljima proglašeni su četvorica zapadnih teologa: sv. Augustin, sv. Ambrozije, sv. Jeronim i sv. Grgur Veliki. U drugom krugu imenovanja 1568. crkveni naučitelji postali su i istočni kršćanski teolozi: sv. Atanazije, sv. Ivan Zlatousti, sv. Bazilije Veliki i sv. Grgur Nazijanski. Posljednje tri titule crkvenih naučitelja, dodijeljene su prvim ženama: sv. Katarini Sijenskoj, sv. Tereziji Avilskoj i sv. Maloj Tereziji.
3. Jeronim, zaljubljenik u Sveto Pismo, nalazio je u biblijskim tekstovima radost i isticao važnost njihova poznavanja: “Ne čini li ti se da već ovdje, na zemlji prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima, kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?” Zbog toga je bitno za vjernika približiti se biblijskim tekstovima, posebice Novom zavjetu. Jer, “ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista”. Tu je rečenicu citirao Drugi vatikanski sabor u konstituciji Dei Verbum (br. 25): Ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista. Biblija je, dakle, sredstvo “po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima”. A čitati Pismo znači razgovarati s Bogom. Jeronim uz to podsjeća na obvezu usklađivanja života s božanskom Riječi. Valja “odjenuti Krista u siromasima, veli Jeronim, pohoditi ga u onima koji trpe, nahraniti ga u gladnima, dati mu prebivalište u onima bez krova nad glavom”. Jeronim je dao veliki doprinos i kršćanskome odgoju jer je isticao kako treba odgojiti “dušu koja mora postati hramom Gospodnjim”. Zbog toga je poticao roditelje neka stvaraju mirno i radosno ozračje oko svoje djece, neka ih potiču na učenje i rad, služeći se pri tom pohvalama i natjecateljskim duhom. Roditelji su, naime, prvotni odgojitelji djece, prvi učitelji života. U središte pak života i djelovanja Jeronim postavlja Riječ Božju koja čovjeku pokazuje staze života i otkriva tajne svetosti.
Bibilija kao sredstvo, “po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima”, postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sve okolnosti i sve ljude. A čitati Pismo, znači razgovarati s Bogom: “Kada moliš – piše Jeronim nekoj plemkinji u Rim – onda razgovaraš sa Zaručnikom. A kad čitaš, On ti progovara”. Proučavanje i razmatranje Pisma čine čovjeka mudrim i mirnim. Zato Jeronim poručuje svećeniku Nepocijanu “neka često čita božanska Pisma”. Dapače, savjetuje mu neka svete knjige ‘nikada ne ispušta iz ruku, kako bi iz njih učio i naučio ono u čemu mora poučavati druge’. A rimskoj plemkinji Leti daje savjete za kršćanski odgoj njezine kćeri: “Trudi se da ona svakoga dana prouči koji odlomak Svetoga pisma… Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli.. Neka, umjesto nakita i svilenih haljina zavoli božanske Knjige”, koje neka joj budu poput ogrlica i naušnica”.
Blagdan sv. Jeronima,
Mrljane, 30. rujna 2013.
Mons. Želimir Puljić,
zadarski nadbiskup