Od 800 000 psihijatara u svijetu njih 800 bavi se psihologijom religioznosti, rekao je prof. dr. fra Ilija Živković u predavanju u srijedu 24. veljače u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Dr. Živković predaje na KBF-u i Hrvatskim studijima u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i Visokom učilištu u Zaprešiću. Uloga straha u vjeri i nezdrava religioznost tema je tog događaja u organizaciji zadarske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva s duhovnikom fra Kristijanom Kuharom. Sudjelovali su svećenici, redovnice, liječnici i zainteresirana javnost. Kako pastoralno odgovoriti na neurotične simptome kod vjernika? Ispovijed je najučinkovitija psihoterapija, istaknuo je dr. Živković. Po tom sakramentu vjernik dobiva opraštanje Boga, podiže glavu, izlazi iz grešnosti i doživljava oca ljubavi. Ispovijed je ponuda nade, strpljenja, ohrabrenja. Ispovijed i duhovnost glavne su metode pomoći u psihičkim opterećenjima, rekao je dr. Živković, želeći da se to živi u župnoj zajednici uz uključenost i stručnjaka za psihičku pomoć. Malo psihijatara se bavi religioznošću, rekao je predavač govoreći o granicama religioznosti i psihopatoloških oboljenja. Primjerima je pokazao kako čovjek doživljava strah od Boga, osjećaj krivnje i religiozne neuroze. Obrazlagao je psihopatološke elemente kod ljudi koji kanaliziraju svoju osobnost koristeći religiju za promociju svog ega. Neuroza je oboljenje kod kojeg nastaju psihičke smetnje a nije moguće utvrditi promjene u mozgu, živcima i organizmu. Neuroze su psihički poremećaji kojima je u najvećoj mjeri uzrok patološki strah. U današnjem društvu koje se naziva neurotičnim psihička oboljenja vodeća su bolest a stres rezultira psihosomatskim poremećajima. Dr. Živković je upozorio na nedovoljno poznavanje vjerskih istina i ponašanja, iskrivljene pojmove o vjeri. Treba više naglašavati Božju ljubav, nasuprot strahu Božjem. Mnogi nisu informirani o pravim putevima vjere, malo se zna o kvalitetnom odnosu s Bogom. U zapadnoj Europi 47 % muškaraca i 53 % žena pokazuje neurotične poremećaje. Trend porasta psihičkih oboljenja u svijetu je 2 %. Dr. Živković je istaknuo da znanost svega 3 % poznaje funkcije mozge, od njegovog cjelokupnog kapaciteta koji je, kad bi se razložio, veličine 50×70 cm. Mnoge su nepoznanice znanosti kakva je dinamika među milijardama neurona. “Pripadnost religiji nije bitan faktor neurotičnih simptoma. Kršćanske vrijednosti i vjera mogu doprinijeti umanjenju osjećaja krivnje. Treba izgraditi informirane vjernike koji u Bogu prepoznaju partnera” rekao je dr. Živković dodavši da se intrinzična, unutarnja religioznost živi a ekstrinzična religioznost se pokazuje izvana, tradicijski. Upozorio je na nedostatke odgoja u kojem se govori o Bogu koji kažnjava pa ga ljudi doživljavaju krutim. Ekleziogene neuroze su oblici nezrelog ponašanja a obuhvaćaju neurotičnu religioznost. U službi su kanaliziranja osobnih psihičkih poremećaja. Simptomi su npr. prezir prema tijelu, proturječno ponašanje, agresivnost prema crkvenim autoritetima ali i servilnost, želja za vlašću i dominacijom nad drugima, potreba za društvenim priznanjem i savršenstvom. Nesretno djetinjstvo je uzrok mnogih kasnijih psihičkih poteškoća u životu, rekao je dr. Živković. Jedan od uzroka ekleziogenih neuroza je i represivni odgoj u šutnji, zabrani, prijetnji, kazni, što vodi oblikovanju neprijateljskog stava prema životu. Upozorio je i na neispravno poimanje kreposti poniznosti koja može postati i osjećaj inferiornosti čime se potiče neuroza kod vjernika. Između toga treba naglasiti jasnu granicu, ističući vrijednost ljudske osobe u Božjim očima. Dr. Živković je definirao i psihopatološke tipove religioznosti: kod zamjenske ljudi u religiji nadomještaju nesposobnost u komuniciranju s drugima; ovisna religioznost je prisutna kod nezrelih osoba kojima treba uporište za život, navezano vodstvo i ovisnost o osobi; religioznost koja nagrađuje temelji se na formalizmu, izvanjskom, službenom ponašanju. Molitva je pritom samo zaziv za pomoć a religiju se koristi kao sredstvo rješavanja vlastitih problema.
Ines Grbić