MISNO SLAVLJE OBLJETNICE POSVETE ZADARSKE KATEDRALE SV. STOŠIJE

Na 728. obljetnicu posvete zadarske prvostolnice u ponedjeljak 27. svibnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić. Katedralu je 27. svibnja 1285. g. posvetio nadbiskup Lovro Periandar. Prema Biskupskom ceremonijalu, katedrala je središte liturgijskog života biskupije i u vjernike treba utiskivati poštovanje prema njoj, čemu doprinosi i godišnja proslava posvećenja. „Kad god slavimo posvetu crkve kao zgrade, pozvani smo probuditi svijest o Crkvi kao zajednici Kristovih vjernika. Što su ljudi više Crkva, što dublje i intezivnije žive svoje zajedništvo, to crkve-zgrade imaju više smisla. Tada one neće biti samo muzeji prošlosti kojima se dive turisti, nego sabirališta živog Božjeg naroda u kojima se slavi Bog i zbiljski ostvaruje spasenje za ljude“ rekao je don Milivoj. Istaknuo je da Isus naglasak s rukotvorenog hrama u Jeruzalemu premješta na novo bogoštovlje u duhu i istini. Isus ne želi rušiti crkve zgrade. One su potrebne i služe svrsi kao okupljališta bogoštovatelja. „Međutim, Isus pažnju želi skrenuti s crkve zgrade na živu Crkvu. Svatko od nas je po krštenju Božji hram i Duh Božji stanuje u nama. To je nova stvarnost. I njoj mora odgovarati novo bogoslužje koje se sastoji u osobnom i životnom odnosu s Bogom. A to je bogoslužje u duhu i istini“ poručio je don Milivoj, upitavši što bi nam koristile najljepše crkve ako se u njima ne bi okupljali živi Božji hramovi.

Božji hram je svaki vjernik. Crkva je Božji boravak u njegovom narodu. Prvenstveno se misli na Crkvu zajednicu. Ali i crkva zgrada je vidljivi znak te nevidljive stvarnosti. „Zato je crkva građevina povlašteno mjesto susreta s Bogom, jer se tu kršćanska zajednica ostvaruje i postaje vidljivom. U njoj odjekuje Kristova riječ, slavi se njegov spomen, euharistija i druge tajne vjere. Zato se crkva – zgrada po svojoj arhitekturi i materijalnom uređenju razlikuje od ostalih zgrada. Sakralni prostori čovjeku pružaju takav ambijent da čim uđe u taj Bogu posvećeni prostor, osjeti prisutnost nadnaravnog i potrebu da srce otvori Bogu“ rekao je don Milivoj. Podsjetio je na milosti i uslišanja koje je Bog udijelio pod svodovima katedrale, na generacije predaka koje su stoljećima u njoj slavile otajstva. „Neka proslava posvete katedrale probudi u nama radost što se nalazimo u Bogu posvećenom prostoru, kako bismo bolje shvaćali i doživljavali njegov duboki smisao. I neka probudi u nama želju da rado posjećujemo sveta mjesta, u njima slušamo Gospodnju riječ, blagujemo njegovo Tijelo, u molitvi nalazimo prosvjetljenje i snagu za život, te povezani zajedništvom u vjeri doživljavamo istinski susret sa živim Bogom“ zaključio je don Milivoj.

Zadarska katedrala izgrađena je u dva navrata, od 9. do 13. st., na temeljima starokršćanske bazilike iz 4. st. Iako prvotno posvećena apostolskom prvaku sv. Petru, od 9. st., otkad u njoj u sarkofagu počivaju moći sv. Stošije, prvostolnica nosi naziv te ranokršćanske mučenice. Najveća crkva u Dalmaciji je ta trobrodna romanička katedrala s prepoznatljivom rozetom na svom pročelju. Rese ga i kasnoromanički portali, a u gornjem dijelu malene arkade sa stupićima. Pohodili su je pape Aleksandar III. 1177. g. i Ivan Pavao II. 2003. g.

Ines Grbić